Potaknut čestim planinarskim nesrećama, iskusni alpinista Zehrudin Isaković odlučio je podsjetiti na važnost sigurnosti prilikom odlaska na planine. On je podijelio svoje iskustvo s ciljem smanjenja broja alpinističkih nesreća koje često završe kobno.
Protekli vikend će ostati upamćen po nesrećama na planini. Naime, na slovenskim Alpama poginulo je pet planinara – dva na Malom Triglavu, dva na Komni i jedan na vrhu Brana iznad Kamniškog sedla. Također, i u našoj zemlji dogodila se planinarska nesreća proteklog vikenda, srećom nije bila kobna. Naime, jedan vrlo iskusan planinar na Prenju je propao kroz snježnu rupu duboku sedam metara i prošao bez većih ozljeda.
Isaković ističe da je bizaran podatak, da su se planinari na Malom Triglavu poskliznuli na potpuni istom mjestu, u razmaku od sat vremena.
“Čak i da niste poznavali ove ljude, crni bilans vas ne može ostaviti ravnodušnim. I uvijek se nanovo, nakon ovakvih nesreća, postavljaju pitanja: Tko je kriv? Da li su se nesreće mogle izbjeći? Da li su sami unesrećeni mogli izbjeći smrt na način na budu oprezniji, svjesniji opasnosti, pripremljeniji? Možemo li, svi skupa, učiniti više da se ovakve nesreće svedu na minimum? Moj je odgovor – možemo i moramo”, naveo je.
Ovaj iskusni planinar podsjetio je šta je potrebno poznavati kako bi se na planinama smanjimo broj nezgoda.
- Na našim područjima, zimski odlasci na planine su mnogo opasniji nego ljeti.
- Ključne zimske opasnosti su: lavine, skrivene rupe u snijegu, poskliznuća, padajući komadi leda, te smrzotine i eventualno sniježno sljepilo.
- Lavine se uvijek javljaju kada su velike temperaturne razlike između noći i dana, nakon svježih padavina. U lavinozna područja ne treba ići nakon velikih padavina, posebno popodne kada lavine počinju “raditi”. Kod sebe treba imati opremu koja će ostaviti trag iza vas, o čemu se možemo informirati na planinarskim školama, kod iskusnijih kolega, u planinarskoj literaturi, na internetu. Ako niste iskusan planinar, nemojte ići na područja koja su strmija od 35 stupnjeva nagiba, pogotovu ne sami.
- Usponi na gotovo sve vrhove preko 2.000 metara u BiH i regiji u zimskim uvjetima zahtijevaju upotrebu cepina i dereza. Čest je slučaj da planinare zavede prvi dio koji je obično manje strm, s mekšim snijegom. Sve je u redu, dok nakon nekoliko stotina metara ne ustanovite da se u međuvremenu snijeg pretvorio u led, da je stmina mnogo veća i da više ne možete ni gore, a ni nazad. Dereze i cepin ne vadite iz ruksaka, kada idete na strmije vrhove, a i na položenije, ako su takvi uslovi.
- Zimsku opremu, nije dovoljno imati – treba je znati i pravilno koristiti. Odvojite vrijeme i završite planinarsku školu, alpinistički tečaj, posavjetujte se sa članovima GSS-ova. Pravilna i stručna upotreba cepina je od životne važnosti. Posebno u slučaju iznenadnog poskliznuća. Isto je i sa derezama.
- Ako ste na početku svoga planinarenja, ne penjite se na strme vrhove bez osiguranja i bez iskusnijih partnera. Pod ovim podrazumijevam zimske uspon na vrhove Prenja, Maglića, Čvrsnice, Zelengore, Volujaka… Ukoliko se želite zimi penjati na ozbiljne planine – alpinistički tečaj je obavezan.
- Vrlo je važno da slušate vremensku prognozu.
- Ako negdje idete prvi put, dobro se informirajte o usponu: koliko traje, tehničke pojedinosti, prilaz i silaz.
“Morate biti odgovorni, kako prema sebi, tako i prema drugima. Nemojte svojom nepromišljenošću i druge dovoditi u opasnost”, dodaje.
On je naveo da dio prevencije nesreće na planini jeste upoznati sebe i svoje mogućnosti.
“Budite iskreni prema sebi, nemojte da vam ambicija bude veća od mogućnosti – pa će i planina biti milosna prema vama. A sve skupa je proces učenja, treninga i samospoznaje”, naveo je.
Na kraju on je zaključio da je najbolja prevencija nesreća na planini da planinu prije svega poštujete. Planina se poštuje tako što se uvažavaju opasnosti koje skriva.
