Kipar Dejan Pranjković diplomirao je 2004. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu. Njegov opus odlikuje se velikom kreativnom širinom koja se ogleda u njegovom svestranom pristupu, raznovrsnoj tematici, primjeni raznolikog materijala te mijenjanju tehnika i medija u kojima se izražava.
On je i slikar i skulptor. Osim primarnog djelovanja na polju kiparstva i slikarstva, u značajnoj mjeri bavi se i ilustracijom, animacijom, dizajnom i scenografijom. Sklon eksperimentima, odvažan u želji da se ne ponavlja, Pranjković je svestran umjetnik koji uvijek iznenađuje ali pažljivijem promatraču neće promaknuti umjetnikov prepoznatljiv stil, bez obzira na medij u kojem stvara i tehniku i materijala za kojima poseže.
Do danas je izlagao na petnaestak samostalnih te bio sudionikom brojnih skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Autor je više javnih radova, između ostalog i travničkog „Vezirovog slona“, skulpture inspirirane istoimenom pripovijetkom Ive Andrića. Od 2006. godine član je ULUBIH i ULU En Face. Iste godine započeo je stalnu suradnju s austrijskom teatarsko-performerskom grupom „God’s Entertainment“, s kojom radi na mnogobrojnim zapaženim projektima u Austriji i Njemačkoj, za koje je karakterističan nekonvencionalan pristup temama i stvaralačkom procesu. Po Dejanovim riječima, suradnja s ovom grupom utjecala je da pristup likovnom djelu sagleda iz potpuno novih perspektiva i uoči nove kreativne mogućnosti svoga likovnog izraza.
Iako ste diplomirali kao kipar, često se koristite i drugim medijima u Vašem likovnom izrazu?!
Istina, u svojoj umjetničkoj praksi često koristim različite medije u svom likovnom izrazu. Suočavao sam se s dilemom o toj raznolikosti i pitao se hoće li ta širina utjecati na kvalitetu mojih radova, budući da nisam usmjeren samo na jedno ili dva područja. No, s vremenom sam naučio promatrati tu raznolikost kao blagoslov, a ne kao prepreku. Shvatio sam da istraživanje različitih medija i tehnika zapravo obogaćuje i produbljuje moje izražavanje na autentične i bogate načine. Umjesto da se ograničavam, sada prihvaćam raznolikost kao prirodan dio mog umjetničkog izričaja. U samom procesu nastanka rada stvari se često odvijaju spontano. Ne slijedim strogo definiranu putanju, već sam otvoren novim inspiracijama koje se javljaju tijekom istraživanja različitih medija i tehnika. Ovaj spontani pristup omogućuje mi da istražujem nove puteve i otkrivam neočekivane načine izražavanja. Svaki moj rad postaje svojevrsna avantura, a istraživanje novih medija ili tehnika donosi uzbudljivu mogućnost otkrivanja nečega potpuno novog. Ta spontanost dodaje dinamiku mom stvaralačkom procesu, čineći ga uvijek iznova inspirativnim i zanimljivim.
Može li se definirati umjetnost?
Definiranje umjetnosti je izazovno jer svaka osoba ima svoj jedinstveni doživljaj umjetnosti. Za mene, umjetnost predstavlja putovanje kroz duboke emocije, ideje i svjetove koji se teško mogu opisati riječima. Ona nam omogućuje istraživanje i izražavanje naše unutarnje stvarnosti te povezivanje s drugima na dubljoj emocionalnoj razini. Umjetnost ima moć transformirati naše misli, osjećaje i perspektive, te potaknuti nas na razmišljanje i samorefleksiju. Kroz umjetnost, otkrivamo nove horizonte, inspiraciju i ljepotu u svijetu oko nas. U modernim vremenima, a što je meni posebno zanimljivo kada je riječ o umjetnosti, sve češća je ali i sve značajnija pojava angažirane umjetnosti koja nije samo način izražavanja već i snažan instrument društvene transformacije koji oblikuje javno mišljenje i potiče rasprave o važnim pitanjima. Kao takva, može biti i način protesta, glasanje protiv nepravde i zahtjev za promjenama.
