5. rujna 1993. tijekom agresije na Hrvate opkoljene Lašvanske doline, “Armija RBiH” i mudžahedini počinili su zločin u Zabilju (općina Vitez) mučki su ubili 14 zarobljenika – 4 civila i 10 zarobljenih pripadnika HVO.
U jutarnjim satima, oko 7:30, započeo je iznenadni napad tzv. “Armije RBiH” na prostor zvani Brdo iznad naselja Zabilje na granici općina Travnik i Vitez. Napad je bio smišljen i žestok, pri čemu se 10 bojovnika HVO našlo u okruženju.
To je bila strateška kota koja bi Muslimansko-bošnjačkim snagama osiguravala pregled i kontrolu jugoistočnog dijela doline uz rijeku Bila gdje se zatekao HVO i hrvatski narod nakon progona Hrvata iz Travnika u lipnju 1993.
Ta je kota stalno napadana i malobrojni HVO se teško odupirao. Tijekom prethodne noći su inženjerijske snage pokušale dodatno utvrditi tu poziciju.
Napad je dugo i precizno planiran što dokazuje i video snimak cijele akcije koju su snimile mudžahedini iz zloglasnog odreda El-mudžahedin iz sastava 7. muslimanske brigade 3. korpusa tzv. “Armije RBiH” koje su za tu priliku upućene iz Zenice.
Zarobljavanje civila i pripadnika HVO potvrdio je i videozapis koji već odavno posjeduje hrvatska strana na kojemu se vidi da su to učinili pripadnici postrojbe El-mudžahedin, a među njima je prepoznat i velik broj domaćih pripadnika Muslimana-bošnjaka.
Snimka potvrđuje da su odvedeni živi u nepoznatom pravcu, a među njima bio je i maloljetni Žarko Stojak. Takve snimke od Muslimansko-bošnjačke strane i mudžahedina su se koristile u Haagu, ali bez uspjeha u već poznatim “pravednim” procesima.
Na snimci, zatočeni pripadnici HVO i radnoga voda su se predali na poziv i zahtjev pripadnika tzv. “Armije RBiH”, koji su im jamčili sigurnost i poštivanje prava ratnih zatočenika. Nakon predaje Hrvati su odvedeni u selo Han Bila i od tada je njihova sudbina bila nepoznata.
Iz sela Han Bila su krajem rujna stigle informacije o tome da su sva četrnaestorica ubijeni kod tamošnjeg logora te da će njihova mrtva tijela biti uručena hrvatskoj strani 15. listopada 1993. godine.
Zarobljeni i ubijeni su: Gabrijel Albert, Dušan Ikić, Nikica Jerković, Vlado Krišto, Željko Lovrić, Jozo Marijanović, Srećko Mišković, Branislav Petraš, Niko Petraš, Ranko Sukara, kao i 4 civila: Mladen Ikić, Milan Malinović, Tomislav Petraš i Žarko Stojak.
Među njima je bio i maloljetni Žarko Stojak, koji je skoro napunio 17 godina i koji se, kao domaći sin, dragovoljno odazvao za pomoć radnom vodu.
Za ovaj zločin do danas nitko od Muslimansko-bošnjačkog vojnog i političkog vrha nije odgovarao, čak nije pokrenuta ni istraga, iako je rodbina žrtava među napadačima na video snimku prepoznala velik broj susjeda Muslimana-bošnjaka i njihova su imena poznata pravosuđu.
Gubitak tako važne kote nije u HVO-u ostao bez reakcije pa su vrlo brzo pripadnici postrojbi za posebne namjene HVO Operativne zone Središnja Bosna (ZP Vitez) uzvratile kontranapadom i položaji su brzo vraćeni.
Događaji od ubojstva 14 zarobljenih Hrvata dovest će do jedne od najboljih izvedenih akcija HVO-a ZP Vitez, gdje je u samo u jednom danu plato Grbavice i cijelo selo Grbavica stavljena pod kontrolu HVO-a i time osigurana obrana Lašvanske doline. Snažan i odlučan kontranapad postrojbi HVO-a 8. rujna je vođen od strane zapovjednika Operativne zone Središnja Bosna (ZP Vitez) generala Tihomira Blaškića s obližnjeg uzvišenja u narodu poznatijem kao sveta gora Kalvarija.
