Prije nekoliko mjeseci, mediji su objavili vijest kako se bivši reis ul lema Mustafa ef. Cerić stavio na raspolaganje predsjedniku Stranke demokratske akcije Bakiru Izetbegoviću, objašnjavajući kako stanje u SDA i kod Bošnjaka nije dobro te da žali što se nema zajedničkog stava lidera političkih partija iz bošnjačkog korpusa „oko jačanja bosanske države protiv antibosanske kampanje Milorada Dodika i Dragana Čovića.
Poznato je da je bivši reis osoba koja voli poziciju, status, ugled, pozornicu kao i druge mogućnosti koje će mu omogućiti da bude primijećen i medijski prisutan, vjerojatno je to bio i razlog zbog kojega se u nekim ranijim izbornim ciklusima bio kandidirao za bošnjačkog člana predsjedništva kao neovisni kandidat te neslavno završio osvajanjem 33.882 glasa ili 4,5 % glasova bošnjačkih birača. Njegove ambicije snažno su izražene svaki put kada njegov realni utjecaj kroz institucije Islamske zajednice, Svjetskog bošnjačkog kongresa ili kroz političke stranke, gubi na značaju i pada u drugi plan. U tom smislu treba promatrati i njegove recentne medijske istupe, u kojima kritizira hrvatsku i srpsku politiku u BiH na jedan vrlo rigidan i krajnje neprimjeren način, koji ne dolikuje bivšem poglavaru Islamske zajednice u BiH i bošnjačkom intelektualcu. Izraziti neslaganje, zastupati drugačije političke stavove pa i kritički promatrati određene pojave u državi i društvu je moguće i na puno korektniji i civiliziraniji način, međutim takvi stavovi su vjerojatno Cerićeva “ulazna karta“ u susret izborima 2022. godine jer što se bolje “pljune“ po Hrvatima i Srbima, to veća pozicija na izbornim listama.
Besraman i krajnje podcjenjivački jezik kao i stavove koje koristi Mustafa Cerić kao bivši i dugogodišnji reis Islamske zajednice u BiH i istaknuti bošnjački intelektualac, te član različitih bošnjačko-muslimanskih foruma, otvara i neka druga pitanja koja bi mogla biti neugodna za samu Islamsku zajednicu u BiH jer njegovi stavovi nisu “bilo čiji stavovi“, a radikalizacija i prikrivene prijetnje koje šalje te jezik koji koristi, ukoliko se pak seciraju i analiziraju izrečeni stavovi i poslane poruke neodoljivo podsjećaju na naci-fašističku propagandu koju su potonji koristili za mobilizaciju vlastitih pristaša i naroda.
– sav problem u BiH od 90-ih pa i prije je bio miješanje naših susjeda, Srbije i Hrvatske, u naše pitanje.
– da li će muslimani Čečenije, Tatari, muslimani Azerbajdžana, Uzbekistana i drugi muslimani nearapi mirno promatrati da se prave Tomašice, da se ubijaju muslimani kao što su se ubijali u Srebrenici. Želim pitati Macrona misli li da će muslimani u Francuskoj mirno gledati da se ponovo u Bosni događa genocid?
– ako Vučić i Dodik imaju namjeru započeti treći svjetski rat po uzoru na atentat koji se dogodio u Sarajevu od terorista Gavrila Principa, onda imaju priliku za to ako se Europa i dalje bude ovako ponašala i velike sile preko Bosne završavale svoje račune, uključujući i Kinu. Zar Bošnjaci ne vide da sve što rade Vučić i Dodik zapravo ide k tome? Mislim da je Europa jako neodgovorna i da ima kompleks od islama i muslimana.
– “Hrvati imaju sve u Bosni. Samo se treba roditi u Bosni, biti Hrvat i imaš sve što ti treba. Ta priča o tome da nisu ravnopravni u Predsjedništvu zato što nije Čović u Predsjedništvu, a da su Bošnjaci glasali za Čovića onda bi to sve bilo legitimno. Hrvati prave kardinalnu grešku prema Bosni. Oni gube Bosnu. Hrvatska politika u slovu i duhu HDZ-a gubi Bosnu na način što žele kroatizirati Bosnu na nasilan način i kroz suradnju sa srpskom politikom o podjeli Bosne.”
– da bi se mi sami zaštitili želim poručiti Bošnjacima – moramo se okupiti oko jednog lidera. To ćemo uraditi tako što sve stranke koje tvrde da su za očuvanje bosanskog suvereniteta i teritorijalnog integriteta bosanske države trebaju formirati jedan jedinstveni bosanski front. To je rješenje.
Da je Cerić preuzeo ulogu dnevnog komentatora pokazuje i činjenica kako je prije nekoliko mjeseci ironično čestitao predsjedniku HDZ BiH 31. obljetnicu utemeljenja HDZ BiH te poručio “kako Hadeze-čovićevo pitanje politički opterećuje Hrvate u Bosni zato što HDZ još uvijek živi u sjeni Tuđman-Miloševićevske podjele Bosne iz Karađorđeva, odnosno Dodik-Čovićevskog „čorlućenja“ oko nefunkcioniranja bosanske države u pravcu euroatlantskih integracija. Hadeze-čovićevo pitanje moralno opterećuje Hrvate u Bosni zato što HDZ-e nameće Hrvatima podjelu na legitimne i nelegitimne Hrvate što, naravno, ima odraza na mentalno stanje Hrvata, gdje HDZ diskriminira, ponižava i anatemizira Hrvate, kao u najgora vremena inkvizicije. Prema tome, Čoviću, nemojte vaše hadeze-čovićevsko pitanje u Bosni isporučivati Bošnjacima/Bosancima, već vi Hrvati riješite to između sebe i javite nam šta ste odlučili – da nastavite cviliti bez razloga ili ste odlučili da se civilizirano ponašate u duhu “hrvatske kulture”, ako nešto od toga još uvijek ima kod vas.“
Bosna i Hercegovina kao podijeljeno društvo želi čuti umirujuće glasove, a to se prije svega očekuje od svih vjerskih lidera. Zatrovani politički i medijski prostor dodatno usložnjavaju i onako tešku i sumornu stvarnost u BiH. Naglašavajući rat, ratne zločine, Tomašice kao i prikrivene prijetnje muslimanima iz Europe i svijeta u kontekstu aktualnih političkih zbivanja u BiH ukazuje na ozbiljan problem stanja političke i društvene svijesti kod istaknutih bošnjačkih javnih dužnosnika. Može li se
uopće zamisliti kakva bi reakcija bila kada bi istim jezikom govorio kardinal Vinko Puljić ili netko od crkvenih dužnosnika katoličke crkve za čiji narod Cerić kaže kako “imaju sve u Bosni, samo se treba roditi u Bosni, biti Hrvat i imaš sve što ti treba“. Na ovakav način su i Nijemci govorili o Židovima pred početak II. sv. rata.
Nije tajna kako BiH ima mnogo političkih problema i otvorenih pitanja između naroda koji u njoj žive, međutim govoriti jezikom Mustafe Cerića, bivšeg poglavara IZ BiH, pokazujući nesposobnost uviđanja loših odluka i promašenih političkih stavova dužnosnika bošnjačkog naroda, šaljući otrovne strelice isključivo i samo na račun Hrvata i Srba u BiH, kada jedan takav čovjek to izgovara, otvara pitanje da li bošnjačko vodstvo uopće ima sposobnosti i kapaciteta voditi dijalog o važnim pitanjima sudbine BiH i naroda koji u njoj žive.
Medijski istupi, komentari i ironične čestitke gospodina Cerića treba promatrati iz perspektive osobne političke ambicije gospodina Cerića. Kao što znamo, izbori su naredne godine, sada je potrebno svidjeti se šefu, ispeglati stare sukobe, a kako se već stavio na raspolaganje SDA-u, vjerojatno očekuje i što bolje rangiranje na listi. Problem Hrvata u Bosni i Hercegovini je političke naravi koji se naslanja na loše odnose s Bošnjacima i te trendove treba mijenjati i popravljati u željenom pravcu, na zadovoljstvo i jednih i drugih. Legitimno predstavljanje je pitanje statusa Hrvata u BiH kao konstitutivnog naroda po ustavu iz Daytona. To je minimum ispod kojega kao politički narod nećemo niti želimo ići jer polažemo jednaka prava na ovu državu i kao Srbi i kao Hrvati. Priviđanja i hipnoze Herceg-Bosnom i podjelama Bosne i Hercegovine su energetici kojima bošnjačke političke elite podižu puls kod Bošnjaka, a tobožnjom borbom protiv navodnih tajnih sporazuma Srba i Hrvata provode procese daljnje destrukcije hrvatske nacionalne pozicije Hrvata u BiH.
U tom pogledu gotovo sve političke stranke u Sarajevu su jedinstvene i kod toga pitanja nikakve “reisove fetve“ nisu potrebne. Hrvati u Bosni i Hercegovini su zainteresirani za funkcioniranje države u punom smislu te riječi ali po mjeri tri konstitutivna naroda, a ne samo Bošnjaka. S tim u vezi očekujemo kako će kod Bošnjaka proraditi osjećaj odgovornosti prema državi u koju se toliko zaklinju, te da zajedničkim naporima okrenemo procese u državi i društvu u željenom pravcu te da tri naroda zajednički preuzmu odgovornost. Cviljenje i vječito izigravanje jedine žrtve rata u BiH je svojstveno samo vama, gospodine Ceriću, valjda još uvijek smatrate da će te cviljenjem i plaćom nad vlastitom sudbinom probuditi empatiju kod stranih centara moći koji će vam isporučiti ili darovati državu, kao što je to u nekim ranijim godinama i bilo. Ovo je država i hrvatskog naroda i samo takva može biti“
A.S./viteški.ba
