Bijela nedjelja prva je nedjelja po Uskrsu, i njome završava Vazmena osmina, osmodnevna proslava najvećeg kršćanskog blagdana, Uskrsa.
Radi se o vrlo starom blagdanu, koji svoje korijene ima u ranokršćanskoj tradiciji i liturgiji. Ova nedjelja naziva se bijelom ili na latinskom „dominica in albis“ jer su na tu nedjelju novokrštenici odlagali bijele haljine, i oblačili svoju normalnu odjeću. O čemu se radi? U prvim kršćanskim vremenima nije bilo krštenja u svako doba godine. Dapače, krstilo se samo jednom u godini, na vazmenom bdijenju. Novokrštenici su tom prilikom dobivali bijelu odjeću, simbol nevinosti, oproštenja grijeha i novoga života. Tu su odjeću onda nosili punih osam dana, da bi je na svetkovinu u crkvi odlagali i vraćali se „normalnome“ životu i redovitoj odjeći.
Ova nedjelja naziva se Mladim Uskrsom, Malim Uskrsom ili Bijelom nedjeljom! A zašto? Zato što je se na taj dan Isus ukazao svojim učenicima u svoj svojoj slavi te ih pozvao da čvrsto povjeruju u njega i u njegovo Uskrsnuće. Ovu nedjelju neki isto tako nazivaju nedjeljom ‘nevjernog Tome’ koji je morao staviti svoju ruku u Isusov probodeni bok da bi povjerovao.
Također se naziva Malim Uskrsom jer se Uskrs, kao najveći kršćanski blagdan, slavio i slavi punih osam dana, te na taj dan završava proslava Uskrsa u strogom smislu riječi, premda se Uskrsno vrijeme liturgijske godine nastavlja i dalje.
