Zastupnik u Saboru RH Radoje Vidović govorio o brojnim zločinima Armije BiH nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini

Radoje Vidović, predsjednik Županijskog odbora HDZ BiH ŽSB i zastupnik HDZ-a RH u Saboru RH, na 11. sjednici Sabora RH, govorio je o brojnim zločinima Armije BiH počinjenim nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini. U svom izlaganju dotaknuo se zločina, stratišta, progona Hrvata iz BiH, s posebnim osvrtom na Hrvate u Središnjoj Bosni. „Kao zastupnik u Saboru RH, Hrvat Središnje Bosne i pripadnik nekadašnjeg Hrvatskog vijeća obrane, moram danas ovdje u Hrvatskom saboru govoriti i sve nas podsjetiti o prešućenim i nekažnjenim zločinima Armije Bosne i Hercegovine nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini, a osobito nad Hrvatima u Središnjoj Bosni“, naglasio je zastupnik Vidović te podsjetio zastupnike u Saboru RH i cjelokupnu javnost o zločinima Armije BiH u selima Gusti Grab i Dusina, o zločinima u općini Konjic, u Trusini, Travniku, Fojnici, Bugojnu… „Moram s vama podijeliti sjećanje na siječanj 1933. godine i na mala sela na području općine Busovača i grada Zenice, Gusti Grab i Dusinu. Ova dva sela napala je Armija BiH i zarobila civile i vojnike HVO-a koje je nakon zvjerskog mučenja ubila i strijeljala, njih ukupno 20-ak. Moramo se također prisjetiti i ožujka 1993. godine, na progone, etničko čišćenje i zločine nad Hrvatima Klisa, Konjica, o čijem postojanju i životu danas svjedoče samo ruševine. Moramo se također sjetiti 16. travnja 1993. godine i sela Trusina u Konjicu. Tada je Armija BiH napala, zarobila, zvjerski strijeljala i ubila 14 civila i 9 zarobljenih pripadnika HVO-a. Ne možemo zaboraviti i neobilježiti jedan od najtužnijih dana u povijesti travničkih Hrvata, kada je iz Travnika protjerano skoro 20 tisuća Hrvata. Dana kad su u selu Maljine zarobljeni civili i kada je odvojeno 40 muškaraca i odvedeno na lokalitet Bikoše gdje su streljani. Nažalost, za tijelima ubijenih Hrvata njihove obitelji još uvijek tragaju“, istaknuo je Vidović te nastavio izlaganje podsjetivši sve na stradanje i ubojstvo osmero djece u Vitezu. „Također, kako da ne spomenemo i da se ne sjetimo 10. lipnja kada cijela Središnja Bosna oplakuje viteške anđele odnosno osmero poginule djece koje je ubila granata Armije BiH. Možemo li provesti ijedan srpanj da se ne prisjetimo progona oko 5 tisuća fojničkih Hrvata, da se ne prisjetimo progona i stradanja bugojanskih Hrvata, njih oko 15 tisuća protjeranih sa svojih ognjišta. Njih 2 tisuće u Bugojnu je prošlo kroz logore, a od tog broja 23 osobe ukupno su odvedene i ubijene. Za njihovim tijelima se još uvijek traga. Moramo se prisjetiti i ubijenih fratara u Fojnici, gvardijana fra Nikicu Miličevića i vikara fra Leona Migića, koji su u samostanu u studenom zvjerski ubijeni. U prosincu cijela Središnja Bosna oplakuje žrtve iz Križančeva sela, 63 zarobljena vojnika i civila koji su mučeni i mučki ubijeni. Nažalost, tu nije kraj. Pred samo potpisivanje primirja i Washingtonskog sporazuma u siječnju 1994. godine dogodio se još jedan strašan zločin kada je Armija BiH napala Buhine kuće i počinila strašan zločin ubojstvom 26 civila i pripadnika HVO-a. Najmlađa od ubijenih osoba bila je beba od samo godinu dana. Tada je 9 pripadnika HVO-a nakon mučenja ubijeno“, nastavio je Vidović. U završnom dijelu izlaganja naglasio je kako krik Hrvata iz Bosne i Hercegovine ne dopire do onih koji su trebali istražiti i kazniti ove zločine. „Sve ovo nas ne čudi kada pored tisućama grobova nedužno ubijenih civila i vojnika, član Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda kaže da Armija BiH nije počinila zločine. Ovu istinu nažalost ne žele ni da čuju međunarodni moćnici jer im se ova istina ne uklapa u njihove velike planove. Bez obzira na to, dok smo živi, mi ćemo dizati svoj glas i govoriti o istini, o stradanjima Hrvata Bosne i Hercegovine. Zbog naše budućnost, zbog naših žrtava, a ne da potaknemo mržnju i osvetu, nego da potaknemo pomirenje i svjesnost o žrtvama te da te žrtve ne bi bile uzaludne“, zaključio je Vidović na kraju izlaganja.