Prije dvije godine, kada se 2022. godine obilježavao Dan općine Vitez, javnost je s puno upitnika primila informaciju kako je počasni građanin ove općine u srcu središnje Bosne postao Emir Ramić, potpredsjednik SDA, tadašnji ministar raseljenih osoba i izbjeglica u Vladi Federacije.
„To je osoba koja je odobrila mnoge projekte u Vitezu“, „Zaslužan je asfaltiranje puta u Starom Vitezu“, „Pomogao je određena udruženja u ovoj općini“, bila je argumentacija onih koji su ovaj prijedlog servirali na Općinsko vijeće, koje ga je većinskom voljom izabranih vijećnica i vijećnika prihvatilo. Službena argumentacija glasila je: “Ramić je dao izniman doprinos lokalnoj zajednici kroz realizaciju značajnih infrastrukturnih projekata na području općine Vitez“. Značilo bi to, konzultirajući jezikoslovce da je Ramić razvitku Viteza dao doprinos kao gotovo nitko, ili kao rijetko tko, što, složit ćete se i nije baš u potpunosti tako. Redovito u Vitez stižu javna sredstva, istina ne u iznosima kao drugim općinama, iz raznim ministarstava, fondova te iz Republike Hrvatske, koja je gledajući samo ovu godinu više stotina tisuća eura usmjerila ka Vitezu, a u posljednjih nekoliko godina bez Republike Hrvatske teško bi bio obnovljen Gradski trg, nabavljeno vozilo za Dom zdravlja, obnovljeno gradsko kazalište, a stiglo je i oko 160.000,00 KM za rekonstrukciju vrtića.
I hvala svima koji su prepoznali razvitak Viteza, pri čemu se ne treba umanjiti doprinos svakog pojedinca, pa i ministra Ramića, koji je dao dio sebe u ovu priču, no postavlja se pitanje koliko je pravilno pojedinca, koji u datom momentu rukovodi javnom institucijom, dijeleći javni novac častiti ovim laskavim i jedinstvenim priznanjem. Ne bi li to trebale bit persone osobno zaslužne za afirmaciju vrijednosti demokratskog društva, povijesnih događaja i tradicije Bosne i Hercegovine, položaja i ugleda Viteza i njegovih odnosa sa drugim gradovima i općinama u zemlji i inozemstvu te razvoja Viteza ili pojedinih djelatnosti, državnik ili službenik druge države, član međunarodne organizacije odnosno organizacije druge države posebno zaslužan za Vitez i Bosnu i Hercegovinu u jačanju njihovog ugleda na opće prihvaćenim načelima suvremenog svijeta. Je li ipak pomalo previše osobu koja raspolaže javnim novcem predstavljati na ovaj način?!
I na koncu, prošli tjedan je Vitezom odjeknula vijest kako iz bivšeg Ramićevog ministarstva, kojega sada vodi SDP-ovac Nerin Dizdar u Vitez stiže više od 300.000 KM. Uz projekte infrastrukture, tri ceste (Stari Vitez, Počulica, Šantići) i jedan vodovod financirat će se izgradnja nišana u Ahmićima i jednog spomen obilježjima Bošnjacima Viteza.
Razvidno je da u Ministarstvu, pa i Vladi FBiH, bez obzira na stranačke kombinatorike ipak postoje i kriteriji i povjerenstva koja ocjenjuju projekte, koliko toliko neovisno, i sasvim je sigurno da dobivanje sredstava ne ovisi baš o jednoj osobi i jednoj stranci, pri čemu Vlada pojedine programe i transfere dodjeljuje kolektivno. Uostalom, na određen način je postalo i kažnjivo javne novce i projekte predstavljati kao stranačku priču nakon nedavnih Schmidtovih zahvata u domaćem zakonodavstvu.
Ili ćemo ipak i Nerina Dizdara slušati kao počasnog građanina općine Vitez na svečanoj sjednici Općinskog vijeća!?
