Premijer Federacije BiH i lider SDP-a BiH o sve dramatičnijem stanju u susjednoj državi, Dodikovim potezima, odnosima u Federaciji
Bosna i Hercegovina proživljava vrlo teško, po mnogima i najteže razdoblje u postdaytonskoj eri. Sudski proces i presuda Miloradu Dodiku, a potom i oduzimanje mandata predsjednika Republike Srpske, samo su dio kompleksnih problema koji potvrđuju da BiH ni 30 godina nakon rata nije postala funkcionalna država. Odnosi među tri konstitutivna naroda stalno su na kušnji, a nadu u relaksaciju barem hrvatsko-bošnjačkih odnosa pobudila je uspostava koalicije između HDZ-a BiH i Trojke, saveza triju stranke iz Sarajeva koje ne žele da ih se deklarira (samo) kao “bošnjačke”. Posebno se to odnosi na SDP BiH, stranku nasljednicu nekadašnjih komunista, kojoj je na čelu Nermin Nikšić. On se drugi put u životu prihvatio užarene pozicije premijera Federacije BiH, koja iako entitetska a ne državna, sa sobom nosi teret najveće odgovornosti za ekonomsko i socijalno stanje u zemlji. Oni koji ga vole, ali i njegovi politički protivnici, priznaju mu da nije populist i da je jedan od rijetkih političkih lidera koji i u ovim kriznim vremenima nastoji težiti dogovoru, a ne sukobu. Vjerojatno zahvaljujući i tomu, Vlada Federacije BiH jedna je od uspješnijih institucija vlasti u posvađanoj Bosni i Hercegovini. Imidž pomirljivog političara Nikšić je opravdao i u ovom razgovoru za Obzor.
Nakon presude Dodiku i oduzimanja mandata, kakav rasplet očekujete u BiH? Slijedi li eskalacija krize ili njeno smirivanje?
Bosna i Hercegovina je, nažalost, stalno izložena novim izazovima, suočena s raznim krizama koje manje ili više opterećuju život u našoj zemlji, ali i političku scenu. Teško će se itko tko drži do svog kredibiliteta usuditi dati ozbiljnu prognozu što će se dešavati. Naravno, ima i dežurnih nazovianalitičara čije su kataklizmične prognoze do sada sve promašene, ali koji nemaju nikakav problem opet iznova iznositi crne slutnje. Oni će to raditi sve dok im se daje prostor u medijima a da nitko ne postavi pitanje njihovog kredibiliteta zbog pogrešnih prognoza. U tom kontekstu ne želim upasti u njihovu zamku, pogotovo u okolnostima potpuno iracionalnih poteza pojedinaca koji spašavaju osobne političke karijere. Ne želim davati neozbiljne prognoze, ali mogu reći da osjećam obvezu učiniti sve što je u mojoj moći da ne dođe do eskalacije i raditi punim kapacitetom na smirivanju tenzija. Želim vjerovati kako postoji dovoljan broj odgovornih pojedinaca i u politici i u institucijama sustava koji će zaštititi javni interes spram bilo čijeg osobnog. Nitko nikad nije bio veći od države, pa se nadam da će i lideri destrukcije nakon niza osobnih neuspjeha shvatiti da se moraju zaustaviti i prestati ugrožavati kvalitetu života svakoga građanina u BiH. Iskreno se nadam kako će i drugi shvatiti da nema alternative miru, suradnji, izgradnji mostova povjerenja, spremnosti na kompromis i zajedničkoj budućnosti.
Može li uloga žrtve Dodiku i njegovoj stranci donijeti rast popularnosti u srpskom biračkom tijelu u BiH i dovesti do jačanja nacionalnih podjela u BiH?
Iskustvo u našoj zemlji govori da je u politici BiH sve moguće, pogotovo pristup da se u postratnom društvu, koje je puno trauma, vrlo lako razbuktaju nacionalne emocije koje proizvode iracionalne političke odluke. Uostalom, godinama se ovdje grade mitovi i preuzima uloga žrtve pokušavajući na taj način osigurati emotivnu reakciju i podršku birača. Nemam dilemu kako će i SNSD to prigrliti kao dio kampanje. Hoće li opet birači dati prednost lažnim žrtvama ili će cijeniti rezultate vlasti, ostaje da vidimo, a mi ćemo sa svoje strane fokus davati na svakodnevne životne probleme građana i njihovo rješavanje. Nažalost, narod u RS sve teže živi, zaduženja su sve veća, tako da početku ekonomskog oporavka mora prethoditi racionalna europska politika političkih predstavnika. Bogaćenje pojedinaca na nacionalnim tenzijama osiromašuje i prazni BiH društvo. Što je više nacionalnih tenzija, veća je politička nestabilnost, a samim tim manje je stranih ulaganja i razvoja. Također, ne treba previdjeti i činjenicu da bi sljedeći izbori trebali biti po suvremenim tehnologijama koje će, nadam se, smanjiti zloupotrebe u izbornom procesu na najmanju mjeru.
Kako smo došli u poziciju da je vama i drugim liderima Trojke Karadžićev SDS poželjniji partner od Dodika, koji je na vlast došao uz pomoć Zapada?
Iskoristili ste moj komentar. Naravno, nisam rekao Karadžićev SDS, no u pravu ste jer se nikada nisu ogradili od njega kao presuđenog ratnog zločinca. U stvari, pitanje je kako su Dodik i SNSD sebi dozvolili da više spominju i veličaju ratne zločince Karadžića i Mladića nego što to danas rade ljudi u SDS-u. Dakle, odgovor i odgovornost za takvo što leži u ponašanju Dodika i SNSD-a. SDP svoje odluke donosi na temelju političkih ciljeva, koji su vrlo jasni: ekonomski razvoj, EU integracije i NATO put. Naše partnerstvo sa SNSD-om trajalo je dok smo se kretali u tom smjeru. Iako je sve to bilo presporo za naš ukus, ipak smo vjerovali da nakon godina stagnacije i mali koraci predstavljaju napredak. Onog momenta kad smo se zaustavili u procesima, a krenulo je nacionalno ludilo i negiranje genocida, bili smo dužni tražiti nove partnere na istim ciljevima. Danas je jasno da mi od početka ne odstupamo od svojih ciljeva i u skladu s njima uspostavljamo partnerstva. Novi partneri iz RS-a jasno su opredijeljeni za EU put, što ih kvalificira za razgovore za zajednički rad na njegovu ostvarenju.
Koliko neki potezi i poruke iz Sarajeva pomažu Dodiku i daju mu opravdanje pred vlastitom javnosti i biračkim tijelom da vodi politiku kakvu vodi?
Kad nešto hoćete uraditi, lako je naći razlog. Slažem se s vama da nam ne treba nikakva zapaljiva retorika. Uvijek nastojim ostati hladne glave i racionalno donositi odluke. Nažalost, i u Sarajevu često prevladava populizam. Sjetite se situacije kada je Dodik nakon silnih izjava, donošenja zakona u Narodnoj skupštini, sve to pogazio i predao se BiH pravosuđu, kako se velika većina u Sarajevu umjesto tom činjenicom bavila špekulacijama o navodnoj kapitulaciji pravosuđa i nagodbi s Dodikom. Kad se to pokazalo netočnim, nikom ništa. Zato je po mome mišljenju alibi-politika bilo koje strane kao opravdanje za destrukcije neodgovorno ponašanje. Građani nas plaćaju da radimo u javnom interesu, a ne osobnom. Nažalost, godinama svjedočimo javnom prostoru u kojem dominiraju ostrašćene političke face koji se više brinu o svom publicitetu nego o rezultatima svojih politika.
Dodik lobira u Americi, a i iz Sarajeva je prvi put pokrenuta plaćena lobistička kampanja u SAD-u. Čini se da ovi pokušaji privlačenja Trumpove pozornosti za sada ne daju rezultate. Očekujete li i kakvo upletanje američke administracije u krizu u BiH?
Američka administracija je preozbiljna struktura i naivno je vjerovati da se njihovi vanjskopolitički ciljevi mogu promijeniti s nekoliko milijuna maraka lobiranja. Takav pristup je prije svega pokušaj bezobraznog poniženja američke administracije, za koje sam potpuno siguran da je prepoznato. Amerika je naš najvažniji partner, koji je stalno prisutan i kao takav garancija da bilo kakve destrukcije u smislu pravnih avantura politike RS-a nikad neće imati uspjeh na međunarodnom planu. Koliko znam, u administraciji se jako pažljivo prati stanje u Bosni i Hercegovini i ništa im ne prolazi ispod radara, bez obzira na brojna krizna žarišta u svijetu, koja logično trenutačno zaokupljaju pozornost.
EU također ne pokazuje prevelik interes za BiH. Koliko je iz današnje situacije uopće realna europska perspektiva zemlje?
EU perspektiva od samog je starta realna onoliko koliko smo mi opredijeljeni za nju. Nažalost, unatoč višekratnim EU inicijativama, bh. politika nije uradila domaći zadatak. Razlog zašto uspostavljamo nova partnerstva jest upravo okupljanje oko EU perspektive zemlje. Ostao nam je vrlo mali broj zadataka da otvorimo vrata EU fondova i omogućimo novu perspektivu i gospodarstvu i građanima. Na svu sreću, ni tu nismo sami i još uvijek nas nisu napustili naši međunarodni prijatelji koji podržavaju naše članstvo u EU.
Tri desetljeća nakon rata BiH i dalje funkcionira na međunarodnom intervencionizmu. Ako je suditi po stanju u BiH, to i ne donosi neke rezultate. Kada će politički predstavnici u BiH početi sami voditi zemlju?
Tu ste apsolutno u pravu i to je možda ključna politička stvar koja me osobno najviše iritira. Mi iz SDP-a spremni smo dan i noć raditi da realiziramo sve obveze u cilju EU integracija. Nažalost, rezultati izbora u bh. društvu takvi su da 10 stranaka u partnerstvu odlučuje u procesima, tako da je prostor za destrukciju i alibi-politiku ogroman, čemu i svjedočimo desetljećima.
Kako gledate na ulogu Hrvatske kada je riječ o stabilnosti i europskom putu BiH? Nerijetko iz Sarajeva dolaze žestoke kritike iako manje-više svi priznaju ulogu Vlade i premijera Andreja Plenkovića kada je posrijedi lobiranje u Bruxellesu za nastavak EU integracija BiH?
Vrlo je teško ne priznati međunarodnu ulogu gospodina Plenkovića u procesima lobiranja za BiH u EU, koji je u više navrata osvjedočio svoju jasnu podršku. Iskoristio sam priliku da mu i osobno zahvalim na otvaranju mosta u Počitelju. Želim vjerovati da ćemo i u idućem razdoblju imati isti intenzitet podrške i kada sam govorio o međunarodnim prijateljima koji podržavaju EU put Bosne i Hercegovine, sigurno je da Republika Hrvatska spada u top tri kad je to posrijedi.
Imate li i kakvu komunikaciju s novim čelništvom SDP-a Hrvatske?
Komunikacija sa sestrinskim strankama je redovna u okviru međunarodne suradnje te nije određena promjenama rukovodstva. Katkad je ona više, a katkad manje intenzivna. Bili su nam gosti na nedavno održanom kongresu i naravno da ćemo surađivati i dalje.
Početak vladavine sarajevske Trojke i HDZ-a nagovještavao je relaksaciju hrvatsko-bošnjačkih odnosa. Dobro je počelo, ali gdje je zapelo? Čini se da su lideri Trojke puno vremena i energije potrošili braneći se od optužbi SDA da ste nacionalni izdajnici?
Bosna i Hercegovina je naša zajednička država, jedna kuća za sve nas. Nažalost, dok god imamo politički pristup u kojem bilo koja strana pokušava prevariti drugu, svjedočit ćemo iritaciji političke frustracije koja će gušiti svaki mogući napredak. Svakodnevno svjedočimo kako je populizam kod nas i dalje dominantna politička tehnika koja bude izuzetno dobro medijski ispraćena, tako da životne teme pojede beskonačna igra izdajnika i patriota. Mi pokušavamo raditi na životnim temama, poboljšavajući životni standard svakom građaninu, pri tome izbjegavamo iracionalne konflikte koji nemaju temelje u događajima. Nije tajna da mi u SDP-u imamo drukčiji pogled na unutarnje uređenje, da bismo voljeli vidjeti drukčije uređenu Bosnu i Hercegovinu, ali smo i svjesni da u ovom trenutku to što mi želimo jednostavno nije moguće postići. Zato smo spremni razgovarati i tražiti rješenja za provedbu odluka Suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH. To, naravno, podrazumijeva da postignemo određen kompromis.
Hrvati u BiH strahuju od nacionalne majorizacije, što potvrđuje i dugogodišnje okupljanje oko vodeće hrvatske stranke. Komšićeva četiri mandata u Predsjedništvu pokazuju da ti strahovi nisu neutemeljeni. Tu je i slučaj Kovačević kao očit pokušaj dokidanja konstitutivnosti naroda. Jeste li svjesni da je to za većinu Hrvata crvena linija koju nisu spremni prijeći?
Jesam potpuno, ali nadam se isto tako da svojim pristupom i radom pokazujem da ni na koji način ne želim ugroziti pravo pripadnika bilo kojega konstitutivnog naroda. Ponavljam, različito gledamo na neke stvari, ali nikada ne bih pristao da svojim djelovanjem ugrozim pravo bilo koga. Također, trebamo biti svjesni kako su svi nacionalni politički subjekti u ovoj zemlji postavili crvene linije, koje su na kraju postale politički javni oglas za predizborne kampanje u kojima se međusobnom destrukcijom bildaju kao sijamski blizanci. Mi smo kao SDP godinama problem takvim politikama jer imamo vrlo jasne postavke da je građanin ključni politički subjekt sa svim svojim individualnim pravima koja treba ostvarivati na svakom pedlju ove zemlje, što se postiže implementacijom presuda svih sudova.
SDP sebe naziva građanskom strankom i ne volite kada vas se naziva bošnjačkom strankom. Ipak, o nekim ključnim političkim pitanjima poput izborne reforme ili federalizacije zemlje na istim ste pozicijama kao deklarirane bošnjačke stranke kao što su SDA ili NiP. Zašto je u Sarajevu tako teško prihvatiti da Hrvati sami biraju svoje predstavnike u vlasti?
Ne mogu se složiti s vama da smo na istim pozicijama kad je posrijedi izborna reforma s, kako kažete, deklariranim bošnjačkim strankama. Već sam objašnjavao pozicije SDP-a BiH i nema potrebe da ih ponavljam. Primaknu li se katkad nečiji stavovi našem viđenju, moguće je. Ono što je evidentno jest to da kao građanska stranka imamo različite poglede na neke procese, ali smo, kao što sam rekao, spremni tražiti kompromis koji bi podrazumijevao da svi budemo podjednako zadovoljni ili nezadovoljni.
Iako Vlada FBiH dobro funkcionira i politički odnosi predstavnika dvaju naroda na ovoj razini izgledaju relaksirano, svjedočimo napetostima i incidentnim situacijama, od najave masovnog klanjanja u Širokom Brijegu, preko izgreda ispred džamije u Jajcu, do navijačkih sukoba u Hercegovini i spora oko groblja u Stocu. Jesu li doista posrijedi nepovezani incidenti?
Ne želim upadati u paranoju i tvrditi kako se radi o rano započetoj kampanji. Smatram da imamo institucije koje funkcioniraju i čiji je zadatak ispitati, kako ste vi pitali, radi li se o nepovezanim incidentima ili organiziranoj kampanji izazivanja nesigurnosti, dizanja tenzija i stvaranja problema tamo gdje ih ne bi trebalo niti smjelo biti. Nažalost, od formiranja Vlade izloženi smo kampanji brutalnih laži, podmetanja, stvaranja narativa izdajnika, koji ako nisu nešto već izdali, sigurno hoće. Na tu kampanju, ali i na spomenute incidente smatram vrlo važnim odgovoriti hladne glave, smireno, kroz institucije sustava. Puno je važnije da, kako ste sami rekli, Vlada funkcionira i da tako nastavi, odnosno, ako je moguće, to i podigne na veću razinu.
Što smatrate svojim najvećim uspjehom u ovom mandatu, u kojem ste jedan od lidera vladajuće koalicije, ali i premijer Federacije BiH, što je, po mnogima, jedna od najodgovornijih ali i najutjecajnijih pozicija u kompleksnoj strukturi vlasti u BiH?
Da se malo našalim, to je kao da me pitate koje dijete ili unuče više volim. A sada ozbiljno, ako moram izdvojiti jednu stvar, onda je to ono za što nas najviše optužuju, a što se lako demantira jednostavnim statističkim podacima i brojevima. Osigurali smo financijsku stabilnost Federacije, smanjili vanjski dug u odnosnu na BDP, ali i nominalno, te iznijeli podršku statusu radnika povećanjem minimalne plaće i uvođenjem neradne nedjelje, kao i poslodavcima smanjivanjem doprinosa. Posebno sam ponosan što su se sve crne prognoze opozicije pokazale netočnim, pa mi zvuči nerealno obećanje SDFA (kolokvijalni naziv za koaliciju SDA i DF-a, op. a.) kako će nakon izbora ukinuti sve ove mjere. Bit će interesantno vidjeti hoće li za takvo što dobiti podršku radnika i poslodavaca.
Svi se već polako okreću izborima 2026. godine. Je li upitno jedinstvo Trojke i bojite li se da bi vas birači mogli kazniti jer značajan dio obećanja, pa i ono o promjeni političke paradigme u BiH, niste uspjeli ostvariti?
Trojka je politička struktura koja sa svojim kapacitetima nije imala presudan utjecaj na procese jer nismo imali 51 posto vlasti. Ne slažem se da nismo ostvarili značajan dio obećanja. Dovoljno je da pogledamo što je učinjeno. Također je točno da nismo ostvarili sve ono što smo imali u planu, ali je točno i da nismo pobjegli od odgovornosti u ključnim procesima pokazujući da imamo i hrabrost i znanje da nosimo procese. Katkad je to išlo brže, katkad sporije, godina pred nama vrijeme je u kojem ćemo sistematizirati sve urađeno i izaći pred javnost. Građani su ti koji će na kraju reći svoj sud. Za razliku od nekih, nismo se rodili s foteljama, niti ih želimo po svaku cijenu. Dok smo unutra, gurat ćemo procese svaki dan do kraja mandata, vjerujući da će građani prepoznati one koji rade i razlikovati ih od destruktivaca. Promjena političke paradigme nešto je što se mijenja iz dana u dan. Imate one na koje možete djelovati da shvate i prihvate promjene, vjeruju onome što vide i osjećaju, ali imate i one koji, nažalost, žele vjerovati samo u informacije koje se uklapaju u njihovu sliku stvarnosti bez obzira na to koliko ona bila iskrivljena.
Što ako SDA i SNSD budu izborni pobjednici? Isključujete li postizbornu suradnju sa strankama Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika?
Građani su ti koji će na izborima, nadam se konačno poštenim uz primjenu novih tehnologija, odrediti politički kapacitet za partnerstva na EU putu. Kada je riječ o interesu države, ako je suradnja zasnovana na EU putu, NATO i ekonomskom razvoju, to ćemo podržati i kao opozicija, što smo više puta dokazali. Ipak sam uvjeren kako će oni koji su nosili procese, posebno u Federaciji, dobiti izbore i imati kapacitet da nastave na putu izgradnje ekonomski stabilnog i prosperitetnog društva
Nakon izbora SDP najavljuje izbor novog predsjednika. Znači li to vaše povlačenje iz političkog života?
Da, to znači da više neću biti predsjednik SDP-a BiH, ali se nikada neću povući iz SDP-a. Pomagat ću koliko mogu i koliko im budem trebao, samo u ulozi umirovljenika. Bez obzira na to kako to izgleda iz nečije druge vizure, puno je stvari koje zbog obveza već godinama ne stižem, pa se nadam, ako me zdravlje posluži, da ću biti u prilici posvetiti se obitelji i unucima. Politika je za mene uvijek bila pitanje odgovornosti, a ne privilegija. Ono što sigurno znam jest da ću do posljednjeg dana mandata, i kao premijer Federacije BiH i kao lider u koaliciji, raditi punim kapacitetom na stvarima koje smo obećali građanima. U politici sam dovoljno dugo da znam da ona nije sprint, nego maraton. Katkad je važno stati korak unazad da bi se otvorio prostor za nove ljude, ali to ne znači da ću ikada odustati od borbe za vrijednosti u koje vjerujem, a to su socijalna pravda, jednakost i moderna, europska BiH. •
