U organizaciji Matice hrvatske Vitez večeras je u dvorani održano predstavljanje dviju knjiga Dragana Ramljaka – zbirke pjesama „Snovi za buđenje“ i knjige epigrama „100 grama epigrama“.
Bila je to prilika da se viteška publika upozna sa stvaralaštvom autora koji gotovo tri desetljeća živi u Australiji, ali čije su životne i književne veze s rodnim krajem i Bosnom i Hercegovinom ostale snažno prisutne u njegovu pisanju.
O knjigama i Ramljakovu književnom radu, uz samoga autora, govorili su Željko Kocaj, književnik, Ivana Zekić, spisateljica te Vatroslav Matić, umirovljeni profesor hrvatskog jezika i književnosti. Glazbeni dio programa pripao je Ivi Jandriću, koji je svojim nastupom upotpunio književnu večer.
Govoreći o Ramljakovu stvaralaštvu, Željko Kocaj osvrnuo se upravo na neposrednost njegove poezije i način na koji autor vlastita iskustva, osjećaje i promišljanja pretvara u stih.
„Prema njegovim riječima, on ne piše da bi rekao nešto novo, nešto što netko već nije rekao. On samo govori drugačije, u nadi da će netko bolje razumjeti ono što je već znao, što je već vidio i čuo ili ima u sebi“, kazao je Kocaj.
Naglasio je kako Ramljak ne skriva emociju iza riječi, nego čitatelju omogućuje da pjesmu doživi kroz vlastito iskustvo.
„Ja ništa ne skrivam između redova. Samo pokušavam napraviti reda u rečenici i pomoći čitatelju da pjesma svojom vibracijom i emocijom srce pogodi frekvenciju duše i tako je otvori da nestanu svi emotivni naboji koji nas pritišću i guše“, prenio je Kocaj Ramljakove riječi.
Upravo se takav odnos prema poeziji prepoznaje i u stihovima kojima je Kocaj predstavio autora:
„Pjesma ne prija samo našim ušima
Ona pogađa srce i obuzima grudi
Njena namjera nije da se dopadne svima
Ona bi samo htjela nekog da probudi.“
Kocaj se osvrnuo i na sam naslov nove zbirke, istaknuvši kako bi se za Dragana Ramljaka moglo reći da je „pjesma terapija koju nudi i svojim čitateljima“, povezujući tu misao upravo sa zbirkom „Snovi za buđenje“.
Govoreći o drugoj knjizi, „100 grama epigrama“, Kocaj je Ramljakove epigrame opisao kao izrazito sažete forme koje u nekoliko riječi nastoje otvoriti mnogo širu misao.
„On naprosto voli pisati pjesme. Dragan piše jednostavno, bez pretjeranih fraza i parafraza. I nudi nam ono što je za njega mir i spokoj kao u istimenom epigramu: duša u miru uživa, srce u moru ljubavi pliva, u očima iskra svjetlosti sija, ušima šapat prirode prija“, kazao je Kocaj.
Ramljakov životni put pritom je podjednako zanimljiv kao i put njegova književnog stvaranja. Rođen je 15. studenoga 1959. godine u Novom Travniku, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Godine 1979. upisao je studij veterinarske medicine na Univerzitetu u Sarajevu, na kojem je diplomirao 1985. godine. Nakon završetka studija živio je i radio u Sarajevu, Tuzli i Novom Travniku.
Ramljak je bio i dragovoljac Domovinskog rata, a ratne godine proveo je kao zapovjednik za informativno-političku djelatnost ZP HVO Vitez. Nakon rata, 1997. godine, s obitelji odlazi u Australiju, gdje i danas živi u Brisbaneu, u saveznoj državi Queensland.
Književnost ga, međutim, prati mnogo dulje. Prve pjesme napisao je još tijekom gimnazijskih dana, a pisanje je nastavio i za vrijeme studija. Uz poeziju, tijekom godina pisao je aforizme i epigrame.
Prvu zbirku pjesama „Pjesme o vremenu bez pjesme“ objavio je 2023. godine, dok je ove godine njegov književni opus proširen dvama novim naslovima predstavljenima upravo u Vitezu – „Snovi za buđenje“ i „100 grama epigrama“.
Iako je danas u mirovini, Ramljak nastavlja pisati. U pripremi mu je nova knjiga ljubavnih i domoljubnih pjesama pod naslovom „Mirna Bosna“.
Na kraju večeri autor je publici čitao svoje pjesme i epigrame, a susret u Vitezu bio je i prilika za razgovor s čovjekom čije je književno stvaralaštvo nastajalo na dvije udaljene strane svijeta – između Bosne i Hercegovine iz koje je ponio svoja iskustva i Australije u kojoj već gotovo tri desetljeća živi i stvara.
