Sveti Ivan Bosco, utemeljitelj salezijanaca, svoje djelovanje posvetio je radu s mladima te je bio među prvim pedagozima koji su zagovarali preventivnu metodu pri odgoju, a ne korištenje kazne kao načina sprječavanja prijestupa.
Ivan Bosco rođen je u mjestu Castelnuovo d’Asti u Italiji 16. kolovoza 1815. u siromašnoj seljačkoj obitelji. Bez oca je ostao kao dvogodišnjak pa mu je majka Margherita Occhiena pružila solidan kršćanski i ljudski odgoj, a kako je imao dar dobrog pamćenja, bio inteligentan i s neslomljivom voljom, uskoro je postao uzor svojim vršnjacima i sumještanima.
Izrazio je želju postati svećenikom, ali je naišao na protivljenje rođaka. No, majka ga je podržala jer je u njemu već vidjela sigurne znakove poziva. Tad mu je rekla: „Siromašna sam se rodila, siromašno živjela i siromašna ću umrijeti. Kada bi želio postati svećenik kako bi se obogatio, nikada ti ne bih došla u posjet.“
Ivan je kao 20-godišnjak upisao studij i šest godina kasnije 5. lipnja 1841. zaređen je za svećenika. Ubrzo je u Torinu oko sebe počeo skupljati siromašne, napuštene i neuke dječake, pa je čak i mladiće po izlasku iz zatvora nagovarao da svoj život promijene na bolje.
Sve ih je dovodio ih je na molitvu, igru i obrok u obližnji samostan. Sve vrijeme dok im je pomagao tražio je način da im pomogne još više. Naposljetku je u kući Pinardi pronašao idealno mjesto na kojemu je oformio oratorij – mjesto nedjeljnih susreta djece koja su željela provesti dan u društvu, igrajući se i učeći.
Oratorij i don Bosco su nailazili na nerazumijevanje i u društvenim i u crkvenim krugovima. Ipak, vremenom su neki dječaci odlučili postati svećenici i tako je 1859. službeno formirana družba koja je uzela ime po Sv. Franji Saleškom – salezijanci.
Don Bosco je bio vrstan pedagog, uvjereni zagovornik preventivne metode prema kojoj je bolje pokušati spriječiti prijestup nego kažnjavati isti. Nastojao je djeci stvarati okruženje lišeno svega što bi moglo narušiti njihov skladan razvoj. „Prakticiranje preventivne metode, pisao je, u potpunosti se oslanja na riječi Sv. Pavla, koji kaže: ‘Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada i sve podnosi’“. Bio je i pisac kojega su mogli razumjeti i obični ljudi. Uvjeren u obrazovne potencijale tiska, upustio se u izdavačku djelatnost te je osnovao vlastite tiskare i grafičke škole.
Odgojne metode Don Bosca:
- Uvažavajte svoje dijete!
Kad se osjeća poštovana i voljena, mlada osoba napreduje i sazrijeva. - Vjerujte u svoje dijete!
Čak i najteži mladi imaju dobrotu i velikodušnost u svojim srcima. - Volite i poštujte svoje dijete!
Jasno mu pokažite da ste uz njega i gledajte ga u oči. Mi pripadamo svojoj djeci, a ne ona nama. - Pohvalite svoje dijete kad god možete!
Budite iskreni: tko među nama ne voli kompliment? - Pokušajte shvatiti svoje dijete!
Svijet je danas kompliciran i konkurentan. Mijenja se svaki dan. Pokušajte to razumjeti. Možda vas dijete treba i samo čeka na vaš znak. - Radujte se sa svojim djetetom!
Poput nas, mlade privlači osmijeh; vedrina i zdrav humor privlače djecu poput meda. - Približite se svom djetetu!
Živite sa svojim djetetom! Živite u njegovu okruženju! Upoznajte njegove prijatelje! Pokušajte saznati kamo ide, s kim je. Potaknite ga da dovede prijatelje kući! Sudjelujte prijateljski u njegovu životu! - Budite dosljedni sa svojim djetetom!
Nemamo pravo tražiti od svoje djece da imaju stavove koje mi nemamo. Oni koji nisu ozbiljni ne mogu zahtijevati ozbiljnost. Oni koji ne poštuju ne mogu zahtijevati poštovanje. Naše dijete sve to dobro vidi, možda zato što nas poznaje bolje nego što mi poznajemo njega. - Prevencija je bolja od kažnjavanja djeteta.
Onaj tko je sretan ne osjeća potrebu raditi ono što nije u redu. Kazna ranjava, bol i ljutnja ostaju i razdvajaju vas od vašeg djeteta. Razmislite dva, tri, sedam puta prije kažnjavanja. Nikad srdito. Nikad. - Molite sa svojim djetetom!
U početku se može činiti “čudnim”, ali vjeru treba njegovati. Tko voli i poštuje Boga, voljet će i poštovati bližnjega. Kad se radi o odgoju, vjera ne može biti po strani
