Kada se pročita da iskusan limar za zahtjevan posao može naplatiti i do 500 KM dnevno, prva reakcija mnogih jeste da je riječ o pretjeranoj zaradi. Međutim, iza te cifre ne stoji osam sati provedenih u sigurnom uredu.
Limari rade na krovovima, velikim visinama, ljetnim temperaturama i užarenom metalu. Jedan pogrešan korak može imati teške posljedice, dok su posjekotine, opekotine i povrede ruku stalni rizik ovog zanimanja.
Dnevnica od 500 KM nije standardna plaća svakog limara niti zajamčen iznos za svaki radni dan. Toliko može vrijediti hitan, složen ili posebno opasan posao stručnog majstora, odnosno rad cijele manje ekipe.
Iz tog iznosa često se moraju platiti pomoćni radnici, prijevoz, alat, zaštitna oprema, gorivo, doprinosi i vrijeme potrošeno na pripremu i nabavku materijala.
Problem za građane više nije samo cijena, već pronalazak kvalitetnog majstora. Dobri limari često imaju ugovorene poslove tjednima ili mjesecima unaprijed.
Kada krov počne prokišnjavati, vlasnik kuće nema mnogo prostora za čekanje i pregovaranje. Šteta koja može nastati u unutrašnjosti objekta često je mnogo skuplja od intervencije majstora.
Zbog nedostatka radne snage najtraženiji zanatlije danas mogu birati poslove. Prednost daju većim projektima, sigurnim naručiteljima i poslovima na kojima mogu ostvariti veću zaradu.
Istovremeno, malo mladih odlučuje se za limarski zanat. Posao je težak, fizički zahtjevan i rizičan, a potrebno je više godina da radnik stekne dovoljno znanja da bi radio samostalno. Dnevnica od 500 KM zvuči ogromno dok ne pogledate krov na kojem majstor radi, alat koji mora kupiti i ruke na kojima je ostao trag svake zarađene marke.
