Jučer je u Bosni i Hercegovini, poglavito u središnjoj Bosni, ali i hercegovačkim selima u dolini Neretvnice obilježen krvavi početak muslimansko- hrvatskog rata u BiH, kojemu je prethodlo i nekoliko ozbiljnih, pojedinačnih sukoba na području Zenice i doline Lašve.
Oči bh. javnosti bile su uprte u Vitez, Trusinu, Zenicu, gdje su obilježe tužne obljetnice koje nikome ne služe na čast. Ono što možemo danas, kao civilizirano društvo jeste pokloniti se svakoj žrtvi, posebno ženama i djeci uz misli da se nikada nikome ne ponove užasi iz devedesetih godina s očekivanjima kako će biti pronađeni svi nestali, kao i da svi odgovorni počinitelji i naredbodavci zločina budu privedeni pred lice ovozemaljske pravde.
Obljetnica se putem svoga naloga na društvenim mrežama prisjetila i jedan od vodećih bh. influenserki, poznato ime i lice s TV ekrana Hana Hadžiavdagić Tabaković koja je napisala: “Pokolj u Ahmićima bio je ratni zločin koji su počinili pojedinci iz 4. bojne vojne policije Hrvatskog vijeća obrane i jedinice “Jokeri” protiv muslimanskih civila i vojnika tijekom bošnjačko- hrvatskog sukoba 16. travnja 1993. u selu Ahmićima u Središnjoj Bosni. U selu je tada živjelo oko 800 Bošnjaka. Ubijeno je 116 civila. Srušeno je i zapaljeno više od 150 kuća i staja i minirane su dvije džamije. To je bio najveći pojedinačni pokolj tijekom sukoba između bosanskohercegovačkih Hrvata i Bošnjaka“.
Da se hrvatska javnost odavno suočila s ovim zločinom govori i činjenica kako je bivši predsjednik Republike Hrvatske Mesić aktivno surađivajući s istražiteljima sudjelovao u haškim istragama, ali i činjenica kako su Ivo Josipović i Kolinda Grabar- Kitarović, kao predsjednici Države bili u Ahmićima, odali počast nevinim žrtvama ovog mjesta. Za slučaj Ahmići presuđeno je nekoliko osoba, kako pred haškim sudom, tako i pred domaćim pravosuđem. No, da stvari nisu crno bijelo, izuzetno pomirljivo nadalje je prokomentirala i Hana ukazavši i na žrtvu hrvatskog naroda na prostorima općine Vitez.
“Također ono što se ne smije zaboraviti je pokolj u Križančevu Selu kod Viteza u srednjoj Bosni gdje su 22. i 23. prosinca 1993. pripadnici Armije BiH ubili znatan broj vojnika HVO-a i hrvatskih civila, a čitavo selo spalili do temelja. Za ovaj zločin nitko od odgovornih nikada nije odgovarao. To je bila jedna vrsta osvete za Ahmiće koji su se dogodili par mjeseci ranije. Dragi ljudi da se nikada ne zaboravi i nikada ne ponovi”, napisala je na svojemu nalogu.
Žrtva je žrtva, jednako teška, s jednako bolnim suzama na licu bližnjih i 30 godina od rata možemo odati isključivo istinski pijetet stradalim, bez obzira s koje strane dolazi žrtva. Sve je to suprotno današnjoj sceni gdje svatko slavi svoju žrtvu, pritom ne pitaju za žrtve drugih. Oni koji obilježavaju ne pokazuju interes za tuđe žrtve jer s njima su povezani vlastitim autorskim pečatom. Uz to sve, kada to radi politika, stranački i politički moćnici pod egidom “civilnog društva” žrtva je uvijek instrument i sredstvo za ostvarenje političkih ciljeva, a to je najgora “usluga” žrtvi.
