Dok se na jadranskoj obali ubrzano sklapaju ugovori sa sezoncima, poslodavci u Bosni i Hercegovini već sada se suočavaju sa najavama otkaza tisuće radnika i spremaju se na improvizacije, zapošljavanja nekvalifikovanih kadrova, pa čak i skraćivanje radnog vremena samo da bi preživjeli ljeto i sačuvali poslovanje.
Najteže je pogođen sektor ugostiteljstva i hotelijerstva iz kojeg radnici odlaze, najčešće u Hrvatsku na primorje, u tolikom broju da pojedini restorani zatvaraju kuhinje tijekom ljeta, a kafići skraćuju smjene kako bi izdržali do jeseni. Gubici se teško mogu izmjeriti, ali poslodavci ističu da su iznosi ogromni te žale zbog izostanka kvalitetnije akcije na razini institucija koja bi pomogla ublažiti ove udarce na gospodarstvo, piše Capital.Predsjednik Udruženja poslodavaca ugostiteljstva i turizma Republike Srpske “Horeca” Dalibor Šajić upozorava da je Hrvatska ove godine izdala više od 550.000 radnih dozvola za sezonske radnike. Objašnjava kako su Hrvati shvatili koliko su im radnici potrebni, da od toga ostvaruju prihode i pune proračun te su ulagali u svoj turizam.
“Turizam nije naivna grana, a mi se prema njemu ne odnosimo ozbiljno. Svaki euro je važan. Ne samo da se puni proračun, nego novac ostaje u gospodarstvu. U isto vrijeme mi gubimo i radnu snagu i prihode u ovoj grani. Svaki čovjek koji ostane ovdje radi, doprinosi državi i društvu, ovdje zarađuje i troši novac. Iz toga se financiraju sve grane gospodarstva i cijela država. Odlaskom radnika na sezonu smanjuje se zarada, nema plaća, prikuplja se manje PDV-a. Veliki je problem za cijelo društvo što nitko ne traži način da se plaće povećaju na pravi način, ne samo u ugostiteljstvu nego u svim sektorima. Svi smo u problemima, izravno ili neizravno, a to se najviše osjeti na potrošnji“, kaže Šajić.Dodaje kako je vrlo teško izračunati koliko ljudi zapravo odlazi svake sezone. Dio njih je stalno zaposlen u Hrvatskoj ili nekoj drugoj destinaciji, a poslodavci ih pokušavaju zadržati isplaćujući im minimalnu plaću u mjesecima izvan sezone.
“Zbog toga nastoje produžiti sezonu na šest ili sedam mjeseci, a negdje čak i do devet. Govorim, primjerice, o Dalmaciji, ali i drugim dijelovima Hrvatske. Napominjem da Crna Gora više nije konkurentna ni toliko atraktivna“, kaže Šajić.Ističe i da strani radnici nisu od velike pomoći jer smo im uglavnom tranzitna ruta – prolaze kroz zemlju i nastavljaju prema Europskoj uniji.Na pitanje o plaćama u domaćem ugostiteljstvu i razlici u odnosu na Hrvatsku, Šajić navodi da kod nas plaće konobara počinju od 1.400 do 1.500 KM, dok su plaće profesionalnih kuhara nešto veće.
S druge strane, oglasi za posao na primorju jasno pokazuju razlike u primanjima. Tako se kuhar i pizza majstor mogu zaposliti za plaće od 3.500 pa do 6.000 KM. Prodajni agent za izlete može zaraditi već od 1.500 KM, dok roštilj majstor ima plaću od 3.000 do 4.000 KM. Plaće konobara ovise o lokaciji, složenosti posla i veličini objekta te se kreću od 2.800 do 4.500 KM. Slično je i s sobaricama, recepcionerima i drugim poslovima u turizmu. Poslodavci radnicima uglavnom nude smještaj, hranu i izradu radnih dozvola.Predsjednik Sindikata trgovine, turizma, ugostiteljstva, usluga, poljoprivrede i prehrambene industrije Republike Srpske Velimir Rudić smatra da nas i ove godine očekuje isti odljev radnika kao i prethodnih godina.“Vlasnici biznisa, posebno u ugostiteljstvu i turizmu, već nam govore da ne znaju kako će ući u sezonu. Radnici su najavili odlazak tamo gdje mogu više zaraditi. Jednostavno, za nekoliko mjeseci na primorju mogu zaraditi više nego za cijelu godinu ovdje. Iako su plaće kod nas u posljednje vrijeme blago povećane, to se ne osjeti zbog rasta cijena i troškova života. Sigurno je da će odljev postojati, ne samo u ugostiteljstvu nego i u drugim granama poput poljoprivrede i prehrambene industrije“, kaže Rudić.
Dodaje da radnika nedostaje u svim sektorima, a tijekom ljeta situacija postaje još teža. Pojedini poslodavci pokušavaju problem ublažiti zapošljavanjem stranih radnika, ali to nije trajno rješenje jer oni uglavnom odlaze dalje u EU.“Odlazak radnika razlikuje se i po regijama. Primjerice, u Hercegovini i oko Trebinja, u blizini Dubrovnika, u ugostiteljstvu je gotovo nemoguće pronaći radnike jer su mnogi već otišli. Oni koji su imali četiri radnika sada imaju dva ili čak jednog. Postoje objekti koji ne rade u jednoj smjeni ili im kuhinja ne radi tijekom sezone. Ipak, ima i pozitivnih primjera – u većim sustavima, osobito ondje gdje postoji sindikat, odljev radnika je manji. No teško je konkurirati onima koji nude veće plaće“, ističe Rudić.Predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske Zoran Škrebić smatra da se dinamika tržišta rada značajno promijenila posljednjih godina te da je nužno zajedničko djelovanje gospodarstva i institucija kako bi se radna snaga zadržala.
“Potrebno je boriti se da naši ljudi ostanu raditi ovdje, ali to nije moguće samo povećanjem plaća. Potrebno je uskladiti niz faktora koji obuhvaćaju sve segmente rada i života. Rast plaća mora biti u skladu s produktivnošću. Inflacija u BiH je viša nego u eurozoni, što vidimo kroz rast cijena, pa plaće vrijede manje nego prije. Migracije radne snage prisutne su svugdje – čak i u razvijenim zemljama poput Njemačke. Ni mnogo jače ekonomije nisu uspjele zaustaviti odlazak radnika“, kaže Škrebić.Dodaje kako problem odlaska radne snage traje već dugi niz godina.“Unija poslodavaca upozoravala je još prije 15 godina da ćemo ostati bez radnika. Od tada zagovaramo automatizaciju, tehnološki razvoj, suradnju s fakultetima i promjene u srednjem obrazovanju kako bi pratilo potrebe tržišta. Za napredak gospodarstva potrebno je sudjelovanje svih – bez toga nema pozitivnog pomaka. Svi žele brze rezultate, ali to nije moguće“, zaključuje Škrebić.
Inače, OSCE je nedavno upozorio da mnoge kompanije sve više ovise o stranim radnicima, što je posebno vidljivo u ugostiteljskom sektoru koji se sve više oslanja na radnike iz Azije.
