Koncem devetnaestog stoljeća, 24. listopada 1890. godine, pod paskom prvog Vrhbosanskog nadbiskupa, dr. Josipa Stadlera, utemeljena je Družba sestara Služavki Malog Isusa. Nadbiskup Stadler u Vitezu sestrama 1907. godine kupuje i posjed na području nekad zvanom Han Kompanija (Donja Dubravica) s nakanom da sestre proizvode hranu za štićenike domova za nezbrinutu djecu i stare i nemoćne osobe. Na tom posjedu 1910. godine sagrađena je kapelica i samostan, a 1940.-1941. sagrađena je i crkvica posvećena sv. Josipu.
No, nakon Drugog svjetskog rata, 23. lipnja 1949. godine komunističke vlasti Družbi oduzimaju sve kuće i ekonomije u Bosni i Hercegovini te sestre na neko vrijeme napuštaju ove prostore. Ipak, 2001. godine sestre Služavke Maloga Isusa vratile su se u Vitez zahvaljujući razumijevanju novih struktura općinske vlasti. Družbi je vraćen dio zemljišta nekadašnje ekonomije te napuštena crkvica s dijelom samostanskog prostora. Sestre su obnovile crkvicu i vraćeni samostanski prostor, otvorile i dječji vrtić te organizirale stručnu pomoć za djecu s manjim poteškoćama u razvoju.
Već nakon nekoliko godina sestre počinju gradnju Doma za stare i iznemogle osobe koji su posvetile sv. Josipu, glavi Isusove obitelji. Uz nazočnost brojnih redovnica, podupiratelja gradnje i prijatelja misije sestara Služavki Malog Isusa (SMI), blagoslov Doma obavio je Vinko kardinal Puljić, nadbiskup i metropolit vrhbosanski 18. srpnja 2009. godine.
Unutar Doma zajednica sestara SMI, u suradnji s uposlenicima i volonterima brine o starijim i nemoćnim osobama i njihovim duhovnim i tjelesnim potrebama. Ustanova je registrirana pri Općinskom sudu u Travniku uz suglasnost Ministarstva zdravstva i socijalne politike KSB. Dom ima kapacitet za 70 stanara uz sve potrebne sadržaje za pokretne i nepokretne osobe. Dom svetog Josipa je moderno zdanje ovoga tipa i pruža visoko kvalitetne usluge smještaja i njege uz sve potrebne sadržaje za svoje štićenike.
Za zaštitnike Družbe sestara Služavki Maloga Isusa sluga Božji nadbiskup Josip Stadler i otac Utemeljitelj je izabrao biblijske likove: Blaženu Djevicu Mariju, Svetog Josipa, Svetu Anu i Arkanđela Rafaela.
Drugi zaštitnik Družbe je sv. Josip. Svaka sestra Služavka Malog Isusa u svom djevičanstvu zaručnički se stavlja pod zaštitu sv. Josipa koji je respektirao, čuvao i štitio Marijino djevičanstvo. On je pravi i zaštitnik sirotinje i onih koji ne mogu priskrbljivati sredstva za život. Svaka sestra, kao i Družba u cjelini, slijedi sv. Josipa u brizi, zaštiti i njezi potrebnih kao i priskrbljivanju sredstava za siromahe. Josipovska duhovnost se vidi i u povjerenju u Providnost, što Utemeljitelj stavlja na srce svakoj Služavki Družbe.
…
