Dario Plavčić, mladi političar iz Središnje Bosne izabran je nedavno za predsjednika Mladeži HDZ-a BiH, a za današnji broj Večernjeg lista govorio je o brojnim temama, te se predstavio javnosti u novoj ulozi.
Dario, izabrani ste na čelo Mladeži HDZ-a BiH uz veliku podršku članova stranke. Kakve ciljeve pred sebe stavljate kao predsjednik Mladeži?
Mladež ulazi u novi mandat kao Generacija odgovornosti. Ta se odgovornost očituje u četiri smjera: najprije prema samima sebi, jer samo izgrađeni ljudi mogu služiti drugima; zatim prema zajednici, jer politika nije natjecanje ego-projekata nego oblik trajnog služenja; potom prema vrijednostima, budući da je HDZ nastao na idealima, a ne na funkcijama; i naposljetku prema našoj domovini, koja zaslužuje najbolje od nas.U praksi to znači nekoliko jasnih koraka. Vrata Mladeži ostaju širom otvorena svim mladim ljudima koji žele raditi, učiti i preuzeti dio odgovornosti u svojim sredinama. Naglasak stavljamo na terenski rad, jačanje postojećih i pokretanje novih općinskih ogranaka te suradnju s obrazovnim i stručnim institucijama koje potiču znanje i liderstvo. Suradnja s Mladeži HDZ-a Republike Hrvatske i sestrinskim demokršćanskim organizacijama u Europi podiže se na višu razinu kako bismo lakše razmjenjivali iskustva i otvarali europske prilike našim članovima. Istodobno ostajemo pouzdan partner vodstvu HDZ-a BiH i predsjedniku dr. Draganu Čoviću: želimo da se glas mladih jasno čuje pri svakom ključnom političkom pitanju, od lokalne zajednice do državne razine. Dakle, naš je cilj da se svaki mladi Hrvat u Bosni i Hercegovini osjeti dijelom mreže koja ga podržava, motivira i potiče da ostane ovdje—gradeći budućnost na temeljima vjere, identiteta i rada.
U svom govoru, pozvali ste mlade da vam se pridruže s novim idejama, ali i poslali poruke o ostanku na tisućljetnim prostorima Hrvata u BiH. Zbog čega je to važno?
Ostati na svojoj zemlji i raditi za nju nije parola, nego obveza – prema sebi, prema precima i prema onima koji dolaze. Zato pozivam mlade da nam se pridruže: želim da Mladež HDZ-a BiH bude otvoren tim bez podjela u kojem svaka dobra ideja dobije priliku postati konkretan projekt. Najbolji dokaz da se može je „Hrvatsko proljeće Središnje Bosne“. Pokrenuto 2014. godine od strane naših kolegica, Irene Mrnjavac i Glorije Lujanović, kao odgovor na nemire i palež institucija, danas je to višemjesečna manifestacija koncerata, tribina i drugih kulturnih događaja koja povezuje cijelu Središnju Bosnu. Projekt njeguje hrvatski identitet, ali istodobno gradi mostove i potiče suradnju. Cilj nam je isti koncept proširiti na svaku županiju – osloboditi energiju mladih upravo tamo gdje žive. Uz to, moram reći kako su Hrvati Bosnu i Hercegovinu stoljećima stvarali, branili i izgrađivali; naš naraštaj mora je podići na europsku razinu. To znači služiti drugima, čuvati svoje vrijednosti i vjeru u zajedništvo. Ako u svakom mjestu osiguramo prostor za mlade ideje, onda ostanak više neće biti teret, nego prirodan izbor.
Dolazite iz Busovače, kakav je život u toj općini i vide li se još uvijek ratne rane?
Busovača je danas miran, živ grad koji se postupno, ali vidljivo mijenja nabolje. Međunacionalni i međuljudski odnosi su dobri – svakodnevica funkcionira bez napetosti, a zajednički projekti sve češće brišu stare podjele. Istodobno, otvaraju se nova poduzeća i radna mjesta, grade nove stambene zgrade, u centru se uređuju objekti i prometnice, gradi se i zgrada policije, uskoro počinju radovi na novoj zgradi doma zdravlja, a u planu su i drugi sadržaji koji će donijeti život nakon radnog vremena. Najveći iskorak tek nas čeka: više poticaja za mlade poduzetnike te podrška mladim obiteljima kroz jačanje vrtića i socijalnih usluga. To definitivno treba biti prioritet lokalne vlasti. Busovača je mali, gostoljubiv grad – s malo odlučnosti može postati izvrsno mjesto za rad i obiteljski život. Naravno, ratne rane nisu posve zacijelile. U selima iz kojih su Hrvati bili protjerani još se vide prazne kuće i neobnovljeni objekti. Ali ljudi su odlučili ići naprijed: vraćaju se, obnavljaju domove i – što je najvažnije – zajedno grade Busovaču kao siguran i bolji prostor za svakoga.
Primjeri ratnih zločina nad Hrvatima Busovače su brojni, izvori govore o više od 200 ubijenih osoba. Prognano je oko 2500 Hrvata. Mnogi ratni zločinci danas nisu procesuirani. Kako je u takvom ozračju graditi suživot?
Busovača, o kojoj govorimo, zapravo je samo jedna od brojnih tragičnih slika stradanja hrvatskog naroda u Srednjoj Bosni tijekom rata. Brojke o ubijenima, nestalima i prognanima iz Busovače jesu zastrašujuće, ali nažalost nisu iznimka. Cijela 1993. godina, koju upravo ovih dana obilježavamo na mnogim stratištima, bila je godina golog preživljavanja Hrvata u ovome kraju. Hrvatski narod u Srednjoj Bosni se doslovno borio za biološki opstanak. U Busovači smo se, unatoč golemim žrtvama, uspjeli obraniti i opstati. No, mnogi to nisu mogli – primjerice Hrvati u Bugojnu, Kaknju, Zenici, Varešu, velikom dijelu općine Travnik, gdje je u samo jednom danu domove moralo napustiti gotovo 20.000 ljudi. Usporedba brojki jasno pokazuje razmjere tragedije. Sjećamo se ovih dana stradanja Hrvata u Travniku, Bikošima, Maljinama, Miletićima, Gučoj Gori, Osmici kod Viteza, Busovačkim stajama, Dusini, Buhinim kućama, Križančevom Selu, ali i u Kaknju, Varešu, Žepču, Kiseljaku, Zenici… Zajednički nazivnik svih tih zločina je – nekažnjenost. Mnogi ratni zločini nad Hrvatima nisu ni procesuirani, a zločini su nerijetko bili zvjerski, s elementima etničkog čišćenja. Zločini nad Hrvatima, u najvećem broju slučajeva, nisu dobili pravosudni epilog. Iako su Hrvati Srednje Bosne više od 300 dana bili u potpunom okruženju, paradoksalno, pripisana im je odgovornost kroz koncept “Udruženog zločinačkog pothvata”, koji se i danas koristi u političkim i medijskim obračunima kad se govori o jednakopravnosti Hrvata u BiH. To je nepravda koja “u nebo vapi”. Ipak, vjerujem da je suživot jedina moguća formula zajedničkog života na ovim prostorima. Ali za stvarni suživot svih generacija nužne su i pretpostavke: mora se temeljiti na istini i na pravednosti. A istina je moguća jedino ako postoji iskrena volja za suočavanje s prošlošću – sa svim zločinima, bez selekcije. Tek kada svi odgovorni budu jednako dovedeni pred lice pravde, a ne samo jedni, tada ćemo moći reći da gradimo temelje stvarnog povjerenja, pravne države i održivog suživota. To vrijedi i za moju Busovaču, ali i za svako drugo mjesto u našoj državi.
Istaknuli ste se u organizaciji mnogih kulturnih događaja u Busovači. Na što ste posebno ponosni?
Najviše me raduje što je Busovača danas grad u kojem kultura živi svih 12 mjeseci – i to ponajprije zahvaljujući mladim entuzijastima. Projekti koji su nekoć bili gotovo neprimjetni sada postaju sve veći: Busovački kazališni festival prerastao je iz skromne inicijative u ozbiljan, tradicionalni događaj, a glazbeni festival i božićni koncerti redovito ispune crkve i dvorane do posljednjeg mjesta. Pokrenuli smo i školu glume, radionice fotografije te niz manjih edukacija u kojima djeca prvi put staju na scenu, a srednjoškolci i studenti samostalno vode vlastite programe. Nedavno smo ponovnoorganizirali i događaj “Hercegovina u Busovači”, čime smo dodatno povezali različite krajeve i tradicije. “Božić u Busovači”, Dječja utrka i druga događanja koja organizira Općinski odbor upotpunjuju sliku zajednice u kojoj su mladi više od publike – oni su autori, producenti i pokretačka snaga svega što radimo. Upravo to me, iskreno, čini najponosnijim.
Ekonomist ste po struci, a čini se da je upravo ekonomija najzdravije tkivo u ovoj zemlji, koje bi moglo spajati sve nas ovdje. Kako na to gledate?
Ekonomija je najpraktičniji jezik u Bosni i Hercegovini: kad linija krene ili aplikacija uspije, nitko ne pita tko je tko, nego koliko smo zajedno stvorili vrijednosti. Zato sam za tri jasna pravila – digitalno brza i depolitizirana administracija, predvidivo i transparentno tržište te širok prolaz prema europskom tržištu i fondovima. Kad to uredimo, tvornice, start-upovi i obiteljske firme spojit će ono što dnevne razlike znaju udaljiti, a što će mladima dati razlog da ostanu upravo ovdje.
Što se političkih pitanja u BiH tiče, brojna su otvorena. Kako ih početi rješavati?
Rješenja počinju razgovorom – iskrenim, kontinuiranim, bez predrasuda i skrivenih namjera. Najprije moramo dogovoriti ‘pravila igre’: punu jednakopravnost triju konstitutivnih naroda, funkcionalne institucije i jasan europski smjer zemlje. Na tom temelju svaki se spor rješava isto: otvorenim dijalogom, jasnim rokovima i provjerljivim rezultatima. Manje velikih deklaracija, više malih, dogovorenih koraka koje ljudi stvarno osjete – od izbornog zakona do gospodarskih i socijalnih reformi. Naša generacija odgovornosti ulazi u takve procese s dobrom namjerom i odlučnošću da pomognemo Bosnu i Hercegovinu pretvoriti u mjesto gdje je svima bolje, gdje se poštuje različitost i gdje politika spaja, a ne razdvaja.
U svjetlu brojnih, negativnih geopolitičkih događanja u kojima se BiH ponaša kao navijač, što možemo očekivati?Mir možda ne rješava sve, ali bez mirnog okvira sve ostalo gubi tlo pod nogama. Ako taj princip pretvorimo u zajednički kompas – od državnog parlamenta do najmanjeg općinskog vijeća – onda u Bosni i Hercegovini itekako ima razuma za očuvanje mira. Naša je odgovornost da to shvatimo doslovno: bez poštenih institucija, odgovorne politike i iskrenog poštovanja različitosti, svaki napor u gospodarstvu, školstvu ili socijalnoj skrbi ostaje bez oslonca. Mir je temelj kuće u kojoj živimo; čuvajmo ga zajedno, a ne tek na papiru.
