Već duže vrijeme različiti pokreti i udruge „zelenih“, za „zaštitu životinja i ptica“, za „zaštitu okoliša“ vode kampanju protiv lovačke populacije. Predstavljaju ih kao hladnokrvne ubojice, koje ubijaju nevine životinje, zadovoljavajući pri tome svoju bolesnu psihu. Da ove tvrdnje „ne piju vode“ to je mnogima jasno. Međutim, oni su dijelom uspjeli u realizaciji zacrtanih ciljeva, jer je mnogo ljudi promijenilo stav o lovcima.
A stvarnost je potpuno drugačija. Lovac, kao pojedinac, a zatim kao član lovačke udruge, je koristan član društvene zajednice. Odgovorni lovci su prije svega uzgajivači, jer uzgajaju divljač u lovištu koje im je dodijeljeno, pri čemu uredno izmiruju novčane obveze prema državi. Uzgoj se ogleda u osiguranju dovoljne količine hrane i vode, soli i mineralnih tvari za divljač tijekom cijele godine. Tijekom većeg dijela godine divljač hranu može naći u slobodnoj prirodi, no što je sa zimom kada prirodne hrane nema ili nije dostupna? U tim situacijama priskaču lovačke udruge, odnosno lovci, iznoseći hranu u lovište.
Dok različiti aktivisti vrijeme provode u udobnosti klimatiziranih domova, lovočuvari volonteri, bez ikakvih novčanih naknada, iznose hranu za divljač. Istu je trebalo ili ubrati sa polja koja su zasadili ili kupiti na tržištu. Uz ove troškove idu i troškovi prijevoza do mjesta gdje je moguće doći, najčešće terenskim vozilima. Kada se dođe do krajnje točke pristupa vozilom dalje je moguće isključivo pješice. Ponekad se pješači neprekidno i po 5 sati, pri čemu masa naprtnjače i ostale opreme iznosi i do 18 kg.
Lovci brinu i o odgovarajućoj zaštiti lovišta i divljači u njemu. Još uvijek ima neodgovornih, čak i među lovcima, ali i među stanovništvom, koji u lovište izlaze radi krivolova, što se ne može smatrati lovnom aktivnosti i protiv čega se lovci bore svim snagama. Tijekom zime, posebice u uvjetima visokog snježnog pokrivača i pokorice, različite vrste grabežljivaca, pasa lutalica i lovačkih pasa koje su pustili nesavjesni lovci ili krivolovci, znaju napraviti veliku štetu na srnećoj divljači.
Lovci su na meti najčešće jer „ubijaju nedužne životinje“. Ono što ne znaju je pod kojim uvjetima lovac može odstrijeliti isključivo lovnu divljač. Lovnu divljač, vrijeme lovostaja, itd. definirao je Zakon o lovstvu F BiH. Odstrel divljači odvija se planski, sukladno lovnogospodarskoj osnovi (dugoročni planski dokument za razdoblje od 10 godina), odnosno godišnjem planu gospodarenja za lovnu godinu. Divljač se odstreljuje ako zaostaje u razvoju, ako je bolesna ili ako je prekobrojna u odnosu na kapacitet staništa. Odstrelom divljači zbog nedovoljne tjelesne razvijenosti poboljšava se kvaliteta divljači u lovištu, jer se iz parenja isključuju slabi primjerci, koji bi loše nasljedne osobine prenijeli na potomstvo. Lovci će prvi u lovištu uočiti pojavu bolesti kod divljači, neškodljivo je ukloniti i odnijeti na veterinarski pregled, čime će se potvrditi ispravnost zaključka. Na temelju informacija od lovaca mogu se planirati i provesti mjere u cilju sprječavanja širenja bolesti na drugu divljač, domaće životinje i ljude. Lovci su obvezni odstrijeliti i prekobrojnu divljač u lovištu. Za svako lovište, na temelju određenih kriterija, znanstveno se određuje broj divljači po vrstama koje mogu živjeti u lovištu, pri čemu divljač neće praviti štete drugim granama gospodarstva, npr. poljoprivredi ili šumarstvu. Ako brojnost neke vrste divljači pređe dopuštenu brojnost, višak treba odstrijeliti, opet uvažavajući ranije kriterije (prvenstveno slabije i bolesne jedinke).
Za potrebe divljači i uspješno izvršavanje dodijeljenih zadaća lovci su vlastitim sredstvima i radom podigli i održavaju brojne lovnogospodarske objekte (hranilišta, solišta, pojilišta, kaljužišta), koji su namijenjeni divljači. Druga kategorija objekata su lovnotehnički objekti (lovački domovi, lovačke kuće, lovačke kolibe, nadstrešnice, čeke, promatračnice, zasjedi, itd.). Veći dio navedenih objekata je otvorenog tipa i za sve putnike namjernike, posebice ako se na terenu nađu tijekom lošeg vremena. Lovci, uz djelatnike šumarstva, najčešće održavaju i prometnice u lovištu. Moraju biti spremni na svakojaka iznenađenja, pa nerijetko moraju intervenirati i ukloniti stablo koje je zapriječilo put, prokopati kanal, kojim će odvest vodu sa puta, itd.. Lovci održavaju staze. Bez njihovog angažmana staze bi vrlo brzo zarasle i onemogućile kretanje određenim skupinama ljubitelja prirode – planinari, skupljači šumskih plodova, pastiri i dr. rekreativci. Kada netko od stanovnika u šetnji šumom naiđe na stablo jabuke, kruške, trešnje, itd., najvjerojatnije ih je nakalemio lovac. Prvenstveno za potrebe divljači, koja će dobiti obilje plodova za teško zimsko razdoblje, ali će dobro doći i slučajnom prolazniku.
U ovih nekoliko redova naglašen je samo dio aktivnosti lovaca, koje bacaju drugačije svjetlo na lovca i njegovu ulogu u društvu. U aktivnostima lovaca prednjače lovočuvari volonteri. U jučerašnjim aktivnostima lovočuvara volontera iz sastava L.O.“Vitez“ Vitez (Ivica Turić, Mirko Šarić ) izvršila je obilazak dijela lovišta, posjetila dio solišta i hranilišta. Na solišta je postavljena kamena himalajska i krupna morska sol, koja je nužna za probavu srneće divljači i zeca, ali i razvoj rogovlja srneće divljači. Lokacije posjećenih objekata poznate su lovcima i divljači koja ih koristi. Također utvrđeno je zadovoljavajuće stanje mira u lovištu, što sprječava migracije divljači i uzrokuje nepotrebni gubitak energije divljači, koji je teško nadoknaditi zbog oskudice.
Nakon višesatnog pješačenja pod opterećenjem, pokisle i znojne odjeće, potrebna je dobra vatra, ovaj puta iz kamina i zatvorenog prostora. Okrjepa za tijelo i dušu, uz vatru, brzo je vratila lovočuvare u život. Punog srca otišli su svojim domovima, zadovoljni odrađenim poslom i stanjem zatečenim u lovištu. Ne osvrćući se na komentare deklarativnih „zaštitara prirode“ koji dijele lekcije iz udobnosti toplih domova.
Ivica Drmić/ viteški.ba
