Phil Graham: „Vijesti su prva gruba verzija povijesti“
Zvonimir Čilić je novinar u mirovini. Moje poznanstvo s njim je toliko dugo da te godine ne želim spominjati. Svih tih godina on se pokazao kao vrijedan čovjek, novinar kojemu ništa nije teško, koji je spreman i pabirčiti i pisati ne samo o velikim temama, uvjetno rečeno, nego i bilježiti male vijesti o tzv. malim ljudima. U našem gradu postao je sinonim za kroničara. I on to zaista i jeste, jer kad svakodnevno, uporno, godinama pišete o jednoj sredini o svim temama od važnosti za tu sredinu, onda je to kronika u pravom smislu riječi. Iz tog rada proisteklo je i petnaest Lašvanskih ljetopisa sa novinarskom kronikom godišnjih događanja u četiri lašvanske općine.
Za viteški.ba piše: Željko Kocaj
Iz njegovoga kroničarskog rada sa suradnicima nastali su Viteški kalendari, Viteška ratna kronika , ljetopisi, monografije Općine Vitez, monografije o bolnici u Novoj Biloj. Njegova knjiga sabranih kolumni i novinarskih tekstova „Ljudi i vrijeme“ predstavlja vrijedan novinarski dokument jednoga vremena, olovnoga vremena koje još uvijek traje u središnjoj Bosni, pa i cijeloj BiH, iako danas u jednom blažem obliku. Ta knjiga najzornije govori o Čilićevoj novinarskoj hrabrosti da progovori i o najosjetljivijim ratnim i poratnim temama bez straha i uzmaka pred politikom ili nazovi ratno-političkim autoritetima. Time je pokazao da ima hrabro novinarsko i ljudsko srce, jer, i kad je bio tužen i i kad su se protiv njega vodili sudski procesi, on je svoje bitke vodio sam i, naravno, dobivao. Često mi se činilo da vodi i unaprijed izgubljene bitke, ali to ide uz njegov tvrdoglavi karakter. Osobno mislim da će povjesničari tu njegovu knjigu držati za vrijedan povijesni izvor, koliko zbog istinitosti navoda, toliko i zbog uvjerljivog prenošenja atmosfere, načina razmišljanja određenih predstavnika srednjobosanske pa i bosanskohercegovačke sredine, odnosno prikaza poslijeratnog vremena o kojem Čilić piše informaciju, prikaz, komentar, kolumnu ili o istome pravi s nekom značajnom javnom osobom iz toga vremena zanimljiv i znakovit intervju.
Jedan onovremeni viteški ugostitelj ocrtao je Zvonka kao čovjeka s najkraćim fitiljem u Vitezu. Istina je da on gorljivo brani svoje stavove. Ipak, kvalitetnim argumentima će se prikloniti, ali nekako u tišini i posredno, kao da želi sačuvati pravo na vlastiti stav, što mu ja osobno nikad nisam ni želio osporiti.
Osma je decenija njegova života, ali on je vitalan i pun planova za budućnost. Jedan od njegovih velikih planova je knjiga u kojoj bi se trebali naći znameniti Hrvati Lašvanske doline. Uz životopise dodat će i poneku zanimljivu crticu iz njihovih života te predstaviti znamenitosti naše doline koje se vežu uz djelovanje hrvatskoga puka ovoga kraja. Pomažem mu u tom poslu i razgovaramo o knjizi uz kavu.
Zadivljuje me ta silna energija i volja koju ulaže u ovaj projekt, osobito ako se doda da je već pripremio oko 200 imena koje bi htio obraditi. U godinama je kad počinješ shvaćati da je svaki dan, mjesec i godina dar koji treba iskoristiti. Zbog toga i piše tu knjigu. Zapravo, Zvonimir je poznat kao novinar koji je hrabro pisao o politički osjetljivim temama koje su obilježile prije svega nedavnu tešku povijest, ali je poznat i kao vrijedan kroničar koji perom i kamerom već trideset godina bilježi noviju povijest našega kraja. Možda ga i to njegovo kroničarsko praćenje svih onih događaja kojima smo svjedočili od 1991. godine tjera da proširi polje svoje novinarske djelatnosti i počne nam predstavljati svjetliju stranu povijesti, životopise svih onih ljudi naše doline koji su hrvatskoga podrijetla, a dali su veliki doprinos široj zajednici na različitim poljima života i rada. Ipak, ponekad imam osjećaj da je piše i zbog toga što se počinje bojati da mi na ovim prostorima polako ali neumitno curimo, kao što pijesak u pješčanom satu curi u donju polovicu sata. I htio bi ostaviti barem pamćenje na neke ljude koji su svojim djelovanjem zaslužili pridjev znameniti. Nadam se da me osjećaj vara i da on svoju knjigu priprema naprosto zato što osjeća da mora još jednom podsjetiti pa i svima nama otkriti i predstaviti neke znamenite ljude našega kraja.
