Katolička Crkva 15. rujna slavi spomendan Gospe Žalosne. Korijeni ovoga blagdana povezuju se sa štovanjem žalosne Majke Božje koje je u srednjem vijeku bilo posebno rašireno u Njemačkoj.
Vezano uz ovaj spomendan poznato je “sedam Gospinih žalosti. Među njih se ubrajalo: proricanje Šimunovo, bijeg u Egipat, nestanak 12-godišnjeg dječaka Isusa, susret na križnom putu, stajanje pod križem, mrtvo tijelo Isusa u krilu svoje Majke i njegovo polaganje u grob. Razumljivo je da je Marija kao Isusova majka najviše osjetila i doživjela njegovu muku i patnju na križu.
Kako u svojoj knjizi Slaviti crkvenu godinu piše dr. Adolf Adam čini se kako je taj blagdan prvi put zapovjeđen 1423. za vrijeme provincijalne sinode u Kölnu. Tada se slavio treći petak poslije Uskrsa.
Papa Benedikt XIII. ga je 1721. proširio na cijelu Crkvu pod naslovom Blagdan sedam žalosti Blažene Djevice Marije i odredio da se slavi u petak prije Cvjetnice kako bi ga doveo u korelaciju s Kristovom patnjom koje slijedi.
Usporedo s ovim štovanjem razvio se sličan blagdan kod redovnika servita na treću nedjelju u mjesecu rujnu. Taj je spomendan odobren 1667., a papa Pio VII. ga je propisao za cijelu Crkvu u znak zahvale za povratak iz avinjonskog sužanjstva.
Konačno, papa Pio X. je 1913. odredio da ovaj spomendan bude 15. rujna, to jest, na dan oktave Marijina rođenja i dan nakon Uzvišenja Sv. Križa.
Reformom kalendara za vrijeme pape Pavla VI. 1969. dobio je novo ime i umjesto Blagdan sedam žalosti Blažene Djevice Marije se zove Spomendan Gospe Žalosne.
U Vrhbosanskoj nadbiskupiji samo župa Čardak u Bosanskoj Posavini slavi svoj patron na spomendan Gospe Žalosne.
