Na suđenju za zločine počinjene na području Viteza, svjedok Tužiteljstva Bosne i Hercegovine je izjavio kako nikada nije zaprimio prijavu koja je proistekla iz akcije na Križančevom Selu.
Meho Bradić je naveo kako je 1993. godine bio zamjenik okružnog vojnog tužitelja u Travniku te kako je postupao po svim krivičnim prijavama za vojne obveznike, a koje su podnosile službe sigurnosti u okviru brigada i zbora.
Na upit tužitelja Ivana Matešića, Bradić je naveo kako, koliko je njemu poznato, nikada nisu zaprimili prijavu koja je proistekla iz akcije na Križančevom Selu.
Obrana je Ibrahima Purića pitala da li bi svjedok po službenoj dužnosti poduzeo korake u slučaju saznanja, na što je svjedok odgovorio kako je za ovu akciju čuo nakon mjesec do dva te kako je on kao zamjenik postupao, a kako je postojao okružni tužitelj koji je to pratio.
Bradić je, na pitanje Obrane optuženog Almira Sarajlića, izjavio kako su zamjenici tužitelja s okružnim tužiteljem imali tjedne sastanke te je potvrdio kako su i u siječnju 1994. godine imali tjedne konsultacije.
Potvrdio je kako su postupali po prijavama organa sigurnosti te kako nikada nisu dobili prijavu protiv Sarajlića kako je počinio teška krivična djela u njihovom krugu djelovanja.
„Meni koliko je poznato nismo zaprimili prijavu, da jesmo, bilo bi mi poznato“, izjavio je Bradić, potvrdivši da nije čuo niti kafansku ili seosku priču da je Sarajlić počinio neko krivično djelo.
On je kazao kako je postojalo i Vojno tužiteljstvo Hrvatskog vijeća obrane (HVO) s kojim su tek 1996. godine stupili u kontakt, dok za vrijeme ratnih dejstava nisu komunicirali. Izjavio je kako mu Marinko Jurčević, vojni tužitelj HVO-a nije spominjao Sarajlića niti kako je on počinio neka krivična djela.
„Ali sam tada sam saznao da je bila akcija i da je stradalo civilno stanovništvo“, kazao je Bradić, dodavši da misli da su oni tada bili formirali neki predmet.
Za ubojstva najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti počinjena prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. prosinca 1993. godine, optuženi su Purić, Nijaz Sivro, Ibrahim Tarahija, Rušit Nurković, Sarajlić zvani Roki, Sadik i Šaćir Omanović te Kasim Kavazović.
Prema optužnici, Purić je bio zapovjednik 325. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), Tarahija zapovjednik Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici zapovjednika, a ostala četvorica pripadnici ove brigade.
Sedrudin Sarajlić, rođak optuženog Sarajlića je kazao kako je u drugoj polovini 1993. godine bio vojni policajac, kako je zapovijedao jedinicom koja je bila smještena u Počulici, a kako mu je optuženi Sivro bio nadređeni.
On je izjavio kako se na dan akcije na Križančevo Selo nalazio ispred brigade. Tužitelj Matešić mu je predočio zapisnik iz 2018. godine, u kojem je izjavio kako je to jutro zapovjedništvo bilo gotovo pusto.
Svjedok je kazao kako se čula pucnjava izdaleka te kako je popodne saznao kako se radilo o akciji. Dodao je kao su vojni policajci priveli tri čovjeka, koje su predali zapovjedništvu te da zna kako su prebačeni u Zenicu na razmjenu, ali da ih nikada poslije toga nije vidio.
Obrana drugooptuženog je uložila prigovor relevantnosti, kazavši kako ovo nije obuhvaćeno optužnicom.
Sarajlić je izjavio kako je vidio ranjene vojnike ABiH koji su dolazili, kako mu nije poznat broj stradalih vojnika HVO-a te kako na mjestu zapovjedništva u Počulici nije bilo mrtvih vojnika HVO-a.
Tužitelj Matešić mu je predočio iskaz u kojem je izjavio kako je, prolazeći sa Sivrom, vidio kako je bilo poginulih kod kuće Sarajlića.
Na upit Obrane drugooptuženog, svjedok je izjavio da dan-dva nakon akcije nije obilazio rejon Crvene zemlje sa Sivrom, ali da jeste sedam do deset dana prije akcije.
Odgovarajući na pitanja Sivrinog branitelja, svjedok je potvrdio kako je kuća na liniji borbenih dejstava bila kuća njegovog rođaka, a kako je optuženi Sarajlić imao kuću na drugom mjestu.
Nastavak suđenja je zakazan za 11. veljače.
