Jedan od velikih likova postridentske crkvene obnove je kapucin Lorenzo Russo, poznatiji kao Lovro iz Brindisija, kojeg se Crkva spominje 21. srpnja.
On se rodio u Brindisiju u Apuliji 22. srpnja 1559. Ostavši siroče bez oca, još kao dječak bio je primljen među konventualske učenike te je započeo svoj humanistički studij. Kad mu je umrla i majka bilo mu je 14 godina, te je napustio sjemenište i zaputio se k stricu u Veneciju. Ondje se upoznao s kapucinima i stupio u njihov red.
Novicijat je završio u Veroni. Nakon prvih zavjeta počeo je sa studijem logike u Padovi, a zatim je u Veneciji studirao filozofiju i teologiju. Kako je bio veoma nadaren smislom za znanost, oštrouman, dao se svim žarom na proučavanje Biblije. U tom je postigao izvanredne uspjehe zahvaljujući osobito studiju starih biblijskih jezika. Hebrejski je tako dobro naučio da je svojim znanjem iznenađivao i same židovske rabine.
Lovro je u Veneciji bio zaređen za svećenika 18. veljače 1582. Povjerena mu je služba profesora teologije pa je tako mogao nastaviti omiljelim daljnjim proučavanjem bogoslovske znanosti ne zanemarujući pri tom ni pastoralni rad, osobito propovijedanje. Godine 1599. poslan je u Prag, a 1601. mnogo je pridonio pobjedi kršćanske vojske nad Turcima u stolnome Biogradu u Ugarskoj. Vrativši se u Italiju izabran je za kapucinskoga generala. Za te službe kroz tri je godine pješke obišao sve kapucinske provincije po Europi, otklanjajući posvuda zloupotrebe što su se u red uvukle, brinući se za obnovu redovničkoga života i stege.
Ostatak svoga života Lovro je proveo kao izvanredan propovjednik koga su posvuda rado slušali, kao diplomatski posrednik između raznih knezova i kraljeva. Zbog svega toga gotovo je stalno bio na putu. Krajem svibnja 1619. došao je u Lisabon. Ondje se nakon mjesec dana razbolio te 22. srpnja u dobi od 60 godina preminuo.
Svetcem je proglašen 1881. dok mu je titulu naučitelja dodijelio papa Ivan XXIII. 1959. Ime mu je latinskog porijekla i znači lovor ili vijenac.
