General Marko Lukić; Hrvatski nacionalni i strateški interes danas se brani u Vitezu, Fojnici, Žepču, Travniku… – Hrvati u BiH bili su s nama kad je bilo najgore, danas mi moramo biti s njima
General Marko Lukić, prvi zapovjednik elitne postrojbe Antiterorističke jedinice Lučko, bivši pomoćnik ministra unutarnjih poslova RH te savjetnik za osobnu sigurnost prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana sredinom prošlog tjedna bio je gost TV emisije u kojoj je, kao prvi suradnik predsjednika Tuđmana govorio o novim geopolitičkim i geostrateškim izazovima za RH, o kontroverznom slučaju obitelji Zec, o stanju u BiH te hrvatskoj nacionalnoj poziciji te kako bi se hrvatska država trebala odrediti oko pitanja od interesa hrvatski narod u BiH, između ostalog rekao je;
“Hrvatska treba praviti strateška savezništva s državama koja su nam dokazani prijatelji te koji su se kroz povijest osvjedočili u tom smislu… poseban problem, a i važnost te suradnje ogleda se i u pitanju pozicije i statusa Hrvata u BiH. Stara je izreka “uzdaj se use i u svoje kljuse“, uistinu ako mi ovdje u Zagrebu i Hrvatskoj ne shvatimo da se hrvatski nacionalni i strateški interesi brane u Žepču, Vitezu, Fojnici, Mostaru, Orašju i toj liniji, onda smo mi naivan narod i povijest nas nije naučila ničemu. Mi moramo tu liniju držati čvrsto, sačuvati hrvatske nacionalne pozicije, kako bi hrvatski narod dole bio ekonomski, gospodarski, a i politički snažan kako bi sačuvao taj prostor koji povijesno pripada hrvatskom narodu. Bez obzira što ja mislim da je Bosna i Hercegovina istovremeno jednako i srpska i hrvatska i muslimanska i nitko nema veće pravo na nju od onog drugog ili trećeg. Međutim, bojim se da nismo još uvijek dovoljno odlučni da te nacionalne interese Hrvatske i kroz iseljenu Hrvatsku, a posebno kroz BiH gdje je potencijal hrvatskog naroda uvijek bio taj rasadnik hrvatstva, katoličanstva i vjere te jedne snage koja se uvijek potvrdila i kroz napredak hrvatske države, bojim se da nismo još uvijek čvrsto, snažno i stabilno stali iza tog naroda da branimo naše ukupne nacionalne interese. Mislim da ova politika predsjednika Milanovića ali i Vlade jeste na tom tragu ali to mora biti puno usklađenije, čvršće i jače ali i puno jasnije. Mi se tu nemamo šta stidjeti, nama i Daytonski sporazum ali i svi drugi međunarodni dokumenti daju za pravo brinuti se o Hrvatima u BiH ali ne na način da mi mislimo da Hrvatima u BiH treba skrbnik, to su uspješni i hrabri ljudi, njima ne treba pomagati na toj razini. Mi samo trebamo osigurati stabilne financijske programe te osigurati lakši plasman tih sredstava kako bi osigurali stabilan razvoj tih ljudi. Nije uredu otvarati pogone Podravke ili Kraša u Prijedoru, ili Vindije u Laktašima, tamo gdje nema ni jednog Hrvata, a ne u Žepču, Orašju i drugim sredinama gdje Hrvati žive.“
General Lukić ističe kako je u vojno-strateškom smislu radio i promišljao za hrvatsku državu, ali vojna logika i strategija uvijek se naslanja i na one procijene te one strategije i planove koje donosi i osmišljava politika. “Politika je ta koja mora imati jasan plan i strategiju. Nakon što je RH ostvarila sve svoje zacrtane ciljeve u vanjsko-političkom smislu kao važna obveza predstoji nam izboriti se za status hrvatskog naroda u BiH jer su Hrvati u BiH bili uz RH kad je bilo najgore, danas RH mora biti s njima.
Činjenica je kako u BiH imamo prisutne različite vanjskopolitičke silnice u kojima se prepoznaju rukopisi različitih geostrateških interesa mnogih država. Uvijek je prostor jugoistoka Europe bio predmet geostrateških i političkih interesa velikih naroda ali ne treba nikada staviti po strani povijesno pravo hrvatskog naroda na Bosnu i Hercegovinu bez obzira čiji se interesi pokušali provoditi na ovom prostoru. Hrvate u BiH veseli spoznaja da su nakon dugo vremena politika na Pantovčaku kao i politika u Banskim dvorima harmonizirane i to na način da osluškuju što hrvatski narod u BiH zapravo želi te da podrška u tom smislu ni na koji način nije usmjerena protiv interesa druga dva naroda. Jasne poruke hrvatskog državnog vrha koje čujemo u posljednje vrijeme ne bi smjele biti dovedene u pitanje olakim optužbama da se Zagreb miješa u unutrašnje odnose u BiH ili da dovodi u pitanje cjelovitost i teritorijalni integritet BiH. Hrvatskoj državi mora biti u fokusu interes hrvatskog naroda u BiH prije svega, a tek onda interes BiH kao susjedne države. Politički status hrvatskog naroda u BiH u ovom momentu mora biti vanjsko-politički prioritet broj jedan za RH.
