Paljenje “cvitnjaka” stoljetni je hrvatski običaj koji se odigra svake godine večer uoči sv. Ive, 23. lipnja.
Djeca su nekoliko dana prije blagdana skupljala drva za paljenje “cvitnjaka”. Negdje je običaj da se mještani naseljenih mjesta na zajedničkom prostoru okupe i pale “cvitnjak”.
Oko vatre bi se skupili stari i mladi. Običaj je da se “cvitnjaci” preskaču, a to čine mladi, a i starije su osobe, kad nestane plamena, prelazile preko pepela.
Vjerovalo se u iscjeliteljsku moć vatre i luga, tj. da liječe kostobolju.
Paljenje “cvitnjaka” je vezano i uz žetvene običaje te početak ljeta.
Od starine ovi se običaji vežu uz 24. lipnja, kad je padao ljetni suncostaj te je to bio najduži dan u godini.
