Dok su pčelari u Hercegbosanskoj županiji tijekom ljeta upozoravali na slabe prinose zbog suše, fra Goran Barešić iz Livna, rodom iz Viteza ostvario je znatno drugačiji rezultat.
Iz 45 košnica izvrcao je oko 1.300 kilograma meda, a za njegovu kvalitetu osvojio je i zlatno priznanje. Pčelari iz Livna i Tomislavgrada još su u kolovozu upozoravali na posljedice suše, navodeći da su pojedini proizvođači dobijali svega dva do tri kilograma livadskog meda po košnici.
Ni fra Goran ne osporava da je godina bila nepovoljna za pčelarstvo, no usprkos svemu ostvario je rezultat koji smatra vrlo dobrim i za uspješnije godine.
Razlog ponajprije vidi u kvalitetu pčelinjih matica, čijem je uzgoju posljednjih godina posvetio posebnu pažnju.
Fra Goran je za Fenu istakao koliko je matica važna za razvoj pčelinje zajednice. “Matica je sve”, rekao je fra Goran, pojasnivši da o njenoj kvaliteti uveliko ovise razvoj i snaga pčelinje zajednice, a time i mogućnost ostvarivanja dobrih prinosa meda.
Važnu ulogu u tome imala je suradnja s dugogodišnjim livanjskim pčelarom Zoranom Sušom. Zajednički su počeli tražiti načine kako poboljšati osobine pčelinjih zajednica te su prije dvije godine iz Austrije nabavili selekcionirane matice.
Riječ je o maticama koje se tijekom više godina odabiru prema poželjnim nasljednim osobinama, među kojima su manja sklonost rojenju, mirnoća pčela i sposobnost zajednica da prikupe veće količine meda.
Fra Goran objašnjava kako upravo rojenje može biti jedan od razloga slabijih prinosa. Kada dio pčela napusti košnicu, zajednica gubi snagu potrebnu za prikupljanje nektara, posebno ako se to dogodi neposredno prije glavne medonosne paše.
Nakon nabave matica iz Austrije nastavili su njihov uzgoj u pčelinjaku u mjestu Lištani, relativno izdvojenom od drugih pčelinjaka, gdje su nastojali osigurati povoljnije uvjete za oplodnju novih matica.
Koliko takav pristup može utjecati na proizvodnju, prema fra Goranovim riječima, posebno se pokazalo tokom ovogodišnje suše, kada su među pojedinim pčelinjim zajednicama zabilježene velike razlike u prinosima.
Navodi primjer zajednice sa selekcioniranom maticom koja je donijela čak 80 kilograma meda i nije se rojila, dok je druga, s uobičajenom maticom, prikupila jedva dovoljno za vlastite potrebe te se pritom izrojila.
Fra Goran naglašava kako pčelarstvo, usprkos svemu navedenom, ostaje nepredvidivo i da ni primjena istih postupaka ne jamči jednak rezultat svake godine.
“U pčelarstvu je tako da vi svake godine radite isto. Jedne godine ćete dobiti ekstra rezultate, iduće godine sve ste isto uradili, a rezultata nigdje”, rekao je.
Uz nastojanje da poveća prinose, fra Goran posebnu pažnju posvećuje zdravlju pčela i kvalitetu meda. Jedan od izazova u pčelarstvu predstavlja varoa, nametnik protiv kojega se koriste različiti pripravci. Fra Goran izbjegava kemijska sredstva za njeno suzbijanje te pčele tretira biljnim pripravcima.
“Pravimo čaj od pelina i borovih iglica, to kuhamo i taj čaj dajemo pčelama”, objašnjava fra Goran.
Takav pristup povezuje sa svojim shvatanjem pčelarstva, u kojem briga o pčelinjim zajednicama ima prednost pred samom količinom proizvedenog meda.
Po njegovim riječima, razlikuje pčelare koji se ponajprije brinu o pčelama od onih kojima je najvažnija proizvodnja.
“Pčelari se brinu da su pčele dobro, pa ako donesu nešto, dobro je. A ako ne donesu, nek’ one imaju za sebe, i to je to”, kaže fra Goran.
Zanimljivo je da se fra Goran pčelarstvom bavi tek četiri godine. Prije toga, kako sam priznaje, nije imao nikakva iskustva s pčelama. Prve korake napravio je uz pomoć Josipa Gele, koji ga je upoznao s osnovama pčelarenja, nakon čega je nabavio osam košnica.
Znanje je postupno nadograđivao vlastitim iskustvom i savjetima iskusnijih pčelara, a sve je to rezultiralo brojnim priznanjima. Od početka bavljenja pčelarstvom svake je godine osvajao zlatnu medalju na ocjenjivanjima kvalitete meda.
Iako je ove godine imao oko 120 košnica, med je vrcao iz njih 45, dok su ostale uglavnom služile za uzgoj matica i razvoj mladih pčelinjih zajednica.
Iskustvo sa selekcioniranim maticama uvjerilo ga je da za dobar prinos nije nužno imati velik broj košnica pa ubuduće planira smanjiti pčelinjak na najviše 50 košnica te se više usredotočiti na kvalitet pčelinjih zajednica nego na njihovu brojnost.
