Sveti Inocent, rođen u Albanu, bio je na čelu Katoličke Crkve u jednome od najdramatičnijih trenutaka rimske povijesti, kada je Alarik, na čelu Vizigota, upao u Rim i poharao ga.
Mnogi su tada mislili (među njima i Sveti Jeronim), kako će slom Rima ujedno značiti i slom Crkve, ali nije bilo tako.
Alarik je svojim Vizigotima naredio neka pri osvajanju Vječnog Grada poštede crkve i svećenike. Osobno je papi Inocentu I., koji se nalazio u pohodu dvoru u Ravenni, dopustio povratak u Rim i miran nastavak njegova crkvenog poslanja. Inocent je to učinio nadasve revno i mudro, rješavajući važna pitanja, braneći vjeru od krivovjera (osobito pelagijanizam) te podsjećajući brojne Crkve (u Kartagi, Galiji, Španjolskoj, Iliriji…) na potrebu podlaganja i posluha rimskoj apostolskoj stolici.
Tako se, zahvaljujući njegovu djelovanju, Crkva – za koju se bilo učinilo kako je osuđena na neminovnu propast – pokazala još snažnijom i ujedinjenijom pod apostolskim vodstvom rimskog biskupa.
Preminuo je 12. ožujka 417. i na ovaj se nadnevak slavi njegov spomendan. Ime Inocent dolazi od latinskog i znači “bez grijeha”.
