Na Kalibunaru je jučer osvanuo mural posvećen generalu 7. korpusa ARBiH, Mehmedu Alagiću, javljaju lokalni mediji. Kao i u slučaju murala bojniku Mihajlu Petroviću na Centralnom trgu, u potpisu grafita stoji grupa TFC. Mural se nalazi u neposrednoj blizini raskrsnice na magistralnom putu M-5, točnije preko puta džamije na Kalibunaru.
Haško tužiteljstvo teretilo je generale Mehmeda Alagića i Envera Hadžihasanovića, te pukovnika Amira Kuburu, po zapovjednoj odgovornosti, za ratne zločine koji proizlaze iz povrede ratnog prava i običaja, te teških povreda Ženevskih konvencija. Tužiteljstvo vjeruje da su glavni izvršitelji zločina bili strani muslimanski borci, koji su sebe nazivali Mudžahedinima, odnosno “svetim ratnicima”. Najmanje je 200 civila – najvećim dijelom Hrvata – ubijeno, a mnogo više ih je ranjeno, navodi se u optužnici. Uz ubijanje civila, pripadnici Armije Bosne i Hercegovine su ubijali i zarobljene vojnike Hrvatskog vijeća obrane. U optužnici protiv trojice visokih časnika se navodi da su snage Trećeg korpusa Armije BiH, u kojem su optuženici bili zapovjednici, u travnju 1993. godine i početkom ljeta iste godine izvršile niz teških napada na HVO, uključujući i područja općina Bugojno, Busovača, Kakanj, Maglaj, Novi Travnik, Travnik, Vareš, Vitez, Zavidovići, Zenica i Žepče. Stanovništvo i zarobljeni vojnici ubijani su – kako se dodaje – u selima Dusina, Miletići, Maline i Bikoši, a Alagić je bio jedan od ključnih ratnih zapovjednika koji se sumnjiči za odgovornost zbog granatiranja Viteza tijekom hrvatsko- muslimanskog rata, kao i za užasne zločine počinjene u Buhinim Kućama kod Viteza, piše viteški.ba.
Podsjećamo javnost kako se u posljednje vrijeme naglašava potreba za promjenom naziva ulica u Mostaru i drugim bh. sredinama koje opterećuju međunacionalne ili međukonfesionalne odnose, a vežu se na osobe koje se dovode u vezu sa službom u totalitarnim režimima. Izrada murala ovom čovjeku, koji sasvim sigurno nosi teret odgovornosti za mnoge nerasvijetljene s zločine nad hrvatskim stanovništvom u Središnjoj Bosni, nije prilog za budućnost, odnosno prilog izgradnji međusobnog povjerenja, umanjenju tereta prošlosti i negativnih reminiscencija na jedan težak period koji je ostavio otvorene rane kod svih stanovnika BiH.
