Institucija Visokog predstavnika u BiH predviđena je kao Anex uz Daytonski mirovni sporazum. Njegova uloga jeste u provođenju, odnosno tzv. civilnoj implementaciji Daytonskog mirovnog sporazuma.
Zamišljen je i kao konačan autoritet u tumačenju i primjeni samoga sporazuma, što je se u pravilu ogledalo u nametanju zakonskih rješenja kao izostanak potrebne parlamentarne aktivnosti odnosno kada lideri političkih stranaka ne umiju pronaći “zajednički jezik” i donijeti potrebita zakonska rješenja. Visoki predstavnik kao takav u pravilu je bio netko tko je demonstrirao politiku međunarodne zajednice u BiH često primjenjujući metode suprotne demokratskoj praksi zemalja iz kojih su dolazili.
Poznato je kako je Visoki predstavnik smijenio na stotine političkih dužnosnika hrvatskog naroda u BiH te izmijenio na desetine zakonskih rješenja, a često intervenirao i u entitetske ustave kojima je umanjivao konstitutivni kapacitet hrvatskog naroda kao jednog od tri konstitutivna naroda u BiH. Iako su mnogi očekivali da je uloga visokog predstavnika u BiH trebala biti “sudački objektivno” postavljena, iskustva hrvatskog naroda su takva da međunarodnu upravu u BiH nisu mogli doživjeti kao bonovolentnu i iskrenu spram njih i njihovih političkih i nacionalnih interesa. Mnogo je razloga zašto je to tako, a mnogo je i knjiga, znanstveno istraživačkih i publicističkih radova objavljeno na tu temu da je i danas opće uvjerenje kako je Visoki predstavnik institucija koja je sve ove godine u postdaytonskoj BiH radila, na štetu ili u suprotnosti s interesima najmalobrojnijeg ali najstarijeg autohtonog bosanskohercegovačkog naroda, hrvatskog naroda u BiH. S obzirom da narodi u BiH i danas, 30 godina poslije rata, žive u uvjetima ne savršenog mira i zaleđenog konflikta i duboke podijeljenosti te da još uvijek imamo snažnu prisutnost međunarodnog čimbenika u BiH kao i instituciju visokog predstavnika koja nije doživjela svoju evoluciju, postavlja se pitanje je li je međunarodna uprava u BiH uspjela?
No, kako bilo, može se primijetiti da aktualni visoki predstavnik Schmidt u BiH ipak želi zauzeti proaktivnu ulogu za razliku od nekoliko njegovih prethodnika. U tom pogledu za Hrvate u Lašvanskoj dolini, a posebno u Vitezu, zanimljivo je i ponašanje Ureda OHR-a kada je u pitanju odavanje počasti ubijenoj djeci na “Osmici” jer je Christian Schmidt prvi Visoki predstavnik koji je došao i poklonio se ovim žrtvama od kada je ustanovljena međunarodna uprava u BiH. Došao je, i to nekoliko dana poslije dolaska u Ahmiće. Nije otišao u Križančevo Selo iako je to središnje spomen obilježje za sve stradale Hrvate u srednjoj Bosni, gdje je samo u Vitezu 653 poginula Hrvata. S obzirom da u narednih nekoliko tjedana očekujemo presudu u slučaju stradanja 64 civila i pripadnika HVO čin nedolaska Visokog predstavnika u Križančevo Selo možemo razumjeti kao izbjegavanje sugestivnog utjecaja na pravosuđe BiH. Iako dolazak viisokog predstavnika u Križančevo Selo očekujemo prvenstveno respektirajući njegovu aktivnu ulogu objektivnog, a ne selektivnog i površnog međunarodnog aktera u BiH.
Uvažavajući i poruke koje je poslao na Osmici poručujemo da selektivnim pristupom i selektivnom pravdom nećemo osigurati perspektivnu budućnost našoj državi i društvu. Podsjećanja radi, niti jedan zločin nad Hrvatima u Vitezu nije procesuiran i to doživljavamo kao ozbiljan teret uspostavljanju novih odnosa u budućnosti i pomirenja hrvatskog i bošnjačkog naroda.
Prvi i za sada jedini dolazak Visokog predstavnika u Vitez, na spomenik poginuloj djeci na Osmici obilježile su i grozne poruke Facebook komentatora za koje očekivamo primjerenu reakciju nadležnih institucija naše države. Smatramo da pristup ovim najosjetljivijim pitanjima iz naše nedavne prošlosti treba biti odmjeren te izražen s punim pijetetom prema tuđoj žrtvi i stradanju. Higijena u javnom prostoru pretpostavka je boljoj i svjetlijoj, zajedničkoj budućnosti stoga očekujemo, s punim pravom, kao bh. javnost procesuiranje onih koji šire govor mržnje i opterećavaju suživot i pomirenje u BiH.
