U izdanju Mail on Sunday proteklog vikenda, novinarka Francesca Washtell se osvrnula na važnost Projekta Vareš kompanije Adriatic Metals BiH za smanjenje ovisnosti Europske unije od Kine kad je riječ o snabdijevanju ključnim metalima i mineralima, posebno u svjetlu green revolucije koja se očekuje u periodu do 2040. godine.
Napominjući da se početak proizvodnje očekuje ove godine, novinarka ističe da je ‘ovaj rudnik srebra i cinka jedan od najvećih novih rudarskih projekata u Europi.‘
U članku se nadalje ističe kako će ‘Projekt Vareš kompanije Adriatic Metals koja je listirana na londonskoj burzi biti jedna od rijetkih velikih lokacija na europskom kontinentu na kojoj će se razvijati metali ključni za zelenu revoluciju.’
Novinarka ističe da je ‘Projekt Vareš dobio podršku na terenu, jer je pomogao u jačanju lokalne bh. ekonomije.’
U prilog tome ide činjenica da je ovaj Projekt nedavno dobio status „Projekta od posebnog značaja” za Bosnu i Hercegovinu, što demonstrira značaj ove operacije u smislu njenog ekonomskog doprinosa od 25% ukupnih direktnih stranih investicija u jednu zemlju Balkana i predviđenog doprinosa BDP-u za 2%. Očekivanja su i da će zahvaljujući projektu Vareš 2024. biti prva godina od sticanja neovisnosti 1991. godine u kojoj će Bosna i Hercegovina zabilježiti trgovinski suficit odnosno imati veći izvoz nego uvoz.
U članku se nadalje ističe da se ‘međunarodni investitori, političari i proizvođači za njega zalažu jer bi ovakav projekt u Europi olakšao pristup materijalima potrebnim za zelenu revoluciju, u kojoj će srebro, čija provodljivost ga čini idealnim za upotrebu u vjetroturbinama, i drugi tradicionalni metali poput bakra biti ključni. Očekuje se da će svijetu 2040. godine za zelene tehnologije biti potrebno četiri puta više ovih kritičnih metala nego danas da bi se uopće približili ispunjavanju neto nultih ciljeva emisije karbona.’
Šef Jedinice za kritične sirovine Europske komisije Peter Handley je s tim u vezi istaknuo da će ‘zelena i digitalna tranzicija uvelike povećati našu potrebu za ovim materijalima’, a ‘ekonomije budućnosti se neće više oslanjati na naftu i ugalj, već na litijum, silicijum i rijetke zemljane pigmente.’
