U subotu, 17. listopada, povodom 120. obljetnice osnutka župe Drvar i 30. obljetnice obnove crkvenog života u ovome kraju, banjolučki biskup mons. Željko Majić posvetio je župnu crkvu Sv. Josipa.
Uz biskupa Majića, suslavilo je 15-ak svećenika, među kojima: umirovljeni biskupi Franjo Komarica i Marko Semren, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije dr. sc. mons. Slađan Ćosić te župnik domaćin don Davor Klečina.
Uvodeći u misno slavlje biskup Željko napomenuo je kako se vjernički puk danas sabrao da bi posvetili crkvu s njezinim oltarom u čast Svetoga Josipa – gdje će se vjernici sakramentalno krijepiti, zahvaljivati za primljene milosti, tražiti utjehu u žalosti i snagu u kušnjama života.
Svjetionik nade za Drvar
Nadalje, u propovijedi koju je naslovio Vi ste hram Boga živoga, propovjednik je pozvao moliti da nova crkva bude mjesto susreta s Bogom, mjesto molitve i svjetionik nade za Drvar i sve njegove stanovnike te da ovaj dan ne bude samo spomen na dovršeno djelo, nego i novi početak života u Kristu, kako bismo budućim naraštajima ostavili živu Crkvu koja svjedoči ljubav Božju.
„Sveto Pismo kroz cijelu povijest spasenja očituje nam Boga koji želi biti blizu svomu narodu: Boga koji hodi sa svojim narodom, sluša njegov vapaj, razumije njegovu patnju i vodi ga putem spasenja. U Starome Zavjetu znak Božje prisutnosti bio je Šator sastanka, a potom Hram u Jeruzalemu, gdje se izabrani narod okupljao na molitvu, prinosio žrtve i slavio Boga saveza koji ga je izveo iz ropstva. U Šatoru i u Hramu bile su tri velike uspomene s toga puta iz Egipta: Ploče s Deset Božjih zapovijedi; posuda mȁne i Aronov štap.
U Novom Zavjetu – u Isusu Kristu Božja blizina očituje se u punini. Isus je Emanuel – Bog s nama. U njemu Bog ne prebiva samo u rukotvorenom hramu, nego ulazi u ljudsku povijest i na sebe preuzima sve naše slabosti, boli, grijehe – našu smrtnost. Zato je Isus Krist jedini pravi, neuništivi i savršeni Hram: ‘Razvalite ovaj Hram i ja ću ga u tri dana podići’ (Iv 2,19). Da ne bi bilo nikakve zabune o čemu to Isus govori, evanđelist Ivan samo dva retka nakon ovih Isusovih riječi tumači da je Isus pritom „govorio o hramu svoga tijela“ (Iv 2,21). Židovi su mislili da su razapinjanjem Isusa na križ na Kalvariji i njegovom smrću razvalili taj hram. No, on je treći dan uskrsnuo“, tumačio je biskup te dodao kako je Kristovo uskrsnuće podizanje toga novog, neuništivog Hrama – budući da je Isus savršeni i neuništivi hram, onda je i Crkva, otajstveno Tijelo Kristovo, taj hram.
Plan je bio da nestane jedan narod i Katolička Crkva
Uz to, propovjednik je podsjetio na Svetog Pavla koji piše: „Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama?“ (1 Kor 3,16).
Potom je mons. Majić progovorio o području koje je danas u pastoralnoj skrbi drvarskog župnika, naglasivši kako rušenje crkava i kapelica na ovim prostorima nije bilo tek usputno ratno rušenje, već je to bilo nastojanje da nestane jedan narod i Katolička Crkva. Podsjetio je pritom na Bosanski Petrovac, odakle se u počecima pastoralno skrbilo i za Drvar, gdje je župna crkva nakon Drugo svjetskog rata srušena i nikada više nije izgrađena.
„Na temeljima župne crkve u Krnjeuši, koja je najprije zapaljena, a zatim do temelja porušena, poslije su podignute privatna kuća i štala. Na planinskom prijevoju Oštrelj, rodnome mjestu blagopokojnoga banjolučkoga biskupa mons. Alfreda Pichlera, danas također nema crkve Sv. Ane. U Bosanskom Grahovu današnja je župna crkva četvrta po redu izgrađena na istim temeljima. A u samom Drvaru župna crkva, sagrađena tridesetih godina prošloga stoljeća i posvećena Sv. Josipu, srušena je nakon Drugoga svjetskog rata, a župna kuća nacionalizirana“, pojasnio je ta naglasio kako se sve činilo kako bi se rušenjem crkava i crkvenih objekata uništila Kristova Crkva i poručilo da ovdje katolika nikada nije ni bilo te da se desetljećima se mnogima činilo da se u tome i uspjelo.
Ne može se uništiti živa Crkva
„Zato nam današnja posveta nove crkve zorno pokazuje da zemaljska sila može srušiti crkvu građevinu, ali ne može uništiti Krista, neuništivi Hram, niti ugasiti vjeru u srcima vjernika. Može se silom rušiti i odlukama zabranjivati gradnja, ali se ne može uništiti živa Crkva. Zato je danas naša molitva da ova crkva uvijek bude mjesto susreta čovjeka i Boga, ali i čovjeka s čovjekom i mjesto gdje se poštuje dostojanstvo čovjeka bez obzira kojemu narodu, Crkvi ili vjerskoj zajednici pripadao”, posvjestio je.
Na kraju propovijedi mons. Majić zahvalio je svima koji su se ugradili u ovaj duhovni dom, molitvom i nesebičnim materijalnim darom. Napose, biskupu Franji i župniku vlč. Davoru, kao i pomoćnom biskupu Marku te svim župnicima i župnim vikarima koji su tijekom posljednjih desetljeća pastoralno i duhovno skrbili za vjernike Drvara i okolice.
Biskup se osobito zahvalio biskupu pulskom i porečkom Ivanu Štironji, koji je župi Drvar po kancelaru don Petru Filipoviću poslao veliki dar – relikvije Bl. Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika, koje su ugrađene u oltar župne crkve.
Pomoć Hrvatske
Nakon misnog slavlja upriličen je svečani objed i zajedničko druženje, dionik kojega je bio i predsjednik Vlade Hrvatske Andrej Plenković u pratnji nekoliko ministara iz njegova Kabineta. Hrvatski je premjer ovom prigodom istaknuo važnost očuvanja hrvatskog katoličkog identiteta na ovom prostoru i najavio nastavak potpore. Hrvatska vlada je za projekte Banjolučke biskupije, uključujući gradnju crkve u Drvaru, odobrila 405 000 eura tijekom 2024. i 2025., od čega je 115 000 eura iz 2024. bilo izričito namijenjeno drvarskom projektu, koji je uvršten među projekte od strateškog značaja za Hrvate izvan Hrvatske.
Potporu su tijekom godina pružali i Središnji ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Grad Knin te Splitsko-dalamtinska županija.
Kažimo još i kako je, kao intenzivnu duhovnu pripravu, župa organizirala tjedni post i sedmodnevno Jerihonsko bdijenje uz gostujuće svećenike, koje je završeno u petak uvečer slavljenjem uz zagrebačku zajednicu Nanovo rođeni.
Drvar i istoimena župa Sv. Josipa nalaze se u zapadnoj Bosni, smještene oko rijeke Unce u Drvarskoj kotlini u području između planina Osječenica, Klekovača i Lunjevača. Grad se od 1900-ih razvio uz prometnicu Petrovac – Grahovo – Knin.
To je bila vjernička zajednica iz koje su desetljećima stizale loše vijesti o političkom problemu nemogućnosti najprije davanja lokacije te potom izgradnje nove katoličke crkve, dok je stara bila srušena 1949. Mise su skoro 30 godina slavljene u staroj i zgradi nekadašnjeg Sokolskog domaizgrađenog 1930-ih, a koji se za vrijeme bivše Jugoslavije zvao Društveni dom Partizan. Župa danas broji oko 300 vjernika.
