Na društvenim mrežama jedan od inicijatora, sudionika i ključnih ljudi konvoja BIjeli put, Ante Damjanović prisjetio se televizijske emisije iz 1993. godine kada je na HTV-u predstavljen ovaj veliki humanitarni pothvat, ali i premijerno izvođenje skladbe Ranka Bobana, Srebrena Bosna. Njegov Facebook post prenosimo u cijelosti:
Himna je obično hvalospjev Bogu ili božanstvu, ili svečana pjesma posvećena državi. Himna izražava odanost, lojalnost, pobožnost, kao i predanost, privrženost i štovanje, kaže Hrvatska enciklopedija. Himnu, obično, znaju svi ili je barem značajno prepoznaju, i pjevaju barem neke najdojmljivije pripjeve. Njeni autori obično nisu ni približno poznati kao njihova velevažna djela. Himne.
Sjećam se jedne davne radijske ankete medju slučajnim prolaznicima na Trgu bana Jelačića. Vrlo je malo ljudi, slučajnih prolaznika, znalo da su autori naše, hrvatske himne autor teksta Anton Mihanović, i skladatelj Josip Runjanin. Nakon mog povratka iz Lašvanske doline grozničavao smo vijećali Slobodan Lang, Ivan Bagarić, Branko Čulo i ja, što učiniti za Hrvate Srednje Bosne, kako im pomoći. Slobodan Lang i Branko Čulo su imali fantazmogorično iskustvo sa konvojem Libertas koji se sastojao od 29 brodova, a kojim su se probili 31.10.1991. u opkoljeni Dubrovnik. Ja sam pak bio sudionik konvoja za Tuzlu 1992. godine. To naše iskustvo smo iskoristili kao obrazac po kojem je rođena ideja za konvoj. Cijela akcija je odmah prozvana Bijeli put za Bosnu Srebrenu.
Premudri, kako sam prozvao Langa, je negdje nestao. Pitam Branka Čulu gdje je? Eno ga u hotelu Kaktus, razgovara s nekim muzičarima. Spremaju himnu za Bosnu Srebrenu. Nisam tome pridavao nekakav značaj. Niti sam mislio da se samo tako, po diktatu, kakva god prigoda bila, može izroditi nešto dojmljivo, primjereno drami Lašvanske doline i poduhvatu kojeg smo naumili izvesti. I brzo sam zaboravio tu priču.
Po dolasku u Zagreb smo se razletjeli i informirali sve koji su nas bili voljni slušati. Tijekom razgovora sa ministrom Šuškom dobili smo informaciju da ćemo Slobodan Lang, Ivan Bagarić i ja sudjelovati u tzv. prime timeu, na HTV, u emisiji u Krupnom planu, urednice Ljilljane Bunjevac Filipović. Emisija je izazvala erupciju dobra u Hrvatskoj. Telefoni HRT su bili zatrpani pozivima ljudi iz Hrvatske ali i Europe. Javljali se sa svih strana ljudi koji žele pomoći. Emisija je odjavljena najavom nastupa Ranka Bobana i premijerne izvedbe njegove pjesme Srebrena Bosna. Pjesma nas je pogodila poput groma. Istog trenutka sam znao da je rođena himna Bosne Srebrene. Nije to bila pjesma diktata. U njoj je Ranko Boban istresao dušu. Tereza Kesovija joj je kasnije svojom izvedbom dala dodatnu, primjerenu dozu drame. A Slobodan Lang je još jednom bio u pravu.
Čudesne su glazbene metamorfoze Ranka Bobana – od raspojasanog člana izvorne postave legendarnog splitskog novovalnog benda Metak, do autora pjesama Teške industrije i mnogih drugih poznatih izvodjača, do čovjeka koji je Seida Memića Vajtu svojom pjesmom Leila odveo na Euroviziju, do čovjeka koji je, na kraju, zajedno sa scenaristom i prijateljem Rusmirom Agačevićem, skladao glazbeno scensko djelo o životu i smrti sluge Božjeg fra Petra Barbarića.
Razgovaram nekidan sa Rankom Bobanom. Uobičajeno je blago melankoličan. Malo je bolećiv, a kao da je malo i tugaljiv. Kaže, o Lašvanskoj dolini su napisane mnoge knjige ali nigdje nije spomenut niti on niti njegova pjesma Srebrena Bosna. Kažem mu, iz duše: Ranko tvoja pjesma je postala himna Središnje Bosne. Nema ni jedne svečanosti u Lašvanskoj dolini koja ne počinje tvojom Srebrenom Bosnom. Ona je postala dio narodnog blaga. Narodna pjesma. Svi je pjevaju naizust, kao i Lijepu našu, ali samo rijetki znaju ime autora. Dijeliš sudbinu Antuna Mihanovića i Josipa Runjanina. Di ćeš više! Osim toga ti imaš dvije neslužbene himne kojima si pokrio cijelu Bosnu i Hercegovinu – Srebrena Bosna i Ponosna zemlja je moja Hercegovina.
