viteski.ba logo
Zrak u vitezu
Vrijeme objave: 06.01.24 @ 09:06

Badnji dan po julijanskom kalendaru proslavlja se 6. siječnja, dan uoči pravoslavnog Božića 7. siječnja. Naziv Badnji dan je dobio po badnjaku koji se na taj dan siječe i pali.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Mnogi običaji vezani za ovaj dan sasvim su paganski, mada je crkva pokušala da im da kršćansko obilježje. Običaje oko Badnjeg dana su Srbi naslijedili od svojih predaka i i dalje ih održavaju. Za badnjak se siječe grana hrasta, koji je kod Slovena oduvijek bio sveto drvo. Badnji dan je pun rituala i simbolike, živopisnih radnji i svi su oni povezani sa obiteljskim kultom i kultom ognjišta. Narodni običaji oko Badnjeg dana su zaista stari i do danas se dosta običaja izgubilo ili zaboravilo. U različitim krajevima, običaji se mogu razlikovati u nekim elementima, a u mnogim krajevima se dosta običaja izgubilo. Kombinacija toga doprinosi velikim razlikama u običajima od kraja do kraja i od sela do sela. Ipak, i pored tolike raznovrsnosti i razlika, ipak postoji i dosta zajedničkih običaja koji su vrlo slični, kao i sjećanje na neke običaje koji se više ne rade, ali postoji sjećanje da se u nekom selu nekada i to radilo prije nego što se to napustilo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pred večer domaćin unosi badnjak i slamu u kuću. Kuca na vrata, a kada ukućani pitaju Tko je? odgovara „Badnjak vam dolazi u kuću“. Potom mu domaćica otvara i obraćajući se badnjaku govori „Dobro večer badnjače!“. Domaćin stupajući desnom nogom preko praga unosi badnjak u kuću, i pozdravlja ukućane riječima „Sretno vam Badnje večer“, na što ga ukućani otpozdravljaju sa „Bog ti dobro dao i sreće imao“, dok ga domaćica dočekuje sipajući po njemu žito iz sita. Noseći badnjak domaćin obilazi kuću kvocajući kao kvočka, a domaćica i sva djeca idu za njim pijučući kao pilići. Domaćin obilazi sve uglove doma bacajući po jedan orah u svaki ugao, što se smatra žrtvom precima. Ostali orasi i lješnjaci se ostavljaju i u slami ispod stola i najčešće se jedu sa medom. Orahe koji su u kutovima nitko ne uzima. Po unošenju badnjaka, domaćin ili domaćica, unosi slamu i raznosi je po cijeloj kući, a posebno na mjesto gde će biti postavljena večera. Pri tome onaj tko nosi slamu kvoca, a ostali pijuču. Preko slame se postavlja stolnjak jer se služi i jede na podu. Stolice su iznesene iz kuće i sjedi se na slami.

Poslije Božića, točnije na treći dan Božića (Sveti Stefan), ova slama se nosi u obor, štalu ili ambar, a njome su i obavijali voćke da bi bolje rodile. Badnja večera je posna trpeza, ali je trpeza bogata. Treba obilovati jelom i pićem da bi i nova godina bila rodna i puna izobilja. Nekim jelima se pridavao poseban, magijski značaj, koja su i obavezna: med, bijeli luk (koji ima amajlijsko značenje), grah, kupus, riba, voće (orasi, lješnjaci, jabuke, suhe šljive).

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Oglasi
LM