Zvonimir Čilić, nakon objavljenog teksta na portalu preporod.info, a u kojemu se i on osobno spominje odlučio je napisati reakciju, koju prenosimo u cijelosti:
“Prije nekoliko dana prijatelj mi je poslao tekst autora Nedžada Abdića objavljenog na portalu Preporod.info. tekst je s naslovom “Pravda za ubijene građane Viteza, Ahmića, Donje Večeriske još nije postignuto jer institucije šute”, stoji u osvrtu dojena bh. i hrvatskog novinarstva, koji dalje navodi:
“Čitajući tekst nametnu mi se misao “stara pitalica”, što je pisac htio reći. Jer nije teško zaključiti da će mnogi Bošnjaci odbaciti tezu kako se ne zna ” što je pisac htio reći. Naime, Abdić u tekstu jasno iznosi – žrtve su Bošnjaci, a zločinci Hrvati. Žrtava Hrvata i nema jer po Abdiću i nisu bile žrtve. Uz to, Hrvati zločinci nisu procesuirani, nego su suđeni pojedini nedužni Bošnjaci. U ovom tekstu novinar Abdić spominje i mene, onako zlonamjerno ili da budem vulgaran – kurvanjski, prikriveno, a sugestivno u kontekstu ubojstva Arife Tunović, nastavnice i prijateljice moje supruge, naše prve susjede. Vrli novinar Abdić u tom tekstu donosi, po njemu, vrlo važan podatak; “Arifa je izrašetana rafalnom paljbom u vlastitom stanu koji se nalazi nasuprot stana u kojem živi novinar Zvonko Čilić.” E, tu se sada postavlja pitanje, ” što je pisac htio reći”.
Istine radi, Arifa nije ubijena rafalnom paljbom, nego joj je bila razbijena glava tvrdim predmetom. Abdić nema petlju reći što želi i što očekuje postići s tim podatkom. Računa on, nije teško zaključiti, mnogi će Bošnjaci kada pročitaju tu informaciju; To je onaj Čilić, novinar, mora on znati zašto i kako je ubijena Arifa, a možda je i on na neki način i sudionik tog strašnog zločina. E, moj Abdiću što god si naumio s ovim postići, “promašio si cijeli fudbal“, kako bi to rekli Srbi. Naime, o tom zločinu koji je moju obitelj emotivno pogodio govorio sam i u Haagu gdje sam bio svjedok obrane u predmetu “Kupreškić i ostali”.
U višednevnom svjedočenju s ulogom svjedoka uvodničara pitali su me znam li broj poginulih i ubijenih Bošnjaka u Ahmićima. Rekao sam da ne znam točno, ali prema oštrim podatcima koje sam znao rekao sam da je broj stradalih prelazio stotinu. Tada mi je dat spisak na kojem je bilo ,koliko se sjećam, negdje oko 160 imena. Rekli su mi da vidim jesam li sam neke od tih ljudi poznavao. U vremenu od dvije, tri minute vidio sam imena nekih Bošnjaka koji su poginuli u gradu ili na drugom mjestu, ali nikako u Ahmićima. Posebno sam ukazao na Arifu Tunović, moju susjedu, dugogodišnju prijateljicu moje supruge, također prosvjetnu radnicu i iznio sam sve što sam znao o tom gnjusnom zločinu. Uzgred ću reći, nakon višednevnog svjedočenja dobio sam od suda pismenu zahvalnicu na korektnost i profesionalnost u ponašanju pri svjedočenju.
Prije 3 ili 4 godine obavio sam razgovor s dvojicom istražitelja SIPA-e. Po dogovoru susreli smo se na autobusnom kolodvoru u Vitezu, a korektan razgovor u svakom pogledu, obavili smo u parku preko puta zgrade, iako sam ih pozvao u stan. Zahvalili su mi se na prihvaćenom razgovoru i spremnosti na suradnju. Od tada nikakav poziv ni od koga nisam dobio, a iskreno ću reći nisam ga ni očekivao.
U filmu “Bedem” kojemu je navodno Abdić scenarist uz raznorazne nebuloze (napad hrvatskih specijalaca na Mahalu) Abdić podmuklo stavlja i moje ime u negativnom kontekstu što dodatno potvrđuje opsesivnu potrebu da u meni pronađe krivca neovisno o činjenicama. Reći ću ti, pokušavali su mene žigosati daleko veći “vukovi” od tebe (ti si tek mala maca koja čak slabo i prede). Prošao sam ja u svojoj karijeri desetak procesa, desetine prijetnji…, no sve je “palo u vodu”, propalo, jer ni na koji način, ničim nisu uspjeli dokazati na sudu sve ono za što su me tužili. Pa ipak, unatoč svemu Abdić pokušava mene žigosati, bezuspješno naravno, ali sramotno, prljavo bez ikakvog dokaza. Nije teško zaključiti da je Abdić stalno pod utjecajem logike Alije Izetbegovića koji je, tko zna koliko puta, javno ni ne trepnuvši govorio kako vojnici ARBiH nisu činili zločin, a njegov sin Bakir nastavio papagajski ponavljati i dan danas. Nisu taj narativ postavili samo njih dvojica, ima ih još u svim sferama života i rada, posebno političkoj i medijskoj, a među njima je i vrli Nedžad Abdić.
Kažu mi poznavatelji da je Abdić rat proveo u Mahali u Vitezu, a da je ne znam na koji način, vezan za Zenicu. Stoga ću ga upitati, osvrćući se samo na Vitez, Zenicu, Travnik i Busovaču. Jesu li procesuirani počinjeni zločini nad Hrvatima u tim mjestima? Abdić tvrdi kada su žrtve Bošnjaka u pitanju da “institucije šute”. Za njega očito žrtva nije žrtva ako ne pripada “njegovoj strani”.
Pitam Abdića je li procesuiran ubojica koji je zaklao u Mahali Anđelka Rajić-Miškovića ili ubojica koji su nedaleko od Mahale zapalio kuću u kojoj je živjela majka i sin, stopostotni invalid, obitelj Prkačin. Zna li Abdić je li bilo kakvog procesa vezano za zarobljene i mučene i ubijene ili je li tko odgovarao za ubojstvo osam viteških mališana i još šestero teško ranjenih u Kamenjačama nadomak gradskog središta. Ubila ih je dok su se igrali 10.06.1993. godine granata ispaljena s položaja ARBiH. Je li tko procesuiran za zločin u Buhinim Kućama? A strašne fotografije inozemnih novina obišle su svijet. Zna li što Abdić o prvom krvavom zločinu koji su 26.01.1993. (rata još nije bilo) počinili pripadnici Sedme muslimanske brigade u Dusini. Zna li nešto Abdić o zločinu u travničkom selu Miletići 24.4.1993. (bošnjačko-hrvatski rat u Travniku još nije bio počeo). Ako “ne znaš šta je bilo” pročitaj članak DOSSIER Miletići na portalu viteški.ba. Zna li Abdić zašto dvadeset tisuća travničkih Hrvata napustiše Travnik, a nešto malo manje Zenicu. Kud i zašto odoše Hrvati do zadnjeg iz župe Brajkovići (5600) i Guče Gore (2500). Tko ubi, tko je odgovarao za osam Hrvata povratnika u Travniku poslije rata. Je li u Zenici bilo logora za Hrvate, spominje se neka Muzička škola, KPD – Zenički zatvor. Tko ubi poznatog oftalmologa u Zenici, jesu li se radi njegovog stana ‘svađala” dvojica generala ARBiH. Jedan osuđen, ne radi oftalmologa, “kliznuo je u majčicu Tursku”. Uostalom BiH je i dana u amanet Turskoj!? Zna li što novinar Abdić o zločinu nad Hrvatima u zeničkom selu Bilivode?
Zna li što Abdić o zločinima 7. muslimanske koja je bila pod zapovjedništvom Alije Izetbegovića. Je li što čuo o “mudžahedinima” koji su pripadali toj brigadi? Je li bar nešto čuo što su činili na Ozrenu i zarobljenim srpskim vojnicima ili možda na Orašcu? Zna li s kojim iznosima su nagrađivani za donesenu srpsku glavu, a koliko za kalašnjikov? Ako ne zna neka pita Džaferovića, on je u mnogo čemu “vedrio i oblačio” u Zenici.
Mogao bih još mnogo šta pitati Abdića ali me prijatelji upozoriše kako nema smisla slijepom pokazivati, a gluhom govoriti. Pa, evo, ipak sam pokušao!
