Danas je Međunarodni dan materinskog jezika- čuvajmo materinski jezik kao najvažniji dio naslijeđa

U prosjeku svaka dva tjedna jedan jezik nestane, a s njim i kulturna te intelektualna baština koja se razvijala na tome jeziku. Kako bi potaknuo čuvanje jezične raznolikosti i promicanje obrazovanja na materinskome jeziku, UNESCO je 1999. godine proglasio 21. veljače  Međunarodnim danom materinskoga jezika, koji se otad svake godine obilježava diljem svijeta, s ciljem unapređivanja, učenja i razvoja materinskog jezika, te njegovanja jezične i kulturne različitosti. Na taj način željelo se podsjetiti da jezici nisu samo važan dio kulturnog naslijeđa, već i nezamjenjivi izraz ljudske kreativnosti i veličanstvene različitosti.

Materinski je jezik prvi jezik koji dijete usvaja u najranijoj dobi bez svjesnoga učenja, najčešće od roditelja, odnosno od majke. Zbog toga se i naziva materinskim jezikom. Materinski je jezik onaj na kojemu mislimo, sanjamo, molimo se i računamo. Teoretičari jezika tvrde da čovjek bez obzira na broj jezika koje zna, razmišlja na materinskom jeziku. S njim se identificiramo i uspostavljamo emocionalnu vezu.

Hrvatskim se kao materinskim jezikom služi više od 5,5 milijuna ljudi. Godine 2013. uz Međunarodni dan materinskoga jezika Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje pokrenuo je  manifestaciju Mjesec hrvatskoga jezika kako bi govornicima hrvatskoga jezika podignuo razinu svijesti o očuvanju materinskoga jezika koji je osnova nacionalnoga identiteta. U povodu ovogodišnjega Međunarodnog dana materinskoga jezika i donosimo nekoliko zanimljivosti o hrvatskom jeziku kao materinskom jeziku, njegovoj povijesti i upotrebi.

• Najstariji sačuvani tekstovi na hrvatskome jeziku, točnije na hrvatskoj inačici staroslavenskoga jezika, pisani su glagoljičnim pismom i potječu iz 11. stoljeća. Od kraja 12. stoljeća Hrvati su jedini slavenski narod koji glagoljicu aktivno upotrebljava. Kao pismo rabila se sve do polovice 19. stoljeća, i to uglavnom zahvaljujući liturgiji. Umijeće čitanja, pisanja i tiskanja glagoljice danas je zaštićeno kao nematerijalno kulturno dobro u Republici Hrvatskoj.

Interesantno je i da svako glagoljično slovi ima brojnu vrijednost pa su se umjesto brojki upotrebljavala glagoljična slova. Hrvati su se glagoljicom služili više od tisuću godina. 

• Humačka ploča najstariji je pisani spomenik Hrvata u BiH, a pisana je starohrvatskom ćirilicom (bosančicom) s uporabom pet slova na glagoljici, što je svjedočanstvo da se na ovim prostorima ranije koristila glagoljica. Spada u najvažnije i najstarije spomenike s naših prostora napisane na kamenu. Pretpostavlja se da je nastala krajem 10. ili početkom 11. stoljeća, iako u nekim izvorima stoji da potječe iz 12. stoljeća. Sve do 1958. bila je uzidana u pročelje franjevačkog samostana na Humcu kod Ljubuškog u Hercegovini, a danas se čuva u muzeju istog samostana.                  

• Najranija potvrda naziva hrvatski jezik nalazi se u Istarskome razvodu, pravnome dokumentu iz 13. stoljeća pisanom glagoljicom, kojim su se uređivale granice između istarskih feudalnih gospodara i seoskih općina.​

• Kroz povijest hrvatski jezik naziva se dalmatinski, slavjenski, slovinski, bosanski, ilirički, ilirski…

• Misal Hrvoja Vukčića Hrvatinića iz 1404. glagoljski je tekst koji je ostao u rukopisu. Smatra se najljepšim i najbogatije ilustriranim rukopisom hrvatskog srednjovjekovlja.  Nakon osmanskog osvojenja Bosne, rukopis Misala nalazio se u Korvinovoj knjižnici u Budimu, potom je dospio u Istanbul, gdje se čuva i danas u knjižnici Topkapi saraja.

• U srednjovjekovnoj hrvatskoj književnosti zanimljiv je Zapis popa Martinca unutar Drugog novljanskog brevijara (nastao između 1484. I 1495. godine) u kome je Martinac zapisao: „Turci nalegoše na jazik hrvatski“. Martinac riječ jezik spominje u značenju narod. („To govori o shvaćanju da je narod zajednica jednakomislećih i jednakogovorećih, ali i ukazuje na temelje osjetljivosti u svakom narodu kad tko dovede u pitanje njegovo pravo na vlastiti jezik.“ S.Damjanović)

• Prva tiskana knjiga na hrvatskom jeziku otiskana glagoljicom u Mlecima  je Misal po zakonu rimskog dvora  dovršen 22. veljače 1483.godine – devet godina prije otkrića Amerike (1492.), a od slavenskih naroda samo Česi imaju stariji prvotisak (inkunabulu).

• Ocem hrvatske književnosti nazivamo Marka Marulića jer je u vrijeme kada su se slična djela i drugih europskih književnosti stvarala na latinskome jeziku, napisao ep Judita 1501. godine i tiskao 1521. Prvi je to  umjetnički ep na hrvatskome jeziku, točnije na splitskoj čakavštini. Judita tako označava početak hrvatske umjetničke književnosti. Sam je Marulić već u naslovu naglasio važnost djela napisanoga na narodnome jeziku („…u versih hrvackih složena…“), a ep je namijenio hrvatskomu puku koji nije znao latinski jezik. Time je potaknuo širenje hrvatske kulture i domoljubne misli na materinskome jeziku.

• Prvi hrvatski tiskani rječnik među „pet najuglednijih europskih jezika“ uvrstio je i dalmatinski jezik. Rječnik je to leksikografa i izumitelja Fausta Vrančića, objavljen 1595. godine pod nazivom Rječnik pet najuglednijih europskih jezika: latinskog, talijanskog, njemačkog, dalmatinskog i mađarskog. Dalmatinski jezik odnosio se na čakavsko narječje s elementima štokavskoga. U ono vrijeme čakavskim se narječjem govorilo na puno širem području nego danas: na otocima i dalmatinskome kopnu, u Lici i Slavoniji, pa čak i u dijelu Bosne.​ Dokaz tomu su brojni toponimi koji u sebi nose tragove čakavskog narječja.

• Prvu hrvatsku gramatiku napisao je isusovac Bartol Kašić latinskim jezikom. Objavljena je u Rimu 1604. godine pod naslovom Institutionum linguae Illyricae libri duo (Osnove ilirskoga jezika u dvije knjige), a nastala je po naredbi generala isusovačkoga reda za potrebe Akademije ilirskoga jezika u Rimu. Naime, takav je priručnik trebao služiti budućim isusovačkim misionarima da nauče jezik naroda na čije su područje dolazili. Zbog ovoga pionirskog pothvata Kašića se naziva i ocem hrvatskoga jezikoslovlja.​

• Matija Divković, (Jelaške kraj Vareša, 1563 – Olovo, 21. VIII. 1631), hrvatski vjerski pisac, autor je prvih inkunabula pisanih bosančicom u Bosni i Hercegovini . Riječ je o Nauku  karstjanskom za narod slovinski (tzv. veliki) (1611.,Mleci) objavljenom zajedno s pripovijestima Sto čudesa aliti zlamenja blažene i slavne Bogorodice, divice Marije (1611. Mleci) te Besjede svarhu evanđelja nedjeljnijeh priko svega godišta (1616.). Beside i Nauk karstjanski  (tzv. mali, 1616.), Divković je pisao ijekavsko-ikavskim govorom rodnoga kraja, oblikovao priče koje je puk lako prihvaćao i razumijevao, pa danas nije moguće odrediti koliko je narodno pripovijedanje utjecalo na njega, a koliko on na strukturu narodne priče. Popularnost i raširenost Divkovićevih knjiga ne samo među običnim pukom Bosne, Slavonije i Dalmacije nego i među glagoljašima i u Dubrovniku o čemu svjedoče postojeći prijepisi i primjerci knjiga u njihovim knjižnicama, uvelike su pridonijele homogenizaciji i uobličenju jezika hrvatske književnosti u predstandardnom razdoblju. Divkovićeva su djela imala velik utjecaj na pjesnike, pisce i propovjednike, 17. i 18. st., a i leksikografi A. Della Bella, J. Stulli crpili su iz njih mnoge riječi i izraze.

• Pavao Ritter Vitezović, žaleći što su Hrvati za svoje pismo prihvatili „nesavršenu latinicu“ umjesto glagoljice, nastojao je već u 17. stoljeću reformirati hrvatski pravopis da ne bi svatko po svojoj volji i bez reda pisao. Po uzoru na glagoljično pismo provodio je načelo bilježenja glasova tako da svaki glas ima samo jedan znak, što dotad nije bio slučaj s latinicom. Pomažući si pritom dijakritičkim znakovima, Vitezović je svojim rješenjima bio preteča preporoditeljima.​

• Ljudevit Gaj, vođa hrvatskoga narodnog preporoda u prvoj polovici 19. stoljeća, zaslužan je za uvođenje jedinstvenoga jezičnog standarda i sustava grafema (slova), kojim se, uz male promjene, služimo još i danas. Prvi tekst objavljen takvom grafijom bila je budnica Antuna Mihanovića Horvatska domovina iz 1935. godine, koja je u skraćenome i prilagođenom obliku postala himnom Republike Hrvatske, ali i himna  hrvatskoga naroda.​

• Osim što je bio vrsni političar, prvi ban pučanin i književnik, Ivan Mažuranić zajedno je s Jakovom Užarevićem 1842. godine napisao i rječnik Njemačko-ilirski slovar. Cilj je rječnika bio popuniti praznine u hrvatskome jeziku i pokazati da je jednako bogat kao i njemački. Mnoge riječi koje su se u njemu prvi put pojavile postale su sastavni dio suvremenoga hrvatskog jezika: sladoled, kišobran, nosorog, velegrad, zvjezdarnica, poprsje, izlika, cjenik, redovit, računovodstvo, tržišno gospodarstvo i druge.​

• Ivan Kukuljević Sakcinski prvi je nakon dugog niza stoljeća održao govor na hrvatskome jeziku, u Hrvatskome saboru 2. svibnja 1843. godine, u kojim je pozvao na uvođenje hrvatskoga jezika u škole, urede i cijeli javni život. U to je vrijeme u Hrvatskome saboru službeni jezik bio latinski, još od druge polovice 13. stoljeća. Četiri godine kasnije, 23. listopada 1847. godine, Sabor je na njegov prijedlog donio zaključak o uvođenju hrvatskoga jezika u javnu upotrebu i on postaje službeni jezik.​

• Za oblikovanje hrvatskoga znanstvenog i stručnog nazivlja osobito je zaslužan Bogoslav Šulek. U 19. stoljeću optuživali su ga za neuobičajene novotvorenice, no on je zapravo stvarao nove riječi za nove potrebe kojih dotad nije bilo. Osmislio je brojne nazive koji su i danas u upotrebi, u kemiji (kisik, vodik, dušik, ugljik i dr.) te u drugim područjima života, kao što su glazba, skladba, narječje, uzor, kolodvor, plinomjer, tlak, toplomjer, tvrtka, obrazac, pojam, dalekozor, zemljovid, zdravstvo, školstvo, gradilište, sredstvo, pretplatnik.​..
• Hrvati su prvi slavenski narod koji je uz imena počeo nositi i prezimena. Prva su prezimena među Hrvatima zabilježena krajem 11. i u 12. stoljeću, i to u prvome redu u dalmatinskim gradovima – Zadru, Trogiru, Splitu i Dubrovniku.

• Priključenjem Republike Hrvatske Europskoj uniji 1. srpnja 2013. godine hrvatski je jezik postao 24. službenim jezikom Europske unije, što znači da su svi službeni dokumenti i zakoni Europske unije dostupni i na hrvatskome jeziku. Osim toga, svatko tko se želi obratiti kojoj od ustanova EU-a, može im pisati na hrvatskome jeziku te dobiti odgovor na svojemu materinskom jeziku.​

• U okviru Dana hrvatskoga jezika proglašavaju se pobjednici natječaja za najbolju novu hrvatsku riječ, koji organizira hrvatski jezikoslovni časopis Jezik. Natječaj je prvi put bio raspisan 1993. godine, a s prekidima se održava do danas. Nastao je radi promicanja hrvatskoga jezika i stvaranja vlastitih riječi umjesto nekritičnoga preuzimanja riječi iz drugih jezika. Neke od nagrađenih riječi iz prethodnih godina bile su uspornik (umjesto ležećega policajca), straničnik (bookmark), osjećajnik (emotikon), zatipak (tipfeler), zaslonik (tablet), zapozorje (beckstage). Zanimljivo je da je i riječ udomitelj (u značenju ‘osoba ili obitelj koja uzme dijete bez roditelja u svoj dom i brine se za njega’) svojedobno bila nagrađena kao nova riječ, a danas se njome koristimo kao da je imamo oduvijek.​