Za viteški.ba Mario Čerkez, ratni zapovjednik Viteške brigade HVO-a:
Što reći o Viteškoj brigadi izuzev da joj samo ime govori. Dato je ime kako mnogi drugi ne bi pogrešno shvatili sami naziv brigade, a to znači da smo vodili računa o svakom detalju i tu su bili uključeni svi razumni ljudi. Isto tako treba reći da se prvi put u javnosti brigada zvala Prva Viteška brigada i zato i slavimo sutra 30. godišnjicu brigade. Bili su to dobrovoljci koji su prije mnogih drugih htjeli samo dobro ovoj našoj srednjoj Bosni. Prve akcije su bile sastavljene od dobrovoljaca Prve Viteške brigade koji su odlazili na razna ratišta i to na najopasnija mjesta. Jedna od prvih ozbiljnijih akcija je bila akcija Slimena kada smo tražili od naših susjeda, pripadnika Armije BiH da idemo zajedno, no tu nije bilo odgovora, niti želje, a znamo da su svi nakon oslobađanja baze u Slimenima imali koristi od toga. Mi smo tada imali prve žrtve.
Bili su tu redovni odlasci u Jajce kroz cijelu 1992. godinu na pozicije Vrbica ,Podovi i posljednji smo odlazili s tih pozicija. Možemo se sjetiti i vrlo kritične situacije u Travniku 1992. godine kada su vojnici VRS bili na samim prilazima Travniku. Pokojni general Praljak je tada imao IZM u samom gradu Travniku i tražio je od nas iz Viteza da zaustavimo nastupanje iz smjera Škulji Sečevo. Tada smo poslali stotinjak vrlo iskusnih vojnika koji su to i uradili, a i sam sam bio sudionik toga. Moglo bi se još mnogo toga reći, no prve brigade nakon općinskih stožera, a ispred OZ SB bile su formirane u studenom 1992. godine. Mi iz Viteza smo bili s našim prijateljima iz Novog Travnika i ta brigada je na njihov prijedlog imala ime Stjepan Tomašević sa zapovjednim mjestom u Novom Travniku. Imala je tri bojne od kojih je jedna bila iz Viteza, a sastav zapovjedništva je bio mješovit, dakle pola Vitez i pola Novi Travnik. Držali smo crtu prema VRS na položaju Strikanca Mešćema. U tom periodu je došlo do raznih nesporazuma u politici, a i u shvaćanju razvoja OS BiH te smo u jednom trenutku bili prinuđeni zbog raznih okolnosti oformiti samostalnu brigadu u Vitezu, a na zapovijed zapovjednika Tihomira Blaškića. To se dogodilo 1993. godine u ožujku gdje sam nakon dobivene zapovjedi o formiranju brigade u Vitezu dobio i suglasnost od općinskih struktura da ja budem zapovjednik i da predložim članove zapovjedništva što sam i uradio. 23. ožujka 1993.godine dali smo ime brigadi Viteška brigada sa sjedištem u radničkom univerzitetu, a na zahtjev Uredu za obranu da se ta zgrada mobilizira za zapovjedništvo brigade.
Treba reći da smo uistinu pokušali brzo oformiti zapovjedništvo i sjedište brigade sa svim pratećim elementima po formaciji brigade koju smo dobili iz ZP Vitez. Tada je vrlo bitno bilo ostvariti neposrednu suradnju s uredom za obranu kako bi se popunila brigada po svima zadanim ustrojbenim mjestima. Tada pri izlasku iz brigade Novi Travnik imali smo samo 240 aktivnih pripadnika na koje smo se mogli osloniti. Isto tako treba reći da su tada istovremeno bile formirane domobranske postrojbe koje su imale svoje zapovjedništvo u koje su ulazile tzv. seoske straže. Nama je bio cilj da popunimo brigadu i da imamo sve ono što se tražilo u formaciji brigade tako da su to u tim trenutcima bila dva odvojena procesa sa svojim zapovjedništvima koja su odgovarala svojim nadređenim zapovjednicima.
Nas je zatekao rat u pokušaju formiranja brigade i bilo je vrlo teško u prvim danima iako mi niti smo željeli, niti inicirali rat. Tko bi započeo rat s 240 pripadnika i to nakon zapovjedi za formiranje brigade od 23 dana. Za sve ove navode postoje pisani dokumenti.
Sjetimo se 13. travnja 1993.godine i pokušaja zarobljavanja Darka Kraljevića u Kruščici i atentat na njega. Zatim, 14. travnja 1993. godine i kidnapiranja četiri člana zapovjedništva brigade HVO-a u Novom Travniku i odvođenje istih u Oparu. Također, sjetimo se i 15. travnja 1993. godine i ubojstva četiri pratitelja zapovjednika brigade HVO-a u Zenici Živka Totića i njegovog zarobljavanje koje je trajalo skoro 2 mjeseca.
Što smo mi uradili u Vitezu? Pokušali smo smiriti situaciju i održali smo sastanak s našim susjedima u općini na kojem su bili predstavnici SDA, Armije BiH i njihovi lideri.
Dogovorili smo zajedničke patrole po gradu i svi smo bili za smirivanje situacije.
Osobno sam bio na proslavi dana Armije BiH 14/15. travnja 1993. godine u Vatrogasnom domu u Starom Vitezu. Danas nam se implicira kako smo mi našim susjedima zabili nož u leđa. Odgovorno tvrdim da to nije istina i da smo sve pokušali da se smiri situacija.
Ja sam ponosan na moje pripadnike i na Vitešku brigadu koja je u Hagu oslobođena zločina u Ahmićima i svim drugim selima koja su neposredno naslonjena na Vitez, a nastanjeni su s Bošnjacima ili su mješovitog sastava. Sve se to može provjeriti u presudi koja je svima dostupna.
Što reći danas nakon svega što nam je poznato?
Rat nikome nije donio ništa dobro i neka nam svima bude pouka da sve pokušamo da do njega više nikada ne dođe
Na kraju čestitam svim pripadnicima Viteške brigade 30. godišnjicu osnivanja brigade i da ponosno nose ime naše brigade.
