U pripremi jedne svoje knjige, na kojoj radim već više od dvije godine, nailazim na razne zanimljivosti iz života i rada Hrvata s područja Lašvanske Doline: pokojnih i živih – književnika, pjesnika, političara, gospodarstvenika, svećenika, sportaša, glazbenika, znanstvenika, koji su iza sebe ostavili, ili još uvijek ostavljaju, duboke i neizbrisive tragove. Nailazim i na podatke i zanimljivosti koji široj javnosti uopće nisu poznati, a vrlo često nisu ni dostupni, a koji zavrjeđuju da putem tribina, publikacija, knjiga ili izložbi ugledaju svjetlo dana. Piše: Zvonimir Čilić
Jedna takva manje poznata činjenica, važna ne samo za ovo podneblje, figura je dr. Tugomira Alaupovića, rođenog u Docu 18. kolovoza 1870. godine, umrlom u Zagrebu 9. travnja 1958. godine, gdje je i pokopan. Ovaj ugledni Hrvat iza sebe je ostavio duboki trag u književnosti, obrazovanju, politici. Školovao se u Docu u franjevačkoj školi koju su vodile časne sestre Družbe sestara milosrdnica.Gimnaziju je pohađao u Travniku (nadbiskupska) i u Sarajevu (klasična), studirao je u Zagrebu i Beču, gdje je i doktorirao 1894. godine. Radio je kao profesor u Sarajevu i Tuzli. U sarajevskoj gimnaziji je bio profesor i Ivi Andriću. Obnašao je i niz vrlo odgovornih dužnosti u vrijeme austrougarske vlasti.
Osim podsjećanja na sva važna postignuća Tugomira Alaupovića i sve visoke dužnosti i funkcije koje je obnašao, važno je naglasiti da je dr. Alaupović bio zanimljiv pripovjedač i izvanserijski pjesnik Napisao je dva epa, nekoliko zbirki pjesama, pisao je pripovijetke i studije (o fra Marijanu Šunjiću, fra Grgi Martiću, Ivanu Franji Jukiću). Bio je suosnivač i istaknuti član HKD Napredak, a u nekim zapisima se ističe da je dr. Tugomir Alaupović ovom društvu i „kumovao“ predloživši mu ime Napredak. Uostalom, uz to što je bio u skupini inicijatora formiranja HKD Napredak, bio je i predsjednik Društva u vremenu od 14. srpnja 1907. do 19. lipnja 1909. godine.
I upravo je sve to, uz činjenicu da je naše gore list – naš Dočanin, Travničanin, Lašvanin, motiv za pisanje ovoga teksta.
Naime, prema 15. svesku edicije Hrvatska književnost Bosne o Hercegovine u 100 knjiga, koju je priredio Mato Mrkonjić, navodi se kako je Tugomir Alaupović i autor zbirki pjesama „Izabrane pjesme“ i „Ispod Vlašića“, pripovijetki iz prošlosti Travnika i njegove okolice, povijesnog dramskog spjeva „Radoslav Krstjanin“, predavanja „Povijest književnosti hrvatske i srpske“, te raznih dopisa političkog i društvenog karaktera..
Nažalost, sve je to ostalo samo u rukopisu o čuva se u Franjevačkom samostanu u Visokom.
Činjenica da rukopisna ostavština ovog iznimnog autora ostaje nedostupna široj javnosti ne bi nas smjela potaknuti samo na žalovanje nego i na djelovanje. Glavni je motiv ovoga teksta da javno predloži našoj kulturnoj javnosti, a prije svega čelnicima HKD Napredak u Travniku, Novom Travniku, Vitezu i Busovači: Anti Biliću, Blagunu Lovrinoviću, Gordani Mišković i Josipu Križanoviću (koji je ujedno i član Središnjice društva i njezin potpredsjednik, te članovima Udruge „Naša zemlja“ na čelu s Mario Pantner iz Doca, da ovo pitanje aktualiziraju. Valjalo bi razmisliti o objavljivanju priča, pjesama i korespondencije s poznatim ljudima iz kulturnog, političkog i društvenog života, kako bi djela ovog hrvatskog uglednika ugledala svjetlo dana, jer je to dr. Tugomir Alaupović i više nego zaslužio.
