Kraj kalendarske godine, mnoštvo zapaženih rezultata te nedavni susret s premijerom Republike Hrvatske Andrejem Plenkovićem kao i božićni koncert Napretka u Busovači povodom je za razgovor s Josipom Križanovićem, dopredsjednikom HKD Napredak.
1. Gospodine Križanoviću, u ovom sazivu Središnje uprave HKD Napredak činite člana Uprave, nakon gotovo 30 godina došlo je do promijene u vodstvu društva, možete li nam ukratko reći koji su programski i strateški ciljevi koje nova Uprava ostvaruje u ovom mandatu ?
Programski i strateški ciljevi su vezani za naše glavne statutarne ciljeve. Prije svega već je i u javnosti primjetno kako smo puno toga uradili na obnavljanju podružnica i na jednom kreiranju sustava članstva. Drugi naš cilj je stipendiranje . U tom segmentu našeg djelovanja već smo u dvije vrlo teške godine podjelili skoro 250000 KM stipendija, ali nismo se samo zaustavili na tome nego smo uspjeli i formirati našu Udrugu mladih koju čine naši stipendisti. Ono što možda nije toliko vidljivo je činjenica kako smo vrlo sustavno prišli upravljanjem našom imovinom i taj dio radimo uz stručnu pomoć. Sustavno smo pristupili i rješavanju financiranja naših sportskih klubova, a unatoč koroni zaista je primjetno koliko naše podružnice organizacijski rade, a upravo one su temelj društva.
Naravno puno je tu projekata u najavi poput našeg Instituta no to je nešto što je ispred nas.
Zadnja posjeta premijera Vlade Republike Hrvatske s Ministrima, gosp. Andreja Plenkovića također je pokazatelj kako kao največa hrvatska institucija želimo dijalog i zajedničke projekt sa svim Važnim institucijama kako u Bosni i Hercegovini tako i u Republici Hrvatskoj
Važno je i da istupamo i upozoravamo kako smo mi u ovoj Državi konstitutivan narod i nema potreba da javnost zbunjuju pojedinačne izjave, osnovni i temeljni zadatak ovakve jedne institutcije jeste da štitimo hrvatsku kulturu i identitet u svim dijelovima Bosne i Hercegovine i Hrvatske i to je dužan činiti svaki naš član.
2. HKD Napredak je zadržao svoje temeljno poslanje kao krovno kulturno društvo Hrvata u BiH, međutim kao i svaka druga organizacija društvo predstavlja “živi organizam“, potrebno je mnogo energije, rada i ulaganja u sve njegove najvažnije sastavnice kako bi i dalje predstavljalo vodeće hrvatsko kulturno-umjetničko društvo u BiH. Što je to što HKD Napredak, pored svih ostalih organizacija, čini velikim i uspješnim?
Prije svega jedna povjesna uloga koju je ovo društvo imalo u periodu do drugog svjetskog rata, ali i nakon svog obnavljanja. Velikim i uspješnim ovo Društvo čini i činjenica kako za nas ne postoje „granice“ nego naprotiv ovo društvo spaja svojim djelovanjem i uvijek smo kao društvo bili „uključivi“ pokušavajući prevaziči svakodnevne podjele među ljudima. O koliko velikom društvu se rdi i osobno sam se uvjerio na primjeru osnivanja podružnice u Livnu nakon 72. godine. Unatoč tako velikom periodu i mnogim okolnostima na obnoviteljsku Skupštinu došao je veliki broj ljudi i bez obzira na sve sustave i prepreke prisjetili smo se što je ovo Društvo uradilo za Livnjake do svog gašenja 1949.
Naravno ne možemo navesti da su ovo društvo činili i Andrić, Prelog, Mujezinović i mnogi dugi, ali nekako onaj „ključni sastojak“ čini mi se da je činjenica kako je Društvo ima i taj populistički karakter i dubog se ukorjenilo u identitet našeg naroda.
3. Posebnu pažnju javnosti privukla je obnova rada HKD Napredak u Livnu, koje poslije 70 godina, nakon što su ga komunističke vlasti prisilno ugušile i nemara prethodne Uprave, ponovno pokreče rad svoje podružnice. Također primijeti se posvećenost ove Uprave HKD Napredak na osnivanju, jačanju i podršci lokalnih ogranaka društva. Možete li nam reći nešto više o tome?
Podružnice , zajedno s našim udrugama su temelj našeg društva. Važno je naglasiti kako Središnja Bosna u tom dijelu prednjači i nakon što smo obnovili rad podružnica u Fojnici i Novom Travniku te uradili izbornu Skupštinu u Uskoplju, danas imamo 10 izuzetno aktivnih i uspješnih podružnica. Livno kao takvo ima jednu izuzetno važnost u povijesti ovog društva. Važno je znati da je i prvi školovani slikar Gabrijel Jurkić, rodom iz Livan bio naš stipendista kao što su to bili i Andrić i Prelog. U našim povjesnim dokumentima zabilježeno je kako je Livanjska podružnica jedna od prvih i jedna od največih do kraja drugog svjetskog rata i da je opismenjavala stanovništvo toga kraja. Obnoviti podružnicu u livnu nije bilo jednostavno, ali zahvaljujuči izabranoj upravi livanjeske podružnice uspjeli smo u tome i sve su naznake kako ćemo ubrzo imati i obnovljene podružnice u Glamoču i Kupresu te podružnicu u Tomislavgradu. Središnja uprava inače je i veliki dio financisjkih sredstava usmjerila u funkcioniranje podružnica i udruga pa će tako i sljedće godine to biti značajan iznos, a u tri godine mandata nove uprave dostići ćemo iznos i do 500000 KM s kojima smo pomogli konkretne projekte podružnica. Dovoljno je samo pogledati koliko smo samo događaja organizirali u prosincu ove godine i to izuzetno kvalitetnih u gotovo svim gradovima Bosne i Hercegovine i u Hrvatskoj, naše podružnice su još jednom pokazale veličinu i značaj ovog društva za sve lokalne sredine u kojima djeluju.
4. Kada je u pitanju novo vodstvo HKD Napredak, iako vi često ističete kontinuitet, javnost ipak primjećuje kritika usmjerena prema onim politikama koje destruiraju hrvatsku nacionalnu i političku poziciju. U javnosti je snažno odjeknula vaša kritika izbora Željka Komšića na mjesto hrvatskog člana predsjedništva?
Istine radi i ja sam iznenađen reakcijom javnosti na moju kritiku izbora Željka Komšića. Tu moram naglasiti kako se radi o osobnom stavu koji vrlo često zastupam i u svojim tekstovima. Sigurno je da je „težina“ takvog stava došla zbog moje trenutne uloge u Napretku. Jednostavno pokušavam u svim svojim razgovorima i to zaista je nevažno tko je sugovornik taj svoj stav prezentirati u smislu kako takav izbor koji apolutno negira pravo Hrvatima na vlastiti izbor ne da je loš za hrvatsku političku poziciju, nego je napravio mnogo štete i u odnosima između Bošnjaka i Hrvata koji su temelj funkciniranja ove Države. Težina takvog jednog „izbora“ i sve posljedice istoga mogu se vidjeti danas više nego ikada kada zaista imamo političku krizu u kojoj se sve manje govori o stvarnim životnim problemima. Izborni Zakon kao takav zapravo bi najviše koristio Hrvatima jer bi bez ikakvog straha mogli baštiniti pluralizam, što je u ovom trenutku poprilično nemoguće i onda nam se događa da ne možemo politički kazniti nečiji nerad jer smo uvijek u strahu za svoju političku poziciju.
Naravno politička prava jednog naroda moraju se razlikovati od personalnih odnosa, jer ima mnogo primjera lokalne suradnje pogotovo u Središnjoj Bosni, to je nešto oko čega se svi moramo truditi.
5. HKD Napredak kroz cijelu modernu povijest, od svoga osnivanja do danas je predstavljalo snažnu karijatidu hrvatskog kulturno i društveno-političkog identiteta hrvatskog naroda u BiH, bez obzira tko je u kojem momentu predstavljao društvo jer poznato je da sve podružnice imaju jaku autonomiju u pogledu samostalnog rada i obavljanja svojih zadataka. Ne samo na kulturološkom planu, mnogi pojedinci koji su svoj trag ostavili i na znanstvenoj, društvenoj i političkoj sceni izašli su iz Napretkovih “skuta“, čak i dva Nobelovca. Koliko društvo danas čini za pojedinca, kakav je odnos društva prema mladim, obrazovanim ljudima, da li je moguće očekivati da Napredak iznjedri i trećeg bh. nobelovca te generalno, kakvo je vaše mišljenje o poziciji mladih ljudi u BiH te da li se na tom planu može učiniti više?
Teško je dati procjenu koliko društvo čini za pojedinca, mislim kako pojedinci su ti koji kreiraju društvo u političkom, kulturološkom, gospodarskom i bilo kojem drugom smislu. Središnja Bosna je dobar primjer toga gdje imate gradove, a tu prije svega često ističem Kiseljak gdje pojedinac zaista može pokrenuti pozitivne trendove i na taj način unaprijesiti lokalnu zajednicu. Naravno imamo mi gradove i gdje je obrnuto. Autnomija naših podružnica je i naša snaga, ali uz uvijet da funkcioniraju u temeljnim okvirima sustava i ciljeva Društva. U toj autonomiji podružnice već danas se pojavljuju mladi i uspješni glazbenici, gospodarstvenici, koreografi, književnici pa i sportaši i sve se to događa u okrilju ovog velikog Društva. I bez tih pojedinaca danas bi naš identitet i naše nasljeđe bilo puno „siromašnije“ ako se tako mogu izraziti.
Ako znamo da Napredak danas zaista puno kroz stipendiranje i svoje podružnice ulaže u mlade ljude što se može vidjeti na našim događajima, mislim da društvo se prelako odreklo svoje mladosti svjesno im zatvarajući put. Što znači nova energija i pojedinac koji zna što radi dobar su nam primjer i neke naše podružnice koje su „preko noći“ oživjele, ali i ako gledamo u naše susjedstvo, vrlo pozitivno gledam na pojavu Stjepana Duje kao načelnika Novog Travnika koji vidljivo radi jako dobar posao na korist svih stanovnika ovoga grada. Nažalost nekada imam dojam da se „preteško“ dolazi do šanse ne samo u politici, nego imamo i poremećaj vrijednosti prilikom upošljavanja gdje sve manje šansu dobija stručna mlada osoba, a više se gleda pripadnost negoj organizaciji. Mi sebi ne bi trebali dopustiti takvu selekciju jer tjeramo svoju „pamet“ da grade društva drugih europskih država i to je politika jednako opasna kao i ona gdje se negira naše pravo na izbor.
6. Poznati ste javni i kulturni radnik u Srednjoj Bosni, a sada ste i član Uprave HKD Napredak, također posvetili ste se jačanju te osnivanju podružnica u Srednjoj Bosni koje čine važan segment u kulturnom ali i u onom društvenom i političkom smislu Hrvata u Srednjoj Bosni? Kako biste ocijenili okolnosti i politički trenutak u kojem se nalaze Hrvati u Srednjoj Bosni, te ukupnu političku klimu u kojoj živite, radite i djelujete ?
Često smo skloni izjaviti kako je sadašnjost u političkom i društvenom smislu najteža ikad. No ja se ne bi složio s tom konstatacijom. Dovoljno se prisjetiti rata s početka 90-ih godina prošlog stoljeća i jasno je kako danas ipak imamo puno bolju klimu za funkcioniranje i rad u Središnjoj Bosni. Dosta se toga uradilo kroz godine, ali imam dojam kako se politički ovaj dio Bosne nije uspio nametnuti u mnogim stvarima pa smo tako vrlo skloni kriviti druge za neke naše neuspjehe. Problem trebamo tražiti kod nas jer evo pokazuje se na primjeru nekih gradova da se može i mora bolje. Previše se energije troši u nekim unutarnjim sukobima i puno je onih koji „lažno“ zagovaraju zajedništvo, a u praksi svim silama pokušavaju zadržati kakvu takvu političku moć. U takvim situacija vrlo često stradaju lokalne zajednice i svaki pokušaj isključivosti samo donosi štetu. Važno je imati jasnu viziju i ciljeve, jasno komunicirati koje su to vizije, a ne ponavljati parole i najbitnije u praksi pokazati kako se može boriti za poziciju Hrvata u Središnjoj Bosni. Nakon prošlih izbora samo pisao o Uskoplju i toj mladosti koja je jasno izrazila nezadovoljstvo jednim izbornim inžinjeringom, ali onda su politički lideri Srednje Bosne zašutjeli i sve je zapravo ostalo samo „nebitan eksces“. Načelničke pobjede u Novom Travniku, Vitezu i Kiseljaku isto su dobar primjer kako se može boriti i izboriti za hrvatske pozicije, a ne praveći štetu drugome nego radeći u korist čitavoj lokalnoj zajednici.
Danas imamo i dobre i loše primjere, no u konačnici koliko god smo nekada razočarani u politiku i vidimo da pojedincima je politika isključivo platforma za bogaćenje ne smijemo zaboraviti koliko je važno dati glas i zadržati pozicije u Županiji kako bi zadržali naše pravo i na školovanje po hrvatskom nastavnom planu i programu, kako bi mogli upravljati i gospodarskim i drugim procesima važnim za Županiju. Kako ulazimo u godinu izbora važno je da se na listama pronađu i nova imena i da slušamo i o novim i jasnijim ciljevima koje hrvatske političke stranke nude svome biračkom tijelu. Mislim da je vrijeme da nove generacije preuzimu odgovornost i da pored političkih ciljeva znamo i koji su to i ekonomski ciljevi i kako ćemo pomoći da gospodarstvo rasteretimo mnogobrojnih poreznih i inih obaveza, a da oslobodimo prostor za investicije domaćih gospodarstvenika i onima koji dolaze u našu Županiju. Treba u konačnici prestati voditi politiku isključivo raspodjele novca poreznih obveznika jer vrlo često to ispada da osnovni i jedini zadatak politike, ali nije. Raduje činjenica da se pojavljuju nova imena u politici i da imamo široku „lepezu“ novih, mladih i stručnih osoba u svim političkim strankama s hrvatskim predznakom kako bi koliko toliko birači mogli imati mogućnost izbora, u tom smjeru raduje i pjava novih političkih stranaka u Središnjoj Bosni kao i nova energija kod opozicije. Konkurencija je ipak najbolji „filter“ i tjera i vladajuće na jači i transparentniji način način vođenja politike i prije svega principijelan.
7. U vašem izlaganju primijeti se kako uvijek naglasak stavljate na ljude i važnost okupljanja kvalitetnih ljudi, čini se kako je vaše razmišljanje utemeljeno na uvjerenju da kvalitetni pojedinci koji su aktivni na sceni, mogu promijeniti stare prakse i udahnuti novu društvenu kvalitetu. Da li društvo u SBŽ i BiH može dati vjetar u leđa mladim ljudima ili su ipak “stare prakse“ još uvijek dominantna snaga u zajednici?
Već sam se osvrnuo u pitanju ranije kako imamo situaciju da je pripadnost nekoj organizaciji prije svega političkoj važnija referenca nego rezultati i stručnost. Vrlo često u mnogobrojnim razgovorima dođe se do zaključka kako se kako ih Vi nazivate „stare prakse“ plaše mladih, obrazovanih i stručnih ljudi. I to jeste problme zaista i takva politika upravno nas je dovela u trenutne pozicije gdje nam mladost odlazi na tržišta gdje se znanje i struka cijeni. Ne kritičko promišljanje i „pričanje lijepih priča“ nije nas dovelo na ovaj civilizacijski nivo, nego naprotiv baš suprotno. U tom kontekstu treba i inzistirati i kritizirati argumentirano sve pojave koje nisu dobre bez obzira od koga dolaze. Dojam je kako će se i dalje pokušavati stvarati istomišljenike , a od osoba koje su spremne ponuditi nove ideje i poglede stvarati neprijatelje. Nastavimo li tim putem kao narod vrlo brzo ćemo sami sebe iskorijeniti, već ste gore spomenuli Napredak je u svom okrilju imao i Andrića i Preloga i Jurkića i mnoge druge vrhunske intelektualce i umjetnike i upravo takvi pojedinci stvarali su novu vrijednost ne samo u kulturi i obrazovanju nego i u gospodarstvu i u politici. Upravo zbog toga nije pitanje hoće li društvo dati vjetar u leđa, nego je pitanje koliko smo svi skupa spremni da se borimo protiv zatvorenog sustava vrijednosti.
