Na današnji dan, 10. lipnja 1993., granatom koju su ispalili pripadnici Armije BiH u večernjim satima ubijeno je na igralištu u Vitezu osmero djece. Pet je preminulo odmah, a troje u bolnici.
Za taj zločin do danas nitko nije odgovarao. Najmlađa žrtva je bila devetogodišnja Augustina Grebenar, čiji je 12-godišnji brat Velimir također poginuo. Među žrtvama su i 12-godišnjak Milan i 18-godišnja Sanja Garić, također brat i sestra, kao i 15-godišnjaci Dragan Ramljak, Draženko Čečura i Sanja Križanović te desetogodišnji Boris Antičević. Inače, dan ranije, 9. lipnja 1993. su načelnik Glavnog stožera HVO-a general Milivoj Petković i načelnik Glavnog štaba Armije BiH general Rasim Delić u Kiseljaku sastavili sporazum o prestanku sukoba. Ipak, poslije zločina, zbog ratne situacije, djeca su ukopana prije svitanja, i to samo nekoliko sati nakon stradavanja, između dva i tri sata ujutro, 11. lipnja 1993.
Tim povodom danas je u Vitezu svetu misu zadušnicu služio vrhbosanski nadbiskup monsinjor Tomo Vukšić, a uoči svete mise sve nazočne pozdravio je viteški župnik fra Velimir Bavrka.
Također, danas je iz Novoga Travnika, preko Travnika do Viteza održan memorijalni maraton “Svim majkama Središnje Bosne koje su izgubile svoje voljene”, a jučer je u Vitez prikazan i film Praznine koji je režirala Anela Križanac. O svim aspektima organizacije obljetnice kao i staranju o spomen parku Osmica u Vitezu te širenju istine o stradanju djece u Vitezu brine Udruga Osmica, kojoj je na čelu Ivan Garić, i sam ranjen na ovoj lokaciji. Zahvaljujući njegovim naporima (i njegovih suradnika op.a.) posljednjih godina tema je itekako aktualizirana, a najmanje što mogu učiniti svi oni koji u sebi imaju malo ljudskosti je počinitelje i nalogodavce ovog užasnog nedjela privesti pred lice pravde i osuditi ih za ove zločine.
