Pišući o modernoj arhitekturi Bosne i Hercegovine i o post ratnom fenomenu dekadentnog urbanizma stasalog na krilima poremećenih odnosa u bosansko-hercegovačkom društvu, društvu izgubljenih kriterija i mjerila vrijednosti, društvu koje se zadnjih desetljeća isključivo bavi posljedicama nepromišljenih postupaka i vlastitih pogrešaka primjetan je nedostatak kritičkog odnosa prema pojavama i događajima, zbog kojih se iznova ulazi u nove konflikte.
Devalorizacija arhitekture – sjećanje na hotel „Kalin“
Piše : Zdenko Antunović
Povod za potrebom osvrta na ove pojave je i izvrsno opažanje novinara i dopisnika Obrada Kisića Sjećanje na hotel „Kalin“ koje samo po sebi govori o rečenim pojavama, odnosno identificira gubitak urbane infrastrukture grada koja označava one gradske strukture kojima je zadaća da podržavaju urbani život i razvitak grada bez kojih taj život ne bi mogao da se odvija.
U svom osvrtu Disjunkcija grada ili (ne)urbana sociologija prostora upozorio sam na gotovo neshvatljiv odnos društva prema vrijednostima moderne arhitekture Bosne i Hercegovine koju su godinama stvarali Neidhart, Smiljanić, Baldasar, braća Kadić, Finci, Rajs, Štraus, Ćelić, Janković, Kurto, Bašić i drugi arhitekti, svrstavajući je tako u sam vrh europskih arhitektonskih trendova u vremenu i prostoru svog djelovanja donoseći uvijek nova, recentna međunarodno vrednovana arhitektonska ostvarenja.
Polazeći od uvjerenja da je strukovna i etička dimenzija jednako važna kao i estetička; dužnost mi je osvrnuti se na djelovanje arhitekta Zlatka Ugljena na području Bugojna, ovom prigodom na primjeru devalorizacije arhitekture hotela „Kalin“ u Bugojnu, koji je bio primjer postmodernističke sintakse total-dizajna u arhitekturi, dakle čitljivosti vizualnog identiteta objekta koju je ostvario autor, a Bugojno kao urbana gradska cjelina bila prepoznatljiva prije svega po svom odnosu prema kulturi prostora.
Arhitekt Zlatko Ugljen, učenik Juraja Neidhart-a, koji je u BiH došao kao đak bečke Akademije umjetnosti, ali i kao netko tko je radio u čuvenom Berensovom i još čuvenijem Le Corbusierovom ateljeu, u urbanoj matrici Bugojna ucrtao je značajan trag u smislu konceptualne transpozicije «tijela u prostoru» bilo da se radilo o pojedinačnim arhitektonskim ostvarenjima. (Hotel Kalin, Titova rezidencijalna vila na Gorici, kuća za odmor B. Mikulića), ili u urbanističkom rješenju regulacionog plana gradskog Centra, a koji je u I fazi provedbe i ostaje jedina svijetla točka odnosa prema urbanom prostoru u kohabitaciji sa korisnicima tog istog prostora.
- Dužnost umjetnika je da govori istinu, čak i ako ta istina nije najprihvatljivija u određenom trenutku..
Ugljen je u svojim radovima nastavio tražiti uporište u bogatstvu tradicionalnih modelâ, volumenâ, elemenatâ i materijalâ, stvarajući uvijek novi doživljaj kao esenciju, osjećaj duboke tradicije (izvornosti), pretočenu u novu graditeljsku pojavnost – neponovljivu atmosferu volumenâ, svjetla i prostorâ, kako kaže Bernik – arhitekturu postojanosti.
Opasno je što se o arhitekturi više ne „promišlja konceptualno. Arhitekti moraju naći način da djeluju kao javni intelektualci i da zagovaraju javne vrijednosti. Potrebna je nova kultura govora, što nije jednostavno, jer se mora naći adekvatna mjera između ambicije i didaktičnosti. Arhitekti moraju zagovarati autonomnost, autentičnost, pa i kritičnost svoje pozicije”.
- Vizualni identitet je osnovna karakteristika pojedinih gradova, prema kojem ih klasificiramo i vrednujemo.
Promjena ili gubitak vizualnog identiteta jedne urbane sredine može da dovede do trajnog degradiranja kvaliteta ove sredine, što se dalje prenosi na njene stanovnike. Postoje slučajevi napuštanja pojedinih gradova koji su naglo izgubili svoj urbani identitet iz različitih razloga. Međutim, postoji i proces tokom kojeg pojedina gradska područja koja su degradacijom izgubila svoj vizualni identitet, ponovo uspostavljaju nov identitet, uslijed djelovanja njihovih stanovnika.
S ciljem i na ovaj način očuvati memoriju na hotel „Kalin“ te pozvati na ponovno uspostavljanje kako vizualnog identiteta tako funkcionalnog sadržaja pokušati će se dati što cjelovitiji prikaz konceptualnog rješenja hotela „Kalin“, kao vremenski podsjetnik na izuzetno arhitektonsko djelo.
● Hotel Kalin, Bugojno (1979. – 1983.)
lokacija: hotel Kalin smješten je između dviju prometnica, glavne gradske prometnice i magistralne ceste koja leži na višoj koti. Hotel kao dio gradskog parka, nalazi se na ozelenjenoj padini. Sam položaj hotela urbanistički je vrlo dobro riješen, u blizini autobusnog kolodvora, magistralne prometnice, centra grada, a ipak u mirnom pojasu parka.
koncept: logičnajepozicija ulaza za vanjske goste s autobusnog kolodvora i magistralnog pravca, dok gradski gosti imaju pristup s glavne gradske prometnice. Problem prekida pješačkih i vizualnih komunikacije između dviju prometnica koji bi nastao pukim postavljanjem programom određenih hotelskih sadržaja na zadanu parcelu, Ugljen rješava postavom pasarele tj. pješačkog prolaza u prizemlju hotela. Prolaz kaskadno penetrira kroz hotelski korpus i ispod njega, time arhitekt izbjegava utisak komunikativne nužnosti kao jedinog razloga. Ovdje se prolaz transformira u privlačnu gradsku promenadu, obogaćenu različitim ugostiteljskim i trgovačko-zanatskim sadržajima.
Prostorna organizacija društvenih sadržaja odraz je i visinskih razlika dviju hotelskih prometnica, ali i prolaza koji sada ima funkciju pristupa u različite hotelske sadržaje za gradske goste.
Hotel dominira, postaje prepoznatljiv simbol grada, on ne korespondira s okolnom arhitekturom, jer za time nema ni potrebe, tako da osnovni oblikovno arhitektonski izraz proizlazi iz univerzalnog graditeljskog vokabulara. Komponirani binarni sklop volumena vezan je kopčama ostakljenih transparentnih mostova iznad pasarele. Mostovi su na prvom katu veza društvenih prostora, a na sljedećim katovima povezuju traktove hotelskih soba.
Osnovna konstrukcija je armirano-betonska. Obloga fasadnih površina rađena je pravokutnim pločama od eloksiranog aluminijskog lima, učvršćenog na podkonstrukciju od čeličnih profila. Površina hotela sa svim sadržajima iznosila je 7500 m²
današnje stanje: za vrijemerata hotel je pretrpio manja oštećenja da bi poslije bio izložen propadanju. danas je izvršena prenamjena hotela u stambeno-poslovnu zgradu, a o radovima koji su izvdeni bolje je ne davati nikakve komentare. Nestao je jedan od prepoznatljivih simbola Bugojna, arhitektonsko djelo visoke vrijednosti koje nameće pitanje zaštite najznačajnijih djela suvremene arhitekture, kako u Bugojnu tako na cijelom prostoru BiH
Zlatko Ugljen svojim radom na području Bugojna učinio je ovaj grad bogatijim za neka od najznačajnijih djela suvremene arhitekture koja su danas uslijed ratnih i poslijeratnih događanja nepovratno devastirana – zato neka ovaj primjer devalorizacije arhitekture budu podsjetnik potrebe revitalizacije odnosa prema arhitekturi i urbanom identitetu u punom smislu te riječi.
U Bugojnu, 17.04.2016. god. Piše: Zdenko Antunović, dipl.arhitekt
PRIKAZ O AUTORU
Zlatko Ugljen rođen je 15. rujna 1929. u Mostaru, odakle 1938. s obitelji seli u Brezu gdje završava osnovnu školu. 1941. upisuje Franjevačku gimnaziju u Visokom, da bi naredne godine prešao u mostarsku gimnaziju, ali 1943. nakon očevog odlaska u partizane prekida školovanje. S majkom, bratom i sestrom ilegalno živi u Sarajevu kod obitelji očevog prijatelja Juraja Neidhardta. Za Ugljena je susret s već uglednim i afirmiranim arhitektom bio presudan jer mu je već u ranoj mladosti odškrinuo vrata u svijet arhitekture, koji će u potpunosti obilježiti čitav njegov život. Poslije drugog svjetskog rata nastavlja školovanje u Sarajevu gdje upisuje Srednju tehničku školu, koju završava 1949, kada odlazi na praksu u Zemaljsko projektantsko poduzeće. Godine 1950. upisuje studij arhitekture na Tehničkom fakultetu u Sarajevu. Tijekom studija surađuje s prof. J. Neidhardtom u projektiranju radničkih kuća u Zenici, Muzeja Mlade Bosne i skupštine SR BiH. Samostalno projektira više interijera i jednu stambenu kuću. Čvrsto se odlučio za poziv arhitekta; put do cilja bio je pun odricanja, ali prije svega, zanimljiv, s mnogo praktičnog projektantskog rada i suočavanja s konkretnim zahtjevima vremena poslijeratne obnove. Profesori su mu između ostalih, bili Juraj Neidhardt, Jahiel Finci, Jovan Korka i Muhamed Kadić, kod kojeg je 1958. diplomirao s projektom tvornice kartona. Po odsluženju vojnog roka radi kao samostalni projektant u Projektantskom birou Sarajevske vojne oblasti. U to vrijeme počinje se posvećivati i pedagoškom radu i tako od 1960. pa sve do 2000. radi kao asistent, a kasnije i profesor na predmetima Arhitektonsko projektiranje i Kompozicija i interijer. Odaziva se i pozivu sarajevske Akademije likovnih umjetnosti kada je osnovan Odsjek industrijskog oblikovanja, te je 1986. izabran za redovitog profesora na predmetu Unikatno oblikovanje.
Uz pedagoški rad Zlatko Ugljen cijelo vrijeme djeluje i kao pronicljiv, inovativan i izuzetno uspješan arhitektonski, urbanistički i oblikovni stvaralac i istraživač, čiji je rad nailazio na široke odjeke. Za suradnike na projektima birao je brojne buduće uspješne stvaraoce. Svoj rad na tom području usko je povezao s djelovanjem Instituta za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, gdje je bio i rukovoditelj grupe A-4.
Ugljenovo djelo svjedoči o njegovom osobitom odnosu s tradicijom, kako onom povijesnom tako i s nedavnom, modernističkom. Na njegov rad utjecala su i studijska putovanja zavičajem i inozemstvom (Njemačka, Finska…). U mnogome je pridonio u upisivanju bosansko-hercegovačke arhitekture na svjetski arhitektonski zemljovid.
Njegova najznačajnija djela uz ostvarenja u Bugojnu svakako su; Bijela džamija u Visokom 1979, Poštau Visokom 1970, Narodno kazalište u Zenici 1978, Hotel Visoko u Visokom1974, Hotel Ruža u Mostaru 1975, Hotel Bregava u Stocu 1975, Katolička crkva sv. Petra i Pavla sa samostanom u Tuzli, Crkva prečistog srca Marijina u Foči 1992, Vjersko i kulturno središte Plehan na Plehanu u realizaciji…
Danas je Zlatko Ugljen profesor emeritus Arhitektonskog fakulteta i Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu. Redoviti je član Akademije nauka i umjetnosti BiH, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, te Slovenske akademije znanosti in umetnosti. Projektirao je preko dvjesto građevina, među kojima su mnoge realizirane u duhu totalnog dizajna.
IZVORI PODATAKA
IZVORI NACRTA I FOTOGRAFIJA:
Bernik, Stane: Arhitekt Zlatko Ugljen. Međunarodna galerija portreta, Tuzla, 2002.
IZVOR PODATAKA ZA BIOGRAFIJU AUTORA:
Bernik, Stane: Arhitekt Zlatko Ugljen. Međunarodna galerija portreta, Tuzla, 2002.
Bašić, Nikola: Pripadnost zavičaju kao tema i motivacija. Oris, Zagreb,2006, br. VIII-37-2006
Djelovanje arhitekta Zlatka Ugljena na području Bugojna: Mario Antunović, mag.ing.arh., Zagreb 2007. god.
S. Maldini, Rječnik arhitektonskog projektiranja.
