Gotovo cijeli vojni i politički vrh Hrvata u Vitezu, nakon sukoba s ARBiH pravosudno je gonjeno kako pred ICTY-em tako i pred domaćim sudovima. Mnogi koji su otišli u Haag vratili su se pravomoćno oslobođeni od optužbi, a mnogi su i “zaglavili” zatvorske kazne, a prema mišljenju ljudi koji su svjedoci “onog” vremena potpuno neosnovano i neopravdano, na temelju lažnih iskaza navodnih žrtava. Ove navode iznosimo jer želimo naglasiti kako je u slučaju kaznenog gonjenja hrvatskog vojnog i političkog vodstva po pitanju odgovornosti za ratni zločin nad Bošnjacima, bila pojačana inkvizicijska djelatnost domaćih i stranih pravosudnih tijela, dok pitanje odgovornosti ARBiH za zločine počinjene prema Hrvatima u Vitezu nije bilo predmet interesa pravosudnih organa, kako domaćih tako i međunarodnih. Nad mnogim zločinima nije niti istraga provedena, a nad onim kojim jeste donesena je odluka o obustavi kaznenog postupka zbog nedostatka ili nepostojanja dokaza. Tek u posljednje vrijeme imamo presude za tzv. Crnu kuću u Kruščici, dok su ostali zločini još uvijek na čekanju. Na taj način godinama je održavana teza i širena strategija velike žrtve nad Bošnjacima u Vitezu te strašnih zločina HVO-a s jedne strane i potpune nevinosti ARBiH s druge strane jer Armija tobože nije činila zločine.
Usporedbe radi, dobro je znati da je u Vitezu poginulo i nestalo 653 Hrvata te 393 Bošnjaka prema istraživanju profesora Muniba Kajmovića. Već same brojke o kojima govorimo daju do znanja kako su odnosi snaga kao i počinjenog zločina ipak drugačije od medijsko-propagandnog fabriciranja koji se godinama nastoji promovirati u javnom prostoru.
Ovih dana očekujemo izricanje presude u predmetu “Križančevo Selo” gdje se vodi postupak protiv 7 pripadnika ARBiH za zločin počinjen na ovom mjestu u Općini Vitez. Poznato je kako je na ovom mjestu stradalo 64 vojnika i civila hrvatske nacionalnosti. Neki su stradali u neposrednom oružanom sukobu, a značajan broj je zarobljen i odveden u pravcu Zenice. Tek 40 dana poslije, posredstvom Međunarodnog križa i pritiska međunarodne zajednice u vrećama su vraćeni posmrtni ostatci tridesetak žrtva. Obdukcijsko – patološki nalazi utvrdili su kako zarobljenici nisu odmah likvidirani nego da su sustavno mućeni te naknadno likvidirani. Medicinska izvješća doktora koja su vršila nadzor govore o toj brutalnosti. Smrskane lubanje, izvađene oči, polomljene vilice, unakažena tijela bili su prizori koje su doktori mogli zabilježiti.
Usprkos svim ovim spoznajama bošnjačko vojno i političko vodstvo Križančevo Selo nastojali su prikazati kao legitimnu vojnu metu i sve ono što se dogodilo na tom mjestu kao čistu vojničku pobjedu. To je narativ kojega su do dana današnjeg održavali u javnom prostoru. O tome je govorio i bivši načelnik Općine Vitez te predsjednik Općinske organizacije SDA Vitez Advan Akeljić, aktualni ministar u Vladi SBŽ na okruglom stolu iz 2020. godine:
“… mi moramo ustrajati, kao narod koji je ovdje doživio genocid, koji se branio od agresora na pričanju istine. Moramo se obraniti od ovih nakana da se poistovjeti uloga Armije BiH i njenih učesnika s udruženim zločinačkim poduhvatom. Svjesni smo mi svih pritisaka i medijske pompe i hajke s namjerom da se izvrši pritisak na pravosuđe da se iz ničega napravi neka priča da pripadnici ARBiH budu osuđeni. Mi znamo da ovdje ima određen broj ljudi koji su dio procesa za Križančevo Selo. Svaki drugi naslov za Križančevo Selo je “nitko nije kažnjen“, “nitko nije odgovarao“, dakle priziva se neka odgovornost i potreba da se netko osudi jer će to tobože biti nečija moralna satisfakcija…“
Sukladno analizama vojnih analitičara, vojnih povjesničara i drugih, Vitez je najveće stratište hrvatskog naroda u BiH, te drugo stratište hrvatskog naroda u Domovinskom ratu, odmah poslije velike žrtve Vukovara. Sa 653 poginula i nestala Hrvata u Vitezu 30 godina poslije rata međunarodne i domaće pravosudne organizacije nisu našle za shodno preispitati kakvu su žrtvu Hrvati u Vitezu pretrpjeli te da li mnoga stratišta u Vitezu imaju obilježje ratnog zločina. Križančevo Selo, Osmica, Buhine Kuće, Bobaši, Kruščica, bombardiranje civilnih meta u samom urbanom dijelu grada tek su neki slučajevi koji nikada nisu niti istraženi.
Ovih dana očekujemo presudu u predmetu “Križančevo Selo” jedan od najvećih zločina ARBiH počinjen nad Hrvatima u BiH. Gotovo 30 godina od počinjenog ratnog zločina imati ćemo odluku domaćih pravosudnih institucija u ovom predmetu. Smatramo kako je Tužiteljstvo uspjelo dokazati navode iz optužnice, jer osobito težak zadatak nije niti imalo. Činjenica odvođenja 30 živih zarobljenika i vraćanja posmrtnih ostataka u vrećama je dovoljan dokaz o zločinačkom karakteru slučaja “Križančevo Selo“. Donošenjem osuđujuće presude u potpunosti bi se rasvijetlila zločinačka narav ARBiH te osporila teza o “jedinoj žrtvi” u Vitezu. Na taj način bi bio otvoren put za procesuiranjem zločina počinjenog i na “Osmici“ i u “Buhinim Kućama“ i drugdje.
Portal viteški.ba je u svom radu i izvještavanju posebnu pažnju posvetio ovom slučaju. U posljednje dvije godine detaljno smo pratili tijek postupka i njegove specifičnosti te pružali relevantne informacije u javnost odmah po okončanju ročišta. Pripremili smo više od 30 vijesti, članaka i kolumni u ovom predmetu, a čitatelji su imali priliku informirati se o svim detaljima suđenja.
PIŠE: S.A.
