Prim. Dr. Vlado Tabak dobro je poznat u Lašvanskoj dolini. U najtežim vremenima rata dao je svoj veliki doprinos radu i djelovanju Franjevačke bolnice „Dr. fra Mato Nikolić“ koja je djelovala u pastoralnom centru župe Svetoga duha u Novoj Biloj, gdje se pokazao kao vrstan kirurg koji je u teškim uvjetima spasio od najgorega veliki broj ranjenika i drugih pacijenata.
Dr. Tabak je nositelj „Posebnog priznanja za iznimnu pomoć ratnom zdravstvu HVO-a 1991. – 1995.“ Dodijeljen mu je i čin pukovnika HVO-a 1996. godine, a nositelj je i velikog broja zahvalnica, plaketa i priznanja za svoj rad. Također, počasni je građanin općine Vitez.
Nedavno ste u Mostaru govorili na predstavljanju knjige „Bolnica s pečatom“ o radu i djelovanje Franjevačke bolnice u Novoj Biloj. Možete li nam ukratko reći nešto o samoj knjizi i kakva sjećanja je pobudila u Vama?
Radi se o izvanrednoj knjizi u koju su veliki trud uložili autor Velimir Bugarin, urednik fra Zoran Livančić i svi suradnici. Ovom knjigom dobili smo autentične iskaze fratara, liječnika, sestara, djelatnika bolnice te ranjenika koji su proživjeli sva stradanja i teške trenutke kroz koje smo prolazili. Ovo veliko djelo vraća me trideset i dvije godine unatrag i budi sjećanja i jake emocije. U tom vremenu sam ranjen 3.6.1993.u 20 sati i 15 minuta ispred obiteljske kuće. Potom smo i moja obitelj i ja izbjegli prema Novoj Biloj. Imao sam sreće te isti dan prelazim u Franjevačku bolnicu gdje počinjem sa radom.
U bolnici smo svi bili jedna obitelj u kojoj su svi dali svoj maksimum. Pomagali smo jedni drugima i jedni druge bodrili. Naše zajedništvo i slaganje teško je opisati. Vanjski neprijatelj nas je gušio, a mi smo odlučili dati sve što možemo da spasimo svaki život.
Što Vam je bilo najteže tijekom tog ratnog perioda u bolnici?
Najteže je bilo gledati ranjenu djecu i bojovnike sa izuzetno teškim ozljedama. Teško je bilo i uručivanje sućuti roditeljima koji su izgubili najdraže.
Ratna vremena nikome nisu u dragom sjećanju. Ipak, možete li se prisjetiti nekih svijetlih trenutaka iz tog vremena?Dobro se sjećam teških operacija glave, vrata, krvnih žila, ruku, nogu, prostrijelnih rana prsa i stomaka… Veliki dio tih bojovnika koje sam operirao i danas su živi. To su svijetli trenuci koji čovjeku vraćaju snagu. Puno toga je rečeno o tom teškom periodu. Puno toga ostalo je neiskazano u svakom od nas. Tajnu čuva crkva Duha Svetoga u Novoj Biloj.
