Na današnji dan, 12. ožujka 1878. godine u Docu kod Travniku rođen je Anto Alaupović, dugogodišnji predsjednik Hrvatskog kulturnog društva „Napredak“ i najznačajnija osoba u Napretkovoj povijesti. Od oca Mate i majke Mare, rođene Klinčić, Alaupović je osnovnu školu završio je u Docu, gimnaziju u Travniku, a filozofsko-teološke studije na Vrhbosanskoj teologiji u Sarajevu.
Za svećenika je zaređen 20. srpnja 1900. Prvo je radio godinu dana u nadbiskupskoj kancelariji, zatim je godinu dana bio župnik u Goraždu, a 1902. blagopokojni nadbiskup Josip Stadler povjerava mu novoosnovanu Župu sv. Ante, danas Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu. U Novom Sarajevu je ostao župnikom sve do smrti 5. svibnja 1948. Za svoj predani i požrtvovani pastoralni rad nadbiskup Stadler imenovao ga je predsjednikom Nadbiskupskog duhovnog stola, a nadbiskup Šarić podijelio mu je (počasna) kanonička insignija.
Godine 1910. izabran je za dopredsjednika Hrvatskog kulturnog društva „Napredak“, a 1923. za predsjednika Napretka i na tom položaju ostao sve do 1945. U Novom Sarajevu osnovao je Napretkovu podružnicu, hrvatsku čitaonicu i još neka hrvatska društva. Pod njegovim vodstvom osnovana je Napretkova zadruga, koja je bila štedionica i osiguravajući zavod, i koja je vrlo brzo izrasla u značajnu i jednu od najuglednijih financijskih institucija na prostorima prve Jugoslavije.
Kad je kralj Aleksandar 1929. izdao Uredbu o raspuštanju Hrvatskog kulturnog društva „Napredak“, da se to ne dogodi, najveća je zasluga upravo predsjednika Ante Alaupovića. Jedan od razloga napada na Napredak bili su i tečajevi opismenjavanja. Vlast ukida brojne podružnice, policija pregledava Napretkove prostorije i prati Alaupovića, a sjednice Središnje uprave ne održavaju se javno u Palači, nego tajno u župnom uredu kod Alaupovića.
Po dolasku komunističke vlasti odmah je završio u zatvoru da bi 30. srpnja 1945. osuđen na 8 godina zatvora te poslan u Zenicu u kazneno-popravni dom. Ubrzo je pušten iz zatvora 17. ili 18. ožujka 1946. godine. Vraća se u Novo Sarajevo gdje umire 5. svibnja 1948. Pokopan je na Groblju sv. Mihovila, a u novije vrijeme prenesen je u svećeničku grobnicu na sarajevskim Barama.
Zbog svojih brojnih zasluga 1914. imenovan počasnim presjednikom Nadbiskupskog duhovnog stola i počasnim kanonikom, a 1933. godine i redovnim kanonikom. Odlikovan je viteškim redom cara Franje Josipa. Ono što treba naglasiti jest činjenica kako je Anto Alaupović od samog početka bio angažiran u Napretku, od 1902. Dao je veliki i nesebičan doprinos njegovom ustroju, rastu i značaju. Ukupno je u njegovoj službi bio čak 43 godine, od čega 13 godina kao dopredsjednik i 22 godine predsjednik.
