Dani Marka Martinovića Cara započeli su 19. rujna 2026. godine svečanom dodjelom međunarodne književne nagrade za priču koja nosi ime ovog pripovjedača, koji je najveći dio svoga života proveo u Vitezu.
Svečanost su otvorile članice ženske vokalne skupine HKD Napredak Vitez, a nazočne je pozdravila predsjednica podružnice u Vitezu Gordana Mišković, ujedno i članica Središnje uprave HKD „Napredak“. Ona je na samom početku prenijela pozdrave predsjednika HKD „Napredak“, gospodina Nikole Čiče. Posebno je naglasila da je ova manifestacija uvrštena u manifestacije od posebnog značaja za cijelo HKD „Napredak“. Zahvalila je Ministarstvu obrazovanja, znanosti, kulture i sporta Županije Središnja Bosna i ministru Bojanu Domiću, kao i općini Vitez te načelniku Borisu Marjanoviću, bez čijeg razumijevanja i pomoći ne bi mogli uspješno realizirati veliki broj svojih projekata. Posebnu zahvalnost uputila je osnovnim školama i srednjoj školi s područja općine Vitez te najavila da će se u ponedjeljak, 21. rujna, održati stručna tribina o Napretkovu nakladništvu i ulozi Marka Martinovića u razvijanju književnog života u Središnjoj Bosni. Nakon tribine će učenici, uz mentorstvo svojih nastavnika, interpretirati poeziju viteških pjesnika i oživjeti pisanu riječ autora čija su djela izašla u nakladi HKD Napredak podružnica Vitez.
U glazbenom dijelu nastupio je i viteški kantautor Ivo Jandrić, koji je vrlo nadahnuto uglazbio i izveo skladbu nastalu kompilacijom stihova Marka Martinovića i Anke Topić, čime je dao poseban obol ovoj svečanosti. Ovogodišnji žiri u sastavu: Bosiljko Domazet iz Zagreba, Tihomir Jovanović iz Beograda i Emina Đelilović Kevrić iz Viteza (predsjednica), prema već ustaljenoj i Pravilnikom propisanoj proceduri bodovanja u dva kruga, prvo je izdvojio 10 priča u uži krug, a zatim u drugom krugu odabrao tri pobjedničke priče. Dobitnici su:
Prvo mjesto: ADI HODŽIĆ iz Sarajeva za priču PUPČANA VRPCA
Drugo mjesto: SVJETLANA MOTTL iz Makarske za priču PODRUMAŠI
Treće mjesto: ANKICA BISKUPOVIĆ iz Splita za priču POSLJEDNJA POŠTA ZA CARA
Na svečanosti u domu HKD Napredak u Vitezu predsjednica žirija Emina Đelilović Kevrić pročitala je obrazloženje, a književnik Anto Zirdum je kao tajnik žirija otkrio identitet nagrađenih. Nagrade je uručio načelnik općine Vitez Boris Marjanović. Predsjednica žirija je istaknula da je prvonagrađena priča Pupčana vrpca polifonično djelo koje je moguće čitati na više načina: kao priču o razdvojenosti majke i kćeri, odnosno o migraciji i životu preko oceana dok roditelj ostaje sam u domovini, ali i o smrti u tišini – smrti u običnim svakodnevnim stvarima koje su sačinjavale život, a koje su u središtu priče (poput kalendara, papuča, kaputa, telefona i džezve u kojoj ostaje neispijena kava). Sve te stvari nose emocije koje je glavnoj junakinji teško priznati, tj. one su tu da upotpune tugu i kajanje.
To su stvari za koje sveznajući pripovjedač u priči kaže: „Obične stvari. Jedine koje nisu znale da se svijet upravo raspao.“ Pupčana vrpca snažnom metaforom neraskidive veze s majkom obrađuje univerzalnu temu gubitka roditelja, ali s osjećajem krivnje glavne junakinje čiji život s druge strane oceana onemogućava pružanje brige i emocija majci koja je ostala. Priča je stilski profinjena, napisana suzdržanim tonom i fragmentarnim postupcima koji uvode u retrospektivni doživljaj, odnosno propituju način kako se žalovanje filtrira kroz pamćenje prošlih, emocionalno bitnih trenutaka. „Tek tada je razumjela da pupčana vrpca nikada nije bila ono što presijeku nakon rođenja.
Ona ostaje nevidljiva. Rasteže se preko gradova, država i okeana. Može izdržati godine ćutanja i hiljade kilometara. Ali ne može preživjeti uvjerenje da uvijek ima vremena.“ Drugonagrađena priča Podrumaši autentičan je i potresan prikaz života u sarajevskom naselju Mojmilo tijekom ratnih godina, gdje podrum postaje „sigurnije mjesto od stana“ i simbol kolektivne sudbine običnih ljudi. Mikrosvijet podruma prostor je u kojem se ogledaju svi slojevi društva – od učiteljice Dušanke koja organizira „podrumsku školu“, preko žena koje ogovaraju, do muškaraca koji izbjegavaju odlazak na ratište. Posebno je snažna scena u kojoj djeca raspravljaju o pojmu „polutan“, a lik Sanja objašnjava: „To vam je napolica, to mi je rekla Aida još dok smo bile u trećem razredu“ – čime se dječja nevinost sudara s ratnom podjelom na „naše“ i „njihove“. Naslovna metafora „podrumaša“ funkcionira dvojako – doslovno kao ljudi koji se sklanjaju u podrum, ali i simbolično kao oni koji su potonuli u podrume vlastitih strahova, predrasuda i nemogućnosti da se suoče s realnošću.
Trećenagrađena priča Posljednja pošta za cara kroz jednostavan susret starca i poštanskog službenika gradi duboko emotivnu priču o pamćenju, zavičaju i riječima koje su jače od smrti. Već prva scena s maglom koja se spušta nad Vitez najavljuje da se neće raditi o običnom danu:
„Nije dolazila kao vrijeme, nego kao pamćenje.“ Anto Zirdum je istaknuo da je ovo rijedak natječaj koji njeguje standardnu, tzv. novinsku priču do 5 kartica ili 8.000 znakova, po kojima je Marko Martinović bio poznat. Budući da više nema novina koje objavljuju priče, ova forma polako ustupa mjesto pričama koje stanu na ekran. Puno takvih (kratkih) priča pristiže na natječaj, ali ih žiri diskvalificira iz formalnih razloga u želji da ostavi mjesta onim autorima koji se izražavaju u zadanom okviru standardne priče. Inače, priče su na natječaj pristigle iz Austrije, Mađarske, Srbije, Crne Gore, Hrvatske, a najviše ih je bilo iz Bosne i Hercegovine.
