Badnji dan po julijanskom kalendaru proslavlja se 6. siječnja, dan uoči pravoslavnog Božića 7. siječnja. Naziv Badnji dan je dobio po badnjaku koji se na taj dan siječe i pali.
Mnogi običaji vezani za ovaj dan sasvim su paganski, mada je crkva pokušala da im da kršćansko obilježje. Običaje oko Badnjeg dana su Srbi naslijedili od svojih predaka i i dalje ih održavaju. Za badnjak se siječe grana hrasta, koji je kod Slovena oduvijek bio sveto drvo. Badnji dan je pun rituala i simbolike, živopisnih radnji i svi su oni povezani sa obiteljskim kultom i kultom ognjišta. Narodni običaji oko Badnjeg dana su zaista stari i do danas se dosta običaja izgubilo ili zaboravilo. U različitim krajevima, običaji se mogu razlikovati u nekim elementima, a u mnogim krajevima se dosta običaja izgubilo. Kombinacija toga doprinosi velikim razlikama u običajima od kraja do kraja i od sela do sela. Ipak, i pored tolike raznovrsnosti i razlika, ipak postoji i dosta zajedničkih običaja koji su vrlo slični, kao i sjećanje na neke običaje koji se više ne rade, ali postoji sjećanje da se u nekom selu nekada i to radilo prije nego što se to napustilo.
Pred večer domaćin unosi badnjak i slamu u kuću. Kuca na vrata, a kada ukućani pitaju Tko je? odgovara „Badnjak vam dolazi u kuću“. Potom mu domaćica otvara i obraćajući se badnjaku govori „Dobro večer badnjače!“. Domaćin stupajući desnom nogom preko praga unosi badnjak u kuću, i pozdravlja ukućane riječima „Sretno vam Badnje večer“, na što ga ukućani otpozdravljaju sa „Bog ti dobro dao i sreće imao“, dok ga domaćica dočekuje sipajući po njemu žito iz sita. Noseći badnjak domaćin obilazi kuću kvocajući kao kvočka, a domaćica i sva djeca idu za njim pijučući kao pilići. Domaćin obilazi sve uglove doma bacajući po jedan orah u svaki ugao, što se smatra žrtvom precima. Ostali orasi i lješnjaci se ostavljaju i u slami ispod stola i najčešće se jedu sa medom. Orahe koji su u kutovima nitko ne uzima. Po unošenju badnjaka, domaćin ili domaćica, unosi slamu i raznosi je po cijeloj kući, a posebno na mjesto gde će biti postavljena večera. Pri tome onaj tko nosi slamu kvoca, a ostali pijuču. Preko slame se postavlja stolnjak jer se služi i jede na podu. Stolice su iznesene iz kuće i sjedi se na slami.
Poslije Božića, točnije na treći dan Božića (Sveti Stefan), ova slama se nosi u obor, štalu ili ambar, a njome su i obavijali voćke da bi bolje rodile. Badnja večera je posna trpeza, ali je trpeza bogata. Treba obilovati jelom i pićem da bi i nova godina bila rodna i puna izobilja. Nekim jelima se pridavao poseban, magijski značaj, koja su i obavezna: med, bijeli luk (koji ima amajlijsko značenje), grah, kupus, riba, voće (orasi, lješnjaci, jabuke, suhe šljive).
