„Svi mi koji činimo i djelić nekoga projekta ujedno činimo mnogo, ne samo za sebe već i za cjelokupnu zajednicu kojoj pripadamo“
Gala Jurišić je mlada magistra povijesti i povijesti umjetnosti iz Novoga Travnika. Koncem ovoga mjeseca dobit će priliku prirediti izložbu slika nastalih na proteklim likovnim kolonijama u Vitezu te popratiti rad umjetnica i umjetnika na ovogodišnjoj Likovnoj koloniji Vitez 2024 koja će se održati u parku Hotela VIA od 22. do 24. kolovoza ove godine.
Recite nam nešto o povijesti slikarstva u Lašvanskoj dolini.
O povijesti slikarstva u Lašvanskoj dolini, s današnjeg aspekta, bilo bi zaista pretenciozno s moje strane govoriti, budući da još uvijek nitko od struke nije posvetio preveliku pažnju toj temi. Ali svakako možemo reći ponešto o umjetnicima Lašvanske doline koji su ostavili i ostavljaju neizbrisivi trag svoga djelovanja i stvaranja. Budući da nemamo uvid u razvoj, niti je primjetno sustavno praćenje povijesti likovne umjetnosti na području Lašvanske doline, ne vraćajući se predaleko u prošlost spomenut ću samo neka od značajnih imena koja su djelovala od 40-ih godina prošloga stoljeća do posljednjega ratnog razdoblja: Ankica Oprešnik, Vlado Marijanović, Miroslav Bilać, Ljubo Raković, Jovica Todorović, Benina Dedić, Petar Valdeg….Kroz povijest, Bosna i Hercegovina je bila pod raznim kulturno-obrazovnim utjecajima pa tako i u likovnom obrazovanju orijentirana na udaljene obrazovne i umjetničke centre sve do osnivanja Sarajevske Akademije likovnih umjetnosti 1972. godine te širokobriješke Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru 1996. godine. Zanimljivo je da se već među studentima prve generacije našao i jedan travničanin, Petar Valdeg. Razdoblje 60-ih i 70-ih godina u bh umjetnosti, i općenito u povijesti umjetnosti, jeste razdoblje koje se definira kao početak suvremene umjetnosti.
Onda nešto o suvremenoj umjetnosti?!
Kada govorimo o pojmu suvremena umjetnost trebamo razjasniti značenje samoga pojma i ne miješati ga s pojmom moderne umjetnosti. Suvremena umjetnost je pojam pod kojim prije svega podrazumijevamo, umjetnost koju stvaraju suvremeni autori i onu umjetnost koja se percipira od strane suvremenikâ. Kako ne postoji čvrsti okvir za suvremeno, tako ne postoji pravilo za njenu prisutnost i vremensku ograničenost. Stručno, u kontekstu umjetnosti i povijesti umjetnosti izraz modèrna spaja se s određenom epohom u povijesti umjetnosti, ali bez vremenskog zaključenja. Suvremena umjetnost podrazumijeva umjetnost koja se događa sada, u trenutku kada mi živimo ili pozdrazumjeva umjetnost živućih umjetnika, za razliku od pojma moderna umjetnost koji se odnosi na promjenu likovne paradigme koja se pojavila još u 19.st. Moderna likovna umjetnost zaživjela je u vizualnoj kulturi Zapada oko 1890-ih, u mnogobrojnim i vrlo različitim likovnim stilovima i smjerovima, teorijama i opredjeljenjima, a njezin se modernizam očituje u odstupanju od akademske tradicije i prilagođivanju gospodarskim i intelektualnim promjenama. Dakle, da zaključimo jednom rečenicom. Suvremeni umjetnik ne mora biti i “moderni” umjetnik. Umjetnike Lašvanske doline skloni smo grupirati više prema mjestu njihova obrazovanja negoli mjestu prebivanja pa se tako prepoznaje svojevrsni utjecaj ili “dodir” akademija na kojima su proveli godine školovanja i koje su ostavile svojevrsni pečat u njihovom osobnom razvoju. Tako su starije generacije suvremenih umjetnika s našeg područja više gravitirale ka sarajevskoj akademiji, dok su nove generacije usmjerene i ka širokobriješkoj akademiji. Lašvanska dolina se zaista može ponositi bogatstvom likovnih izričaja i produkivnošću pojedinih umjetnika, od kojih neki njeguju tradicionalniji pristup u stvaranju umjetnosti a neki su prigrlili moderni likovni izričaj. Ne ulazeći u analizu njihova likovnog izričaja, slično kao u prethodnom dijelu teksta, pomenut ću neka od imena: Fabijan Tomić, Zdenko Jurišić, Sonja Nikolić Jurišić, Anto Mamuša, Brana Puljić, Asim Đelilović, Stjepan Perković, pok. Josipa Bralo, Toni Zlojo, Dejan Pranjković, Ema Livančić, Anđela Banović, Almir Šehić, Elvedina Hrustanović Šehić, Martin Frljić, Kristina Vidak…. Tijekom poslijeratnog razdoblja primjetna je i povećana likovna aktivnost posebno vezana uz memorijalne spomenike, spomen obilježja te sakralnu umjetnost. Kontinuitetom rada i zastupljenošću u tom području tijekom gotovo tri desetljeća ističu se dva umjetnika: ak. kipar Zdenko Jurišić i ak. slikar Anto Mamuša. Također imamo nekolicinu značajnih umjetnika koji nisu prošli formalno likovno obrazovanje, a kroz čija djela likovnost živi i šalje jake poruke (Marko Gido, Sead Bahtić, Marinko Glušica, Ivan Batarilo, Stipo Sučić, pok. Jozo Romić, Marinko Slipac….) Važno je reći da na ovom “skromnom” području, pronalazimo značajan broj likovnih stvaratelja, nekih više a nekih manje angažiranih, nekih samozatajnih, a nekih eksponiranih. Bez obzira govorimo li o školovanim umjetnicima ili onima koji to nisu, moramo reći da djela i jednih i drugih oplemenjuju likovnu scenu i važan su čimbenik u stvaranju kulture jezgre naše sredine, koja i nije baš “najlakša” sredina za život jednog umjetnika.
Kako gledate na likovnu koloniju u Vitezu?
Međunarodna likovna kolonija Vitez nastala je kao izraz ljubavi nekolicine entuzijasta prema likovnoj umjetnosti, a evo danas možemo reći da je postala važan čimbenik senzibiliziranja javnosti o likovnim kretanjima i bogatstvu likovnih izričaja koji nas okružuju, a da toga većinom nismo niti svjesni u užurbanoj svakodnevici opterećenoj egzistencijom. Idejni začetnik i pokretač toga projekta 2008. godine bio je Željko Kocaj koji je i dandanas pokretačka snaga kolonije. Velika je važnost likovne kolonije i u oplemenjivanju i osnaživanju likovne scene, a time i kulturne djelatnosti cjelokupne Lašvanske doline. Nudeći umjetnicima kratkotrajni bijeg od briga svakodnevice, stvarajući povoljne i inspirativne uvjete za rad, druženje i užitak, omogućujući interakciju i razmjenu iskustava među likovnim umjetnicima, organizatori indirektno utječu na stvaranje likovnog zamaha i svojevrsne inspiracije kao dijela stvaralačkog procesa. Od samih početaka, tj. od same ideje pa preko realizacije, likovna kolonija imala je podršku cjelokupne društvene zajednice i poduzetnika, među kojima se kao veliki prijatelj umjetnosti istaknula obitelj gospodina Drage i Vlatka Kafadara. Obitelj Kafadar je od početne pokroviteljske podrške prerasla u inicijatora, domaćina i mecenu umjetnosti te učinila ovu koloniju tradicionalnim kulturnim događajem bez premca na našim prostorima. Zahvaljujući njihovoj podršci, entuzijazmu Željka Kocaja, Matici hrvatskoj, samim umjetnicima i svim prijateljima Kolonije i ljubiteljima umjetnosti, ove godine otvaramo XIV. Međunarodnu likovnu koloniju Vitez. Svečanost otvaranja ovogodišnje likovne kolonije, uz prigodnu izložbu likovnih djela nastalih na prijašnjim kolonijama, bit će upriličena u galeriji novoga Hotela Via u PC-u Vitez. Poduzeće CM cosmetic market d.o.o. Vitez, a osobito PJ Hotel VIA će biti ovogodišnji domaćin likovne kolonije, otvarajući tako svoja vrata javnosti jednim snažnim kulturnim događajem, profilirajući se time kao mjesto ugode, osjećaja za estetiku, stvaranje, razmjenu intelektualnih iskustava, filozofskih i poetskih poriva, glazbe, mjesto uživanja i gotovo hedonističog ambijenta. Vjerujemo da će, kao i prijašnjih godina, taj prekrasni ugođaj biti i jedna važna nit u likovnom procesu stvaranja novih umjetničkih djela. Moja uloga, kao magistrice povijesti i povijesti umjetnosti na ovogodišnjoj likovnoj koloniji, jeste ispratiti događaj sa stručnog gledišta, od samih priprema kolonije, do završne izložbe, čime su mi Vlatko Kafadar i Željko Kocaj ukazali zaista veliku čast i povjerenje. Selekcija djela za izložbu, pisanje likovnog osvrta i prigodnog teksta, cjelokupni angažman na ovogodišnjoj likovnoj koloniji, osim što mi pričinjava veliko zadovoljstvo i izuzetnu čast, predstavlja mi i dodatnu motivaciju za rad. Svi mi koji činimo i djelić nekoga projekta ujedno činimo mnogo, ne samo za sebe već i za cjelokupnu zajednicu kojoj pripadamo, što je uostalom i svrha ove kolonije, a vjerujem i pokretačka misao obitelji Kafadar.
