Prvoga dana u Marseilleu papa Franjo je odao počast preminulima u Sredozemnom moru. Uz vjerske poglavare, kod spomenika pomorcima i migrantima nestalima u morskim valovima, obratio se međunarodnoj zajednici: Preminuli u moru nisu brojevi, to su imena i prezimena, to su lica i životne priče, to su prekinuti životi i izgubljeni snovi, njihovo je spašavanje dužnost ljudskoga roda i civilizacije. Govoreći o potrebi za novim humanizmom citirao je Davida Sassolija.Priteći u pomoć, a ne napustiti one koji su u opasnosti od utapanja dužnost je ljudskoga roda, dužnost je civilizacije – istaknuo je papa Franjo obraćajući se međunarodnoj zajednici i odajući počast spomenu na one koji nisu uspjeli, koji nisu spašeni, na žrtve brodolomā, pomorce i migrante izgubljene u moru. Pritom je njegov pogled bio upravljen prema Sredozemlju, koji je – kako je rekao – izvor života, ali podsjeća na tragedije brodoloma koji uzrokuju smrt. Okupljanje i sabranost Pape i poglavara svih religija prisutnih u Marseilleu, ispred spomenika posvećenoga pomorcima i migrantima nestalima u moru, bilo je dio drugoga susreta pape Franje u Marseilleu. Upravo je s tog mjesta Papa uputio svoju dramatičnu poruku: Nemojmo se naviknuti na to da brodolome smatramo vijestima, a smrti na moru brojkama. “Ne, to su imena i prezimena, to su lica i priče, to su prekinuti životi i izgubljeni snovi. Mislim na brojnu braću i sestre koji su se utopili u strahu, zajedno s nadama koje su nosili u svojim srcima. Pred takvom dramom nisu potrebne riječi nego djela. Prije toga, međutim, potrebna je ljudskost: potrebni su tišina, suze, sućut i molitva”, rekao je Papa.
Papa Franjo je sve nazočne zamolio za trenutak šutnje u spomen na one koji su život izgubili u valovima. Dopustimo da nas dirnu njihove tragedije – rekao je te se odmah spomenuo svih koji bježe od sukoba, siromaštva i ekoloških katastrofa, a koji potom u valovima Mediterana nailaze na definitivno odbacivanje njihova traženja bolje budućnosti. “I tako je to divno more postalo golemo groblje, na kojemu su brojna braća i sestre lišeni čak i prava na grob, a pokapa se samo ljudsko dostojanstvo”, kazao je Franjo.
Papa je, kao i u drugim prigodama, citirao njemu vrlo dragu knjigu-svjedočanstvo “Mali brat”, u kojoj protagonist, mladić iz Gvineje koji je otišao u Europu u potragu za svojim malim bratom, kaže da kada „sjedneš na more nalaziš se na raskrižju. S jedne strane život, s druge smrt. Tamo nema drugih izlaza.”“Prijatelji, i pred nama je raskrižje: s jedne strane bratstvo, koje ljudsku zajednicu oplođuje dobrom; s druge ravnodušnost, koja okrvavljuje Mediteran. Nalazimo se pred raskrižjem civilizacije. Ili kultura humanosti i bratstva ili kultura ravnodušja: neka se svatko snalazi kako može”, rekao je Sveti Otac.
Papino je ogorčenje veliko, jer nije moguće pomiriti se s tim kad vidimo kako se s ljudskim bićima postupa kao s robom za razmjenu, zatočenima i mučenima na okrutan način – znamo to, mnogo puta, kada ih otpremimo, suđeno im je da budu mučeni i zatvoreni. Nije više moguće svjedočiti tragedijama brodolomā, koje se događaju zbog odurne trgovine ljudima i fanatizma ravnodušnosti; ravnodušnost postaje fanatična.“Ljude koji riskiraju utapanje kada ih se napusti na valovima mora se spasiti. To je dužnost ljudskoga roda, to je dužnost civilizacije!”, tvrdi Franjo. Primjer civilizacije treba doći od predstavnika različitih religija – napomenuo je Papa – oni će biti blagoslovljeni od Neba, ako se budu na kopnu i na moru znali brinuti o najslabijima i ako budu znali kako nadvladati zakočenost zbog straha i nezainteresiranost koja u baršunastim rukavicama osuđuje na smrtnu kaznu. Prihvat i ljubav prema strancu u Božje ime u korijenima su triju mediteranskih monoteizama i to je od vitalnoga značaja ako, poput našega oca Abrahama, sanjamo o prosperitetnoj budućnosti. “Nemojmo zaboraviti refren iz Biblije: siroče, udovica i migrant, stranac. Siroče, udovica i stranac, to je ono što nam Bog šalje da čuvamo. Mi vjernici, dakle, trebamo biti uzori u međusobnom i bratskom prihvatu. Odnosi među vjerskim skupinama često nisu laki, s crvom ekstremizma i ideološkom pošasti fundamentalizma koji nagrizaju stvarni život zajednica”, rekao je Papa.
I Marseille, “model integracije” – kako ga je nazvao Papa – iako potaknut raznolikim religijskim pluralizmom, nalazi se na raskrižju koje od njega traži da bira između susreta i sukoba. Onima koji izabiru prvi put papa Franjo je zahvalio na solidarnom i konkretnom zauzimanju za promicanje i integraciju čovjeka. Osvrnuvši se na rad različitih stvarnosti s migrantima, uključenima također u međureligijski dijalog, od kojih su neke bile prisutne na susretu, citirao je Julesa Isaaca, francuskog povjesničara židovske religije koji je preminuo prije 60 godina, a bio je veliki pobornik poslijeratnog kršćansko-židovskog razumijevanja, jedan od pionira i svjedoka dijaloga, u kojega se trebamo ugledati – napomenuo je Sveti Otac.“Vi ste Marseille budućnosti. Idite naprijed ne obeshrabrujući se, kako bi ovaj grad bio ‘mozaik nade’ za Francusku, za Europu i za svijet”, poručio je Franjo. Svoj je govor Papa završio prisjećajući se Davida Sassolija, predsjednika Europskog parlamenta preminuloga 2022. godine, kada je u Bariju, povodom još jednog susreta o Mediteranu, govorio o potrebi novog humanizma kako se ne bismo bojali problema koje nameće Mediteran, a koji ugrožavaju opstanak Europske unije i svih građana. “Braćo, sestre, suočimo se s problemima zajedno, nemojmo dopustiti da se nada utopi, složimo zajedno mozaik mira! I drago mi je vidjeti ovdje toliko vas koji idete na more spašavati, spašavati migrante, i kako vam često priječe da idete jer brodu nešto nedostaje, nedostaje nešto drugo… To su geste mržnje prema bratu, prerušene u ‘ravnotežu’. Hvala vam za sve što radite”, zaključio je Papa.
