Kroz niz tekstova u zadnjih sedam dana portal Teleskop bavio se Maticom hrvatskom i Damirom Zorićem kandidatom za novog predsjednika Matice u kojima je iz “anonimnih izvora” obrazlagao Zorićev životopis, pa sve do navoda “da Zorić nije bio organizator konvoja” „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“, u čemu su ga demantirali glavni organizatori toga konvoja Ante Damjanović i Branko Čulo.
Čulo i Damjanović: Uloga D. Zorića u organiziranju konvoja bila je od neprocjenjive važnosti
Teleskop je objavio prošlogodišnji intervju portala Viteški.ba s Damirom Zorićem u kojem ga predstavlja kao jednog od organizatora konvoja „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“. U tekstu se ističe da je prosincu 1993., tada kao potpredsjednik Sabora RH, sudjelovao u organizaciji humanitarne akcije „Bijeli put“ kojom je više od stotinu kamiona s pomoći stiglo do bolnice u Novoj Biloj, u opkoljenoj Lašvanskoj dolini.
Na taj preneseni intervju Teleskopu se javio Herman Vukušić, jedan od organizatora konvoja ustvrdivši uz ostalo da se „Damira Zorića ne sjeća iz konvoja“, te da on nije organizirao nikakve kamione koji su prevozili pomoć.
Zorić u intervjuu ne spominje da je bio u konvoju, već da je pomagao u organizaciji sve što je bilo u njegovoj moći.
Misao.hr je kontaktirao, dvojicu glavnih organizatora i sudionika „Bijelog puta“ Branka Čulu i Antu Damjanovića koji su bili uz glavnog čovjeka konvoja dr. Slobodana Langa (1945.-2016).
Izjave Čule i Damjanovića mogu se svesti na slijedeće: uloga i doprinos Damira Zorića u organizaciji, odnosno skupljanju pomoći i osiguravanju transporta bila je za konvoj od neprocjenjive važnosti. U sami konvoj nije išao iz razloga jer su organizatori željeli da u njemu, zbog isključivog humanitarnog karaktera, ne bude političara (kako bi se izbjegle bilo kakve političke konotacije), a Zorić je u to vrijeme bio potpredsjednik Županijskog doma Hrvatskog sabora.
„To je jedini razlog zašto nije bio u tom konvoju, ali sve ono što je napravio, od kontakata Podravke i drugih poduzeća koje su dale donacije, transportnoga poduzeća koje je dalo kamione, nemjerljiv je doprinos na kojemu su organizatori bili zahvalni, izjavili su i Damjanović i Čulo.
Damjanović navodi, da je nakon što se kao branitelj iz Nove Bile vratio u Zagreb obavijestio sve relevantne osobe o strahotama koje tamo trpe branitelji i civili koji su bili u okruženju i na rubu umiranja. Ispričao je potom sve o ulozi u organiziranju konvoja – dr. Slobodana Langa, ministra obrane Gojka Šuška, ministra zdravstva Andrije Hebranga, Juraja Njavre, Mate Granića, Zdravke Bušić i samog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana s kojima su bili u kontaktu. „Od svih smo imali podršku, a među njima je bio i Damir Zorić na kojega smo mogli računati u svakom trenutku. Što kod bi ga zamolili, a to smo radili na dnevnoj bazi, odmah bi krenuo u akciju i to nam osigurao“, kaže Damjanović.
Sjeća se da su u organizaciji konvoja radili i na promidžbi, odnosno da su htjeli da čitava hrvatska, ali i svjetska javnost saznaju za tu humanitarnu organizaciju pa su odlučili tiskati i promidžbeni dokument. „To je inače prvi dokument o konvoju ‘Bijeli put’. A upravo smo ga uspjeli otisnuti u tisuću primjeraka uz pomoć Damira Zorića kojem se u tome priključio Jozo Marić, koji je kasnije bio i zastupnik u Hrvatskom saboru i ministar“, prisjeća se Damjanović.
Prisjećajući se toga doba Branko Čulo kaže da je Zorić osigurao većinu kamiona i proizvoda Podravke i drugih poduzeća. I nakon tog konvoja organizirali smo i druge za pojedine dijelove u BiH u kojima je sudjelovao i imam Ševko Omerbašić, a Zorić je s jednakim angažmanom pomagao. Uz njegovu pomoć i onu udruge Kruh sv. Ante iz Splita koju su vodili fra Stipe Karajica i Božo Blažević konvoj „Bijeli put“ je uspio. Bez njih to ne bi bilo moguće, kaže Branko Čulo i dodaje da su se Zoriću obratili zbog njegovog iskustava u radu u Vladi nacionalnog jedinstva u Odjelu za prognanike i izbjeglice u kojem je radio početkom 90-ih.
I Čulo i Damjanović ističu kako je u organizaciji sudjelovalo jako puno znanih i neznanih ljudi i da im redom trebamo biti zahvalni.
Vaganje tko je koliko učinio samo baca loše svjetlo na jednu izuzetnu humanitarnu akciju koju su pokrenuli pojedinci, uključili se brojni ljudi, hrvatska država i njen tadašnji vrh. Bez sviju njih ona ne bi uspjela, zaključili su Damjanović i Čulo.
Inače, zapovjednik konvoja Herman Vukušić prosvjedovao je i protiv dokumentarnoga filma Zdenka Jurilja „Bijeli put“ iz 2017. priopćivši tada medijima „da film namjerava izmijeniti više povijesnih činjenica vezanih za Konvoj te istaknuti u prvi plan uloge ljudi koji s njime gotovo da i nisu imali veze“. Kao ‘najočitiji primjer’ naveo je bivšeg dubrovačkog gradonačelnika, liječnika Andru Vlahušića.
Teleskopov anonimni “poduzetnik s izraženim interesom za kulturu“
U drugom tekstu Teleskop je prenio stav jednog, kako ga titulira „istaknutog poduzetnika s izraženim interesom za kulturu“, koji je želio ostati anoniman, a koji je „izrazio zabrinutost jer smatra kako Zorić nije dobar izbor jer je eksponent određenih gospodarskih i političkih interesa”. Teleskop tog „istaknutog poduzetnika s izraženim interesom za kulturu“, nije pitao je li mu se Zorić možda zamjerio jer nije kao potpredsjednik Matice htio ni čuti za nagodbu koju je predlagao, već je inzistirao na izvršenju pravomoćne sudske presude za vraćanje Matičine imovine u vrijednosti većoj od dva milijuna kuna.
