Sv. Rajmund jedan je od najslavnijih članova Reda Majke Božje za otkup robova, zvanih marcedarijevci. Rođen je oko 1200. u plemićkoj obitelji u blizini Barcelone.
Majka mu je umrla pri porodu, a u red marcedarijevaca stupio je kad su mu bile 24 godine. Bila je to mlada družba koju je tek nekoliko godina prije osnovao veliki Rajmundov prijatelj Sv. Petar Nolasko.
U to je vrijeme gotovo cijela Španjolska bila u rukama Saracena i Maura pa je u njihovim rukama bilo puno kršćanskih robova. Rajmund se svim silama dao na organiziranje njihova otkupa.
U svrhu napredovanja družbe putovao je i u Rim kako bi se zauzeo za interese svoga reda. Nakon povratka iz Vječnoga Grada otišao je u Alžir i naviještao evanđelje. Zbog toga su ga utamničili osam mjeseci i nekoliko puta mučili. Prije nego su ga pustili iz zatvora plaćen je otkup, a Saraceni su mu užarenim željezom probušili usne i na njih stavili lokot želeći mu zapriječiti naviještanje evanđelja, u čemu nisu uspjeli jer je on nastavio sa svojim poslanjem.
Zbog njegove velike revnosti papa Grgur IX. je želio dovesti ga u Rim te ga je uzdigao u kardinalsku čast 1239. Nažalost, Rajmund je krenuo na put, ali do Rima nije stigao jer se na putu razbolio i umro u blizini Barcelone 31. kolovoza 1240. Pokopan je u maloj crkvici Sv. Nikole koja je ubrzo pretvorena u njegovo svetište.
Blaženim ga je 1625. proglasio papa Urban VIII., a svetim 1657. Aleksandar VII. Štuje se osobito u Kataloniji u Španjolskoj.
Ime mu je starog njemačkog porijekla, a znači oštroumni branitelj.
