Crkva 20. srpnja slavi Sv. Iliju. Kao starozavjetni prorok on ima vrlo važno mjesto u židovskoj, kršćanskoj i islamskoj predaji, o čemu svjedoče brojni spisi o njemu.
Živio je i djelovao u Sjevernom izraelskom kraljevstvu u 9. stoljeću prije Krista u vrijeme kraljevanja Ahaba i Ahazje. Prema Svetom pismu bio je “podignut u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima”. On je u Starome zavjetu vatreno revnovao za vjeru u jednoga pravoga Boga Jahvu. Njegovo ime u hebrejskom jeziku znači “Jahve je moj Bog”, a za tu se istinu prorok Ilija cijeli svoj život i borio.
Ilija je bio rodom iz Tišbe, pa se naziva i Tišbijac. Borbu s bezbožnim Ahabom i njegovom ženom Jezabelom sam prorok Ilija najbolje je izrekao nalazeći se na Božjoj gori Horebu. Na Jahvin upit zašto je tamo došao, prorok je odgovorio: “Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život” (1 Kr 19,10). U tim je riječima sav Ilija. One izriču njegovo proročko poslanje u jednom veoma teškom razdoblju povijesti izabranoga naroda.
Štovanje svetog Ilije, kao i inače starozavjetnih svetaca, veoma je rašireno u istočnim Crkvama. Na Zapadu ga iznimno štuju karmelićani. Njegov se blagdan u njihovu misalu prvi put pojavio 1551. Hodočasnici u Svetu zemlju sjećaju se Sv. Ilije naročito na brdu Taboru i Karmelu. Svake godine 20. srpnja mnoštvo hodočasnika dolazi na brdo Karmel, a među njima ima kršćana raznih obreda, Židova i muslimana.
U slavenskom pučkom vjerovanju, što je prisutno i u hrvatskim krajevima, Ilija “zapovijeda” gromovima i kiši, pa se čak i naziva “Ilija gromovnik”.
U Vrhbosanskoj nadbiskupiji Sv. Ilija je zaštitnik župa u: Bosanskom Brodu, Čemernom, Doljanima, Kandiji, Korićanima, Kiseljaku, Rostovu, Solakovoj Kuli, Zenici, Ularicama i Turiću.
Sv. Ilija je zaštitnik i cijele Bosne i Hercegovine.
