Stečaj u Vitezitu je vjerojatno jedan od najsloženijih stečajnih postupaka koji se u poslijeratnoj BiH dogodio. To je zaključak i Odbora povjeritelja koji je obavio vrlo zahtjevan posao privodeći ukupne aktivnosti oko unovčenja stečajne mase kraju.
Kako smo ranije izvještavali javnost novi vlasnik dijela Vitezitove imovine WDG promet Zagreb, koji je isplatio ukupnu traženu svotu za LOT 1, zbog spornih i kontradiktornih odluka stečajnog suca Ive Žabića i Vlade Federacije BiH nije još uvijek ušao u posjed.
Povodom odluke Ive Žabića da ne donese Rješenje o dosudi u drugostupanjski postupak umješao se i poznati odvjetnik iz Travnika Adil Lozo, inače vlasnik odvjetničke kuće, a u ovom stečajnom postupku u ulozi predsjednika Odbora povjeritelja, po osnovu činjenice da je zastupao veći broj radnika u ostvarenju njihovih radničkih prava.
“Svi navedeni razlozi koje sud navodi u svom Rješenju o odbijanju donošenja rješenja o dosudi su u kontradikciji sa tijekom i sadržajem stečajnog postupka i provedenim radnjama u toku stečajnog postupka“
Svojim podneskom Županijskom sudu, u koji su novinari portala viteški.ba imali uvid Adil Lozo se pridružio žalbi navodeći kako pobijano Rješenje nije utemeljeno na materijalnim propisima. “Po mišljenju suda, koje nije utemeljeno na materijalnoj istini sud bi trebao donijeti rješenje samo ako su ispunjeni uvjeti da je plaćena kupoprodajna cijena, da kupac može biti vlasnik imovine i da postoji uvjet reciprociteta i da imovina nije isključena iz prometa. Po mišljenju suda od tri uvjeta ispunjen je jedan, a to je da je plaćena kupoprodajna cijena, a navodno nisu ispunjeni drugi uvjeti jer je izostala suglasnost Vlade Federacije BiH i Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije“, navodi Lozo u svom podneskom te nastavlja:
“Dalje sud navodi da je slao upite navedenim predstavnicima izvršne vlasti da bi se oni odredili može li kupac biti vlasnik imovine jer je strano društvo, je li ispunjava uvjete reciprociteta, je li imovina isključena iz javnog prometa jer je po njegovom mišljenju imovina posebne federalne važnosti i tom imovinom se mogu baviti pravne osobe koja ispunjavaju uvjete definirane Zakonom o proizvodnji naoružanja i vojne opreme, Zakona o uvozu i izvozu naoružanja i vojne opreme i kontrole uvoza i izvoza proizvoda vojne namjene, uz prethodno pribavljenu suglasnost Vlade FBIH za proizvodnju naoružanja i vojne opreme”. Također po mišljenju prvostupanjskog suda za promet nekretnina koje su prodate kao imovina ,,Lot I” zapreka je postojanje zabilježbi po osnovu zahtjeva Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije“.
“Vlada FBiH je dala suglasnost za stečaj i sva imovina Vitezita je postala stečajna masa i njome je upravljao odbor povjeritelja“
“Pravilnom primjenom i razumijevanjem Zakona o stečajnom postupku jedino je ispravno prihvatiti da je cjelokupna imovina stečajnog dužnika postala stečajna masa odnosno da stečajnu masu obuhvaća sva imovina koju je PS Vitezit imao u vrijeme otvaranja stečajnog postupka kao i imovinu koju bi stečajni dužnik stekao u vrijeme stečajnog postupka. Uloga stečajnog suca nije menadžerska uloga kao što se pokazalo pri donošenju pobijanog rješenja. Nakon donošenja rješenja o otvaranju stečajnog postupka imovina stečajnog dužnika postala je stečajna masa i data je na upravljanje stečajnim povjeriteljima kako je to propisano zakonom“, navodi Lozo u itekako argumentiranoj žalbi.
“U toku postupka upoznao sam organe stečajnog postupka o zauzetim stavovima o unovčenju mase, a odlukom Ustavnog suda BiH imovina se može stavljati u promet i knjižiti“
“Ranije su provedeni postupci u kojima se meritorno raspravilo o mogućnosti prometovanja imovine stečajnog dužnika. U toku stečajnog postupka u više navrata sam upoznavao stečajnog suca i članove odbora povjeritelja o zauzetim stajalištima Općinskog suda u Travniku u predmetu 051-0-Dn-18-000507, zatim 051-0-Dn-19-002-023 po kom osnovu je sud u Novom Travniku zauzeo stav u predmetu 06 0 DN 013910 20 Gž. Navedena stajališta su obvezujuća za daljnje postupke unovčavanja imovine PS Vitezit, a eventualna sporna pitanja konačno su i riješena odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu broj: AP-3487/20 kojom je potvrđeno stajalište Županijskog suda u Novom Travniku da se imovina PS Vitezit d.o.o. Vitez može stavljati u promet i knjižiti u korist kupca. Odbor povjeritelja, stečajni sudac i stečajna upraviteljica su upoznati sa navedenim stavom Ustavnog suda koji ima jaču pravnu snagu od bilo kojeg materijalnog propisa koji je Općinski sud u Travniku primjenjivao u pobijanom rješenju. Donošenjem rješenja o otvaranju stečajnog postupka zatečena imovina stečajnog dužnika podliježe procijeni koja je izvršena, a zatim prodaji radi namirenja stečajnih povjeritelja kako je to zakonom o stečajnom postupku propisano“, piše Adil Lozo.
“Ranije prodaje kod LOTA 2 i 3 primijenjena je ista praksa kod LOT-a 1 – sud nije vodio računa o jednakosti stranaka u postupku i pravičnosti suđenja te je time izvrgnuo stranke pravnoj nesigurnosti i opravdano uznemirio sudionike postupka“
“Prodajom imovine LOT 2 i 3 Općinski sud u Travniku je slijedeći navedenu praksu Općinskog suda u Travniku, Županijskog suda u Novom Travniku i Ustavnog suda BiH donosio rješenja o dosudi na temelju kojeg je izvršeno knjiženje kupca imovine. Po istom postupku je provedena prodaja imovine evidentirane kao LOT 1, ali je u ovoj prodaji sud različito primijenio zakon što je zabranjena procesna radnja, što potvrđujem stajalištem iz odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmet AP 1076/09, odluka o dopustivosti i meritumu od 26.01.2012. godine kojom je u točki 108, 109, 110 strana 34 naloženo poštivanje principa pravne sigurnosti i vladavine prava. Princip pravne sigurnosti jamči, inter alia, određenu stabilnost u pravnom poretku i doprinosi povjerenju javnosti u pravosuđe. Postojanje suprotnih sudskih odluka može kreirati pravnu nesigurnost i tako umanjiti povjerenje javnosti u pravosuđe, što je nesumnjivo jedan od suštinskih elemenata države zasnovane na vladavini prava. Navedena stajališta Ustavnog suda su primjenjiva u ovom predmetu, a prvostupanjski sud očito da nije vodio računa o svojim obvezama poštivanja principa jednakosti stranaka pred zakonom i principa pravičnosti u donošenju sudskih odluka što je razlog za opravdano uznemirenje stečajnih povjeritelja, vjerojatno i kupca imovine jer nitko nije objektivno očekivao postavljanje eventualnih prethodnih pitanja”, navodi se u žalbi.
“Sud i Vlada opstruiraju stečajni postupak – predstavnici Vlade su predložili međunarodni natječaj – sud se bavi pitanjima koja nisu njegova nadležnost – vlasništvo nad imovinom ne daje pravo bavljenja poslom za koja su potrebna posebna odobrenja“
“U spisu postoje dokazi na koje ću ukazati da su organi stečajnog postupka, a naročito odbor povjeritelja vodili računa o pronalasku najboljeg mogućeg načina namirenja stečajnih povjeritelja, očuvanje dijela imovine stečajnog dužnika kao proizvodne cjeline, a u cilju ispunjenja potreba naznačenog javnog interesa Sud se neovlašteno upustio u pitanje kakva je svrha ugovora ako se donese rješenje o dosudi. Takvo pitanje ne bi trebao sud postavljati u odnosu na općepoznatu činjenicu da se prinudno na prodanoj imovini mogu brisati upisi (tereti) samo na osnovu odluke suda. Očito da sud nije htio da razumije da je obligacijski odnos između kupca i stečajnog dužnika u vezi sa kupovinom imovine ,,LOT 1″ nastao i prije zaključenja ugovora, taj obligacijski odnos je dobio formu propisanu zakonom, a u cilju provođenja već nastalog obligacijskog odnosa. Rješenje o dosudi je neophodno jer je tako propisano zakonom kao jamstvo i sigurnost kupcu, a što je vidljivo iz drugog postupka koji je proveden nad dijelom imovine stečajnog dužnika. Po mišljenju suda nije ispunjen uvjet reciprociteta” zaključuje u žalbi Lozo i podsjeća sud da je dana 28.10.2022. godine održana druga izvanredna sjednica odbora povjeritelja na kojoj su prisustvovali, između ostalih i Zlatan Bilanović punomoćnik Vlade FBiH i stečajni sudac Ivo Žabić. Navodi da je donijeta odluka da se da suglasnost stečajnoj upraviteljici za raspisivanje međunarodnog javnog poziva za unovčenje imovine stečajnog dužnika PS Vitezit d.o.o. Vitez- u stečaju ,,LOT 1″ metodom javnog nadmetanja. Prijedlog za donošenje ovakve odluke odboru povjeritelja podnijet je od strane Vlade Federacije putem punomoćnika Zlatana Bilanovića direktora Federalne direkcije za namjensku industriju, po punomoći broj R-108/20-XVI od 16.11.2021. godine. Ostali članovi odbora povjeritelja su u dobroj vjeri prihvatili takav prijedlog jer se nakon raspisivanja ranijih 6 javnih poziva nije pronašao kupac.
ZUBAK: Mi odustati nećemo, koristit ćemo sva pravna sredstva za pokretanje proizvodnje u Vitezu
Novinari portala viteški.ba kontaktirali su nove vlasnike imovine Vitezita, ovlaštenu osobu WDG prometa d.o.o. Zagreb Matiasa Zubaka koji je potvrdio kako od ulaska u posjed neće odustati. “Mi smo se uredno javili na međunarodni javni natječaj koji je jednoglasno raspisao odbor povjeritelja. Platili smo cijenu koja je istaknuta i naš novac leži na Vitezitovom računu dulje od tri mjeseca. Iako nam troškovi rastu, strojevi čekaju mi odustati nećemo. Imamo vrlo ambiciozan plan za Vitez, za zapošljavanje i pokretanje poslovanja te ćemo iskoristiti sve pravne mehanizme i dopuštena sredstava kako bismo ušli u posjed. Mi predano radimo svoj posao te pozivamo i druge institucije i tijela državne vlasti da učine isto, a sve u dobroj namjeri prema strateški važnoj industrijskog grani BiH“, rekao je Zubak.
Nažalost, evidentno je kako se sud se bavi pitanjima koja nisu iz domena sudbene vlasti, a to je pitanje dozvola za bavljenjem proizvodnjom i prometom naoružanja i vojne opreme.
Sud očigledno nije razlučio dva osnovna pojma. Pojam vlasništva nad imovinom, koje apsolutno ne daje pravo vlasniku da se bavi posebnom proizvodnjom za koju se izdaju posebne dozvole. Sa navedenim sudbena vlast nema nadležnost jer je isključivo nadležna izvršna vlast koja je očito izvršila negativan utjecaj na sudbenu vlast.
“Prema mišljenju suda kupac imovine bi trebao prvo imati odobrenja za djelatnost da bi kupio imovinu, a kupac ne bi mogao pribaviti odobrenja bez te imovine“
“Prije donošenja pobijanog rješenja sud je postavljao pitanja Pravobraniteljstvu BiH i drugim državnim organima koja su bila suvišna i besmislena ali su ta pitanja doprinosila nepotrebnoj konfuziji. Ta konfuzija se ogleda u nejasnoći koja se postavlja pred stečajne povjeritelje. Može li dozvole za proizvodnju imati pravni subjekt koji nema adekvatnu imovinu i opremu te drugu dokumentaciju na temelju čega bi pribavio odobrenje. Sadržaj pobijanog rješenja ukazuje da bi kupac trebao imati prije svega odobrenje za proizvodnju da bi bio kupac imovine. Kupac imovine ne bi mogao pribaviti odobrenja prije nego što postane legitiman posjednik imovine“, završava Lozo u žalbi.
Stečajni postupak je otvoren 14.11.2019. godine, a nakon proteka perioda duljeg od tri godine pronađen je kupac, izvršeno je deponiranje sredstava na račun stečajnog dužnika prodajom imovine lotova 1, 2 i 3, prema preliminarnoj procijeni stečajnih povjeritelja, Porezna uprava FBiH, Vlada Federacije BIH i Fond PIO /MIO trebali bi ostvariti priliv sredstava u iznosu od oko 6.800 000,00 KM. Postoji javni interes da se ova sredstva u što kraćem roku rasporede stečajnim povjeriteljima višeg isplatnog reda jer su za tu radnju zainteresirani i stečajni povjeritelji-radnici koji očekuju da se zaustavi povreda njihovog prava na imovinu. Jedan dio stečajnih povjeritelja, radnika je preminuo čekajući namirenje. Stečajni dužnik je trebao ranije izvršiti primopredaju kupljene imovine i da ne plaća dodatne troškove. Postoji potencijalna opasnost da kupac odustane od kupovine imovine stečajnog dužnika čime bi se trajno izgubila mogućnost očuvanja proizvodnje, radnih mjesta i priliv sredstava u javne fondove po osnovu pokrenute proizvodnje.
