razgovoru za portal Misao.hr novi predsjednik Matice hrvatske Damir Zorić poručuje da je Matica hrvatska mjesto okupljanja domoljubnih ljudi, znanstvenika i stručnjaka različitih profila kojima je hrvatska kultura i državnost na prvom mjestu.
Čestitamo vam na izboru za predsjednika Matice hrvatske. U govoru na Izbornoj skupštini kao prioritetnu zadaću najavili ste obnovu palače Matice hrvatske. Možete nam reći nešto više?
Hvala vam na čestitkama. Obnova je najvažnija jer je zgrada u zaista derutnom stanju. Zgradi koja je kulturno dobro potrebna je cjelovita obnova. Zgrada nisu samo uredi već i mjesto kulturnog identiteta u kojem je stvarana hrvatska kultura i čuvano nasljeđe pa je i time svojevrsni, ne samo Matičin, već i nacionalni simbol.
Koji su to programi u sljedećem četverogodišnjem razdoblju? Imate li već plan, kad ćete zasukati rukave?
Nastavljamo sve naše programe kojih je zaista mnogo, od kulturnih događanja, književnih, glazbenih likovnih, različitih edicija, aktivnosti ogranaka, odjela i Središnjice. Potrebno je više prostora davati ograncima – snažni ogranci su smisao Matice. Festival knjige koji je ove godine održan po četvrti put, pokazuje koliko matičari iz ogranaka žele doći u svoju središnjicu u Zagreb, surađivati i svoju djelatnost pokazivati Središnjici i drugim ograncima. Naši ogranci uglavnom djeluju na svom lokalnom području, a želja nam je da više međusobno surađuju na regionalnoj pa onda i na nacionalnoj razini, kako bi se ta Matičina struktura što više povezivala i jačala. Ogranci u sveučilišnim središtima trebaju se više povezivati s akademskom zajednicom. Moramo se više otvarati mladosti.
Član ste MH otkad je obnovljena 1990, a aktivniji ste od 2004. Rekli ste i u svom izbornom govoru da ste radili u mandatima četvorice predsjednika. To je akumulirano iskustvo koje ćete pretočiti u svoj predsjednički mandat?
Već 1990/91. bio sam aktivan član i po uputi vodstva sudjelovao sam u osnivanju nekih ogranaka. Tada sam radio na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Poslije sam bio u javnoj službi, pa onda u inozemstvu pa nisam mogao biti aktivan član. Godine 2004. pozvali su me tadašnji predsjednik Igor Zidić, glavni tajnik Zorislav Lukić te tadašnji tajnik u Središnjici Stjepan Sučić. Vodio sam Odjel za arheologiju i etnologiju, a kasnije me Skupština izabrala za gospodarskog tajnika, a prije četiri godine i za potpredsjednika. Imam dobar uvid u funkcioniranje Matice. Matičino članstvo je jedna velika skupina entuzijasta, domoljuba i zaljubljenika u hrvatsku kulturu.
Prema svim izvješćima koja su se mogla čuti i koja su velikom većinom prihvaćena na Izbornoj skupštini, stanje u MH je dobro. Jamči li vam to provedbu novih programa i planova?
I nakon ovih izbora u Matičinim tijelima prevladavaju ljudi koji su i dosada obnašali neke dužnosti. To je jamstvo kontinuiteta o čijoj je važnosti govorio i moj prethodnik Miro Gavran. Imamo i gotovo jednu trećinu novoizabranih u rukovodeća tijela što će nam donijeti određene nove ideje. Zahvaljujući prethodnom vodstvu danas zaista možemo reći da je Matica stabilna i vidljivija u društvu. Naravno sve to ne bi bilo ostvareno bez zajedništva svih matičara i vrijednih Matičinih djelatnika.
Pravilo je da čelnici koji preuzmu funkciju imaju 100 dana poštede. Izgleda da vi niste taj sretnik. Već i prije izbora u nekim se medijima počeo problematizirati Gavranov odlazak i vaša kandidatura, stanje u Matici, pa su se reciklirale neke stare priče kao što je slučaj spomen-kuće Antuna Gustava Matoša u Tovarniku i neke druge. Kako to komentirate?
Da, izgleda da za mene nema poštede, ali već sam na to naviknut, pa me puno ne ometa u zacrtanom poslu i ciljevima. Što se tiče kuće Antuna Gustava Matoša u Tovarniku poštujem emocije i osjetljivost koje mnogi s pravom izražavaju kad se govori o stanju rodne kuće jednog od naših najvećih književnika. Ne priječi Matica hrvatska ništa, naprotiv želimo da se obnova dovrši što prije. U tome će Matica pomoći koliko god bude mogla. Kuća nije u vlasništvu Matice, a kako je prije 20-ak godine došlo do toga da je iz Matičinog, prešla u vlasništvo tamošnje udruge, to treba pitati nekog drugog.
Zbog svega je Matica trpjela mnogo prigovora, ali pitam ih: Ako predsjednik Matice Miro Gavran nije u pravu, kako to da ni bivši predsjednici Stipe Botica, Stjepan Damjanović, pa i Igor Zidić, a u vremenu kada se taj slučaj zakuhao i Josip Bratulić, također nisu bili u pravu?! Zar je moguće da petorica tako pametnih i čestitih ljudi, uz Glavni odbor i Skupštinu, u kojoj je zaista širok krug ljudi iz čitave Hrvatske, te uz pravomoćne odluke županijskog suda u korist Matice, nisu u pravu, nego ponavljaju i nastavljaju jednu te istu pogrešku? To mi je nevjerojatno. Podsjećam da je prije dvije godine, s namjerom okončanja sporenja, Skupština Matice hrvatske donijela jednoglasnu odluku da svoj dio poklanja općini Tovarnik. Što se tiče dvojice zastupnika koji su o toj temi govorili u Hrvatskom saboru bilo bi korektno da su se o tome raspitali i u Matici, a mogli su pogledati i pravomoćnu presudu županijskog suda.
Inače, Matica je u javnoj komunikaciji bila dosta suzdržana iako je često bila izložena vatri koja je proizlazila iz ponavljanja neistina. Laž se ne ponavlja zato da bi ljudi povjerovali da je to istina, već da ih se natjera da ne vjeruju ni u što. Na brojnim područjima danas smo došli do toga da je povjerenje u institucije, izrazito nisko. Bojim se da se takvim i sličnim slučajevima pokušava poljuljati i umanjiti povjerenje i u Maticu hrvatsku.
Pred ovu Izbornu skupštinu bilo je u nekim medijima još recikliranih poluinformacija ili dezinformacija o Matici, njezinim čelnim ljudima, pa i o vama osobno, o vašoj ulozi predsjednika mirovinskog fonda u privatizaciji Večernjeg lista od prije 28 godina. Što nam možete reći o tim navodima?
Što se tiče prodaje dionica Večernjeg lista koje su bile u portfelju tadašnjega mirovinskog fonda, kojemu sam bio na čelu, upućujem vas na izvješće DORH-a od 25. siječnja 2001. Miran sam, ne samo sada već od prije 28 godina kada je prodaja izvršena i uredno naplaćena. Sve je to potvrdio DORH Zastupničkom domu Hrvatskog sabora. Iz tog je dokumenta razvidno da niti protiv Fonda, a niti protiv bilo kojeg člana Upravnog odbora koji je donosio tu odluku, a niti protiv mene, nikada nije pokrenut bilo kakav postupak zbog te transakcije, a što potvrđuje zakonitost procesa. Ne čudi me da se u javnosti skoro 30 godina reciklira ova tema. Pa mi u Hrvatskoj još nismo završili niti rasprave o Drugom svjetskom ratu. Nedavno se u Hrvatskoj vodila kampanja za lokalne izbore u kojoj su se manje iznosile teme o komunalnim pitanjima i prijedlozima, a više one ideološke iz razdoblja 1940-ih godina. To je naša stvarnost. Nažalost.
Nekim medijima i novinarima zanimljivi ste i zbog aktivnosti u GNK Dinamu gdje vas se vezuje za struju Zdravka Mamića, pa navode uz ostalo i da ste izbačeni iz kluba itd. Što kažete na te tvrdnje?
Iako neki tako pišu, moram reći da u Dinamu nikada nisam bio član Uprave, a niti sam sudjelovao u donošenju ikakvih odluka. Skupština me izabrala u Izvršni odbor koji je prema tadašnjem Statutu bio savjetodavno tijelo predsjedniku kluba i to nakon što je Mamić već otišao iz Zagreba. Imao sam neke svoje prijedloge, no kada sam vidio da ih je nemoguće ostvariti i u kojem se smjeru sve kreće, nisam ni otišao na izbornu Skupštinu i za mene je ta priča završena. Ipak moram reći da nisam izbačen, nego sam još uvijek član kluba.
Dakle, i dalje navijate za Dinamo. Je li vam žao što nije osvojio titulu prvaka?
Svakom navijaču je žao kad njegov klub ne ostvari željeni cilj. No, to je sport. Osim Dinama simpatičan mi je njegov najveći rival splitski Hajduk prvenstveno zbog njegove fanatične publike. Inače, možda će zvučati čudno, ali je istinito: od rane mladosti mi je uz Dinamo simpatičan sarajevski Željezničar.
Što biste poručili matičarima i hrvatskoj javnosti kojoj je Matica na srcu?
Glavu gore, zasukati rukave i raditi. Osobno nemam straha od podmetanja sa strane. Jedini moj strah je da ne razočaram gotovo tisuću ljudi koji su mi poslali čestitke i izraze podrške što me obvezuje, kao i zaposlenike Matice koji vrijedno rade.
Stabilnost nam je omogućila da se upustimo i u velike projekte. Spomenut ću vam jedan koji mi je u zadnja tri mjeseca odnio više energije nego naša Izborna skupština. To je glazbeno-scenska predstava Krunidba kralja Tomislava koju priređuje Matica hrvatska, odnosno Vijeće Matice hrvatske u BiH, a je održana 28. lipnja u Tomislavgradu u bazilici sv. Nikole Tavelića. To iznimno umjetničko djelo okupilo je istaknute hrvatske i bosanskohercegovačke umjetnike i ansamble.
Tomislav simbolizira snagu, slobodu i solidarnost. 1100. obljetnicu Hrvatskoga Kraljevstva upravo je na prijedlog Matice hrvatske i Družba “Braća Hrvatskog Zmaja” proglasio Hrvatski sabor, a u BiH Hrvatski narodni sabor. Ova izvedba, kao i brojna druga obilježavanja spomena našega prvoga kralja, ukazuje na trajnu potrebu afirmacije spomenutih vrednota – snage, slobode i solidarnosti.
