Današnji dan, tiho i neprimjetno ući će u povijest katoličke crkve u Hrvata, a posebno u povijest Banjalučke biskupije. Iako javnost nije ovome danu pridala adekvatnu pozornost važno je reći kako od danas velikan iz Viteza, najpoznatija osoba iz ove općine više nije biskup koji je najdulje rezidencijalno upravljao Banjalučkom biskupijom. Naime, nakon Markovićeve smrti (apostolski upravitelj, op.a.) Banjolučka biskupija dobila je svoga prvog rezidencijalnog biskupa, fra Jozu Garića. Službu rezidencijalnog biskupa obnašao je od 30. ožujka 1913. godine do 30. lipnja 1946. godine, dakle 33 godine i tri mjeseca. Sadašnji biskup banjalučki Franjo Komarica službu rezidencijalnog biskupa obnaša od 15. srpnja 1989. godine, dakle s današnjim danom 33 godine, tri mjeseca i jedan dan, što ga čini biskupom s najduljim stažom u Banjalučkoj biskupiji.
Javnost napominjemo, da se Jozo Garić rodio 28. listopada 1870. u Vitezu. Krsno mu je ime Stjepan. U franjevački red stupio je 1886. u Fojnici. Filozofiju je studirao u Kraljevoj Sutjesci od 1887. do 1889., a bogoslovlje u Pečuhu od 1889. do 1893. Za svećenika je zaređen u Potočanima 27. lipnja 1893. Mladu je misu slavio u rodnom Vitezu 30. srpnja iste godine. Tijekom biskupske službe fra Joze Garića bjesnila su dva svjetska rata: jedan na početku, a drugi potkraj njegove biskupske službe i života. Zbog bolesti je morao napustiti biskupiju 1945. godine i poći na liječenje u Zagreb. Bilo je to upravo u vrijeme povlačenja hrvatske vojske i civila poznatog kao Križni put pa je i biskup Garić pošao u Graz, gdje je i preminuo 30. lipnja 1946., a ondje je i pokopan. Aktivnostima mladih iz Udruge Volim Vitez i franjevaca Garić je otrgnut zaboravu te dobiva mjesto koje zaslužuje u javnosti.
