Kada vas riječi cijeloga života pronalaze same, a vi ste “tek” pero koje ih treba zapisati nastaje priča o ljubavi, obitelji, vjeri, rodnom kraju. Prva zbirka pjesama Vitežanke Ružice Dujmović – Krišto je upravo to, a ispričana je rimama koje se na prvu čine lake, ali su sve osim toga. U nakladi Matice hrvatske Vitez i same autorice nastala je zbirka “O svemu pomalo, o jednom najviše” čija će se promocija sljedećeg tjedna održati u Vitezu. Bila je to prilika da s autoricom porazgovaramo o ljubavi prema književnosti i poeziji općenito, nastanku zbirke i glavnim motivima. Zajedno s Ružicom smo obišli i par lokacija koje se spominju u zbirci, a koje su joj dale posebnu inspiraciju za nastanak književnog prvenca..
Govoreći o književnosti i ljubavi prema poeziji Ružica uvijek ističe kako su one pronašle nju, a ne obrnuto. Iščitavajući poznate hrvatske pjesnike dobivala je inspiraciju za mnoge svoje pjesme.
„Već u nekim najranijim danima osnovne škole sam sudjelovala u raznim priredbama, te sam kroz recitacije i čitanje pjesama zavoljela poeziju, odnosno književnost općenito. Uvijek sam voljela čitati djela naših pjesnika poput Antuna Branka-Šimića, Petra Preradovića, Dobriše Cesarića, Tina Ujevića i Dragutina Tadijanovića. Jednu svoju pjesmu napisala sam inspirirana pjesmom „Raspeće“ Antuna Branka-Šimića, a iz pjesama Dobriše Cesarića uvijek sam crpila tu neku poletnost.“
Pored navedenih „uzora“ u pjesničkom svijetu, dakako da je mlada autorica imala i uzore u ostalim sferama života, a kroz njene stihove da se naslutiti kako je glavni i zajednički motiv kroz sve cjeline zbirke obitelj.
„Kroz život su mi uzor uvijek bili moji roditelji. Uvijek su mi bili ogromna podrška u svemu i naučili su me da nikada ne treba odustajati od svojih snova i da se nikada ne treba predati, ma koliko teško bilo. Uvijek se vrijedi boriti za ono što želiš“., istaknula je Dujmović-Krišto.
Iako je zbirka nastajala godinama i sadrži nekoliko faza autoričinog života doznali smo i razlog zašto je zbirku odlučila objaviti baš sada i javnosti predstaviti svoj rad.
„Osjetila sam da je sada pravo vrijeme, osjećam da sam zaokružila ciklus pjesama koje bih željela predstaviti javnosti. Mislim da je to jedna zaokružena priča.“
U zbirci „O svemu pomalo, o jednom najviše“ preovladavaju motivi ljubavi, vjere, obitelji, ali i nostalgije, boli i tuge..
„Pisat sam počela s nekim osnovnim motivom ljubavi kada sam još uvijek kao mlada osoba tražila svoj identitet. S pojavama prvih ljubavi i zaljubljenosti počela sam više razmišljati o tome kako je biti voljen i voljeti nekoga. Nakon toga sam se usmjerila ka obitelji jer sam došla u razdoblje života kada sam sve više počela shvaćati važnost obitelji i dragih ljudi. Motiv vjere nadahnuo me jer je Bog uvijek bio na važnom mjestu u mom životu i sve što sam radila i čemu sam se nadala uvijek sam pomoć, utjehu i spas tražila upravo u Njemu. Motiv nostalgije u meni se javio nakon što sam napustila svoju domovinu i otišla u skroz neku drugu kulturu, neki drugi mentalitet i razmišljajući o svemu onome što sam ostavila za sobom, poput zavičaja, rodnog kraja, dragih ljudi. U meni se tada rodila inspiracija pa su neke pjesme nastale zahvaljujući tim motivima. Motivi boli i tuge probudili su se u meni nakon što sam doživjela jedno veliko iskušenje u svom životu i jednu veliku bol, a to je nažalost gubitak djeteta..“
Zbirka pjesama Ružice Krišto-Dujmović posvećena je upravo tom djetetu, dječaku koji se zvao Manuel, a koji je za samo dva dana života uspio promijeniti svoje roditelje i unatoč gubitku njihovom životu dati novi smisao te ih još više ojačati i još ih više zbližiti.
„Manuela je važno spomenuti zato što je on u svom kratkom ovozemljaskom životu, životu koji je trajao manje od dva dana učinio toliko toga. On je u tako kratkom vremenu učinio toliko toga za mene kao osobu, kao majku, općenito za našu obitelj. Probudio je u nama i potresao te neke osnovne životne vrijednosti i podsjetio nas da život vrijedi cijeniti i da ga ne treba shvaćati olako.“
Ružica je uvijek isticala kako rodni kraj i Vitez imaju posebno mjesto u njenom srcu, ali kada je 2017. godine s mužem odselila u glavni grad Irske, Dublin, nije mogla ni sanjati kako će ju stihovi svaki put onda kada se zaželi rodnog zavičaja vratiti i provesti stazama kojim je nekada hodala kao djevojčica.
„U velikoj sam mjeri vezana za Vitez i rodni kraj. U Vitezu sam provela skoro najveći dio svog života, tu sam završila osnovnu školu i stekla brojne prijatelje i poznanike. U Vitezu je moja obitelj, tu su moji korijeni i svi dragi ljudi.“
Jedna od pjesama u zbirci posvećena je Osmici, mjestu ubojstva osmero viteške djece 1993. godine, a nekoliko pjesama sadrži i druge pobrojane ratne zločine na području Viteza. Autorica je željela na taj način ostaviti još jedan pisani trag o strašnim događanjima na ovom području tijekom ratnih godina, te kroz poeziju posvjedočiti o strašnoj sudbini hrvatskog naroda u Domovinskom ratu.
„Te sam pjesme napisala jer je to razdoblje koje je obilježilo moje djetinjstvo i na mene ostavilo velik trag. Kao dijete nisam o tome puno razmišljala, ali kako sam odrastala, pogotovo nakon što sam postala majka, razmišljala sam o tim strašnim događajima, pogibiji djece i svih nedužnih ljudi, te sam osjetila potrebu reći nešto o tome. Osjetila sam potrebu ljudima reći da to ne treba zaboraviti i prepustiti zaboravu jer ako zaboravimo, onda možda postoji mogućnost od ponavljanja takvih nedjela i zločina. Ti događaji nam svima trebaju biti opomena.“
Čitajući zbirku dojmila nas je pjesma o selu Brdo, o selu u kojem je autorica rođena i u kojem je živjela. U ovoj pjesmi emocije su gotovo opipljive, a sama autorica čitatelju nije ostavila previše izbora nego da se vrati u te strašne godine te da s njom prođe kroz ratne strahote i sve ono što je kao 6-godišnja djevojčica morala proživjeti.
„Poruka pjesme o selu Brdo je ta da se takvo što ne smije zaboraviti. Sva žrtva koje je to selo, kao i mnoga druga, podnijelo vrijedna je spomena. Brdo je moje rodno selo, tu sam napravila svoje prve korake i nosim ga u srcu. Uvijek ću pisati i pričati o njemu. Prisjećajući se godina provedenih u Brdu uvijek mi prvo dođu slike obitelji i oca koji je uistinu bio jedan jako vrijedan i pošten čovjek. Uvijek je živio od svog rada i upravo me on naučio da se samo svojim radom i trudom može puno toga postići. Od njega sam naslijedila osnovne životne vrijednosti i naučila poštovati prvo samu sebe, a onda i sve druge ljude.“, istaknula je autorica.
Kako smo već rekli, Ružici je ovo debi u svijetu književnosti, no s obzirom na pročitano vjerujemo kako je ovo samo početak jer bi bila velika šteta čekati dugi niz godina na novo djelo.
„Iako je ovo moja prva zbirka, nadam se da nije i posljednja. Vjerujem i nadam se da u meni još uvijek ima i motivacije i inspiracije za napisati još mnoge pjesme. Velika mi je želja jednog dana napisati i roman.“
Promocija knjige „O svemu pomalo, o jednom najviše“ održat će se u četvrtak, 31. srpnja od 19 sati u dvorani Etno sela Čardaci u Vitezu, a autorica je za naš portal istaknula što posjetitelji mogu očekivati.
„Više-manje sve je spremno. Posjetitelji promocije mogu očekivati jedan vrtlog emocija, jednu lijepu večer prožetu poezijom i ugodno druženje.“, zaključila je Ružica Dujmović – Krišto, autorica zbirke „O svemu pomalo, o jednom najviše“.
Zaista, jako je teško pronaći riječi koje bi opisale zbirku koja vam se nađe pod rukom. Možda je zaista najbolje prepustiti se Ružici i organizatorima promocije koji će u četvrtak prirediti poseban ambijent i vrhunsko književno veče. I ne zaboravite, samo je pisana riječ svjedok vremena, a poezija je ta koja nas liječi!
